Muzej ratnih uspomena djece Sarajeva
Hiljade djece je ubijeno tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Ona koja su preživjela, danas već odrasli ljudi, žele sačuvati i oživjeti sjećanja na to, za njih, najteže razdoblje života – djetinjstvo u ratu, javlja reporterka Al Jazeere Aida Bećirhodžić.
Umjesto u parku, Naida Sijarić maštala je, vrištala, plakala… U podrumu. I to na ljuljački, sa zvonom.
“U ratu je moja mama stavila ljuljačku u podrum, ali nije bila sigurna da li se ja ljuljam, jer je u jednom momentu bilo oko 30 ljudi kod nas, porodice i prijatelja koji su izbjegli. Imala je puno obaveza, i u tome svemu je stavila zvono da bi znala kada se ljuljam, ona bi čula zvono, kada se ne ljuljam, opet bi imala znak da nisam tu i da nisam izašla napolje”, priča Naida.
Bila je to ljuljačka njenog moćnog djetinjstva.
“Moćnog” jer za drugačije nije znala, ni ona, a ni stotine hiljada ostale djece iz BiH. Uprkos svemu, igrali su se, pisali, vozili bicikla.
Gomile sjećanja
“Djetinjstvo u ratu je jako kompleksno, i to proživljeno iskustvo često podrazumijeva priče koje su u isto vrijeme i smiješne i tragične i tople i jako bolne”, kaže Selma Tanović, voditeljica istraživanja.
Tih ratnih devedesetih, dječije radosti, ciku i pjesmu zamijenili su zvuci granata.
Svako na svoj način, uspomene i danas čuva. Hiljade ih je među eksponatima prvog i jedinstvenog Muzeja ratnog djetinjstva.
Nastao je nakon objavljivanja knjige Djetinjstvo u ratu i gomile sjećanja koja nisu mogla stati u jednu knjigu.
Više u videosnimku…
Izvor: Al Jazeera