Muslimanska politička renesansa u Americi

Piše: Khaled A. Beydoun

Nedugo nakon što je pobijedila na preliminarnim izborima za američki Kongres, Rashida Tlaib je spakovala kofere i zaputila se prema sjeverozapadu i Minnesoti da radi na drugoj kampanji. Za ovu političarku koja je dugo vremena bila mjesna organizatorica, slavlje zbog njene pobjede palo je u sjenu historijskog događa koji se održava u cilju slanja dviju američkih muslimanki u Kongres.

U Minnesoti su se preliminarni izbori održali 14. augusta, a Tlaib se pridružila Ilhan Omar, koja je kao i Tlaib, ušla u historiju kao prva Amerikanka somalijskoj porijekla koja je postala zakonodavka. Tlaib se pridružila Omarinom kampu u zadnjem satu kampanje, dodajući svoj momentum i glas svojoj prijateljici i progresivnom političkom savezniku, inspirisana ciljem da zajedno uđu u Kongres i u historiju.

Ta je vizija postala stvarnost u utorak uvečer, kada je Omar pobijedila pet drugih Demokrata u svom polju. Dobila je gotovo polovicu glasova (48 posto) i pomogla da uspije druga muslimanka Keith Ellison u petom kongresnom distriktu Minnesote. Da, muslimanka iz Michigana je otputovala u Minnesotu da pomogne drugoj muslimanki da popuni kongresno mjesto koje je upraznio musliman, u krugu saradnje koji će ove dvije historijske ličnosti dovesti u američki Zastupnički dom u januaru 2019.

Tlaib i Omar su najvidljiviji i vodeći simboli muslimanske američke političke renesanse koja se trenutno dešava u SAD-u i naglašena je rekordnim brojem muslimana Amerikanaca koji se takmiče za mjesta u vladi širom države. Ali oni predstavljaju početak renesanse koja će se sigurno nastaviti u narednim godinama i nakon Trumpove vladavine.

Više od muslimanskog biča protiv Trumpa

Dok je govorila u Minnesoti, Tlaib je za Omar rekla da je „muslimanka kao i ja“, ali je rekla da njihov afinitet prevazilazi vjeru. „Naša poveznica se tiče naših zajedničkih vrijednosti: mi obje želimo unaprijediti zajednice i glasove bez predstavnika, za dobrobit svih Amerikanca.“

Ne iznenađuje da je većina izvještaja nakon Tlaibine pobjede i onih koji su se slili nakon Omarine pobjede fokusirana na njihove etničke, rasne i ponajviše vjerske identitete kao muslimanki. Ali značajne veze koje povezuju ove dvije političke pionirke su više lične i političke. Omar je došla u SAD kao izbjeglica iz ratom razorene Somalije 1995, gravitirajući ga gradovima blizancima zajedno sa talasima Somalijaca koji su potražili utočište u Minnesoti. Minneapolis, kojeg su nazvali „mali Mogadishu“ zbog značajne populacije Somalijaca, mobilizirao je Omar da bude zagovornica za imigrante i za one kojima je to bilo potrebno.

Tlaibini roditelji imigranti nastanili su se u Detroitu, našavši dom u radničkom, jugozapadnom dijelu grada, živeći sa naprednom arapskom, latinskom i afroameričkom zajednicom koja je oblikovala njen osjećaj za različite zajednice i za političke poruke na presjeku različitih zajednica.

Detroit i Minneapolis su srodna mjesta, gdje prepreke života u Americi za žene tamnije puti, sveprisutni rasizam i ksenofobija koja vreba na ulicama i šire i nedaće siromaštva mogu slomiti osobu rano u životu. Ili u slučaju Tlaib i Omar, ovi uslovi su uvjetovali posvećenost društvenoj pravdi koja ih je inspirisala da služe najranjivijim i poremete mahinacije koje podržavaju status quo.

Stoga, muslimanski američki politički talas predvođen sa Tlaib i Omar, i zaokružen rasno i regionalno različitim nizom progresivnih kandidata uključujući Abdul El-Sayeda u Michiganu, Tahirah Amatul Wadud u Massachusettsu, i Deedru Abboud u Arizoni, koja se takmiči za američki Senat i mnogi drugi koji su se takmičili u ovom izbornom krugu, inspirisan je progresivnom vizijom za Ameriku. Dok je ovaj rekordni broj muslimana Amerikanca koji se takmiče za političke pozicije širom države popularno nazvan „Trumpov efekt“ ili reakcija na zabranu ulaska muslimanima, taj okvir previđa moćnije pokretače koji podstiču muslimane Amerikance da se takmiče za političke pozicije – posvećenost progresivnim vrijednostima, jezik socijalne pravde i gotovo kolektivni odmak ka demokratskoj socijalističkoj filozofiji koju je uveo Bernie Sanders.

Više od ‘muslimanskih kandidata’

Ovaj besprimjerni talas muslimana Amerikanaca koji se takmiče za političke pozicije dolazi u trenutku intenzivne islamofobije u SAD-u, najavljene iz najvišeg ureda u zemlji i podržane od Vrhovnog suda koji je podržao zabranu ulaska muslimanima u junu. To je okruženje kroz koje su muslimanski američki kandidati bili prisiljeni kretati se dok su vodili kampanje, često se izlažući islamofobnim napadima na terenu i na društvenim mrežama. Uprkos medijskoj fiksaciji na vjerski identitet Tlaib i Omar, El-Sayed i Abboud, i desetaka drugih muslimana koji se takmiče na državnom i federalnom nivou kao odgovor na neprijateljski pejzaž koji Trump podstiče, mnogi od ovih kandidata uokvirili su svoju religiju kao dio snažnijih i bogatijih identiteta, i vezanih za političke misije koje su tražile način da adresiraju državnu podređenost imigranata, Afroamerikanaca, siromašnih, i zaposlenih, fokusirajući se na međusekcijske prioritete umjesto svoje vjere.

Ovi muslimanski kandidati su ljekari i lideri društvene pravde, majke i autori politika, crni i smeđi, iz siromašnih porodica i iz srednje klase, obrazovani na prestižnim fakultetima i sa diplomama iz lokalnih koledža. Njihova različita iskustva i putovanja, kao ljudi, su povezana zajedničkom posvećenošću da predstavljaju interese marginaliziranih osoba svih rasa i religija, etniciteta i pozadina. Islam je u najvećoj mjeri vanjska poveznica koja je ujedinila ove kandidate, ali dublja analiza otkriva da je politička filozofija, usidrena konsenzusom posvećenosti boljem obrazovanju, povoljnijoj zdravstvenoj njezi, povećaju minimalne plaće, eksplicitnom odricanju od rasizma i fanatizma svih oblika, i drugim suštinskim osnovama progresivne agende, jeste najznačajnija nit.

Stoga, ova muslimanska američka politička renesansa koja se dešava u realnom vremenu, sada, jeste zeleni val kojeg pokreću zajedničke vrijednosti a ne zajednička religija. Označava muslimansku američku promjenu koja je prvenstveno progresivna, i koju predvode političarke – kao što su Tlaib i Omar – koje su mnogo više od prvih muslimanskih američkih predstavnica u Kongresu. Međutim, ovo je tek početak ove renesanse, sa desecima drugih muslimanskih američkih političara koje je pokrenuo momentum koje su ovi kandidati generirali, željnih da slijede njihove stope na predstojećim izborima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera