Muslimani u zapadnjačkim medijima redovno negativci

Zapadni mediji su malo izvještavali o progonu Rohinje muslimana, za koje Human Rights Watch kaže da su bili izloženi masovnom ubijanju (Reuters)

Piše: Mohamad Elmasry

Tri muslimana su ubijena u utorak u studentskom domu na Univerzitetu u Sjevernoj Karolini. Zločin je uslijedio nedugo nakon antimuslimanskih napada u Evropi, kao odgovor na ubistva novinara lista Charlie Hebdo u Parizu koja su počinili muslimani.

Zapadni mediji će vjerovatno predstaviti napadača antimuslimanskog zločina na isti način kao što predstavljaju većinu antimuslimanskih zločinaca – kao lude, zaluđene fanatike koji su sami djelovali. Ako dosadašnja izvještavanja daju bilo kakvu naznaku, malo će se govoriti o tome da li je ubica djelovao na temelju ideologije ili kao dio većeg plana ili sistema.

Šta ako su antimuslimanska nasilna djela dosljedna s nekim elementima sadašnje zapadne ideologije? Šta ako je islamofobija postala toliko uobičajena, toliko prihvaćena, da sada predstavlja vladajući sistem razmišljanja za relativno veliku grupu ljudi u nekim dijelovima Zapada?

Prikazivanje islama

S obzirom na ono što znamo o zapadnom medijskom prikazivanju islama i muslimana, sa jedne strane, i o utjecaju medija i teorije, sa druge strane, bilo bi glupo da se prikazivanja zapadnih medija odbace kao potencijalni uzročnici antimuslimanskih osjećaja i zločina. Antimuslimanske osjećaje i zločine barem djelomično potiče jednostrano, ograničeno, senzacionalističko i netrpeljivo zapadno medijsko prikazivanje islama i muslimana.

Mnogi stručnjaci – uključujući Edwarda Saida, Elizabeth Poole, Kaia Hafeza, Milly Williamson, Karima Karima, Teuna Van Dijka, Kimberlyja Powella i Dina Ibrahima – provodili su akademska istraživanja o izvještavanju zapadnih medija o islamu i muslimanima.

Rezultati pokazuju da su muslimani u zapadnim medijima često prikazani kao nasilni, zaostali fundamentalisti, koji predstavljaju prijetnju za zapadnu civilizaciju. Islam se u izvještavanju zapadnih medija spominje samo kako bi se doveo u vezu s nekim zločinom, a muslimani se rijetko spominju u pozitivnom kontekstu.

Nekoliko studija je otkrilo da se muslimani prikazuju kao homogeno tijelo, kojem nedostaje raznolikosti i različitosti, dok druge analize pokazuju da se u izvještavanjima nasilnih sukoba u zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom ignorira kontekst i okolnosti tih sukoba, implicirajući da su muslimani inherentno nasilni i skloni sukobima.

Nedosljedno izvještavanje

Druge studije pokazuju neusklađeno izvještavanje globalnih i regionalnih sukoba. Kada muslimani ubijaju kršćane, Jevreje ili druge nemuslimane, islam se predstavlja kao da igra glavnu ulogu. Međutim, kada muslimane ubijaju Jevreji, kršćani ili drugi nemuslimani, vjerski identitet napadača se minimalizira ili zanemaruje.

Sukob u Burmi predstavlja dobar primjer. Zapadni mediji su malo izvještavali o nedavnom progonu Rohinja muslimana, za koje Human Rights Watch kaže da su bili izloženi masovnom ubijanju – “zločinima protiv čovječnosti” i “etničkom čišćenju”.

Nedavno su američke televizijske mreže istakle moguću povezanost između grupa poput Al-Kaide i Islamske države Irak i Levant, sa jedne strane, i islamske doktrine, sa druge strane. Analitičari koji tvrde da je “islam problem” dobili su značajan medijski prostor u vijestima, dok se glasovi muslimanskih stručnjaka sistematski ignoriraju.

Uprkos činjenici da su svi značajni islamski univerziteti, islamska naučna vijeća, islamske organizacije, muslimanske vlade i značajni muslimanski pravnici snažno osudili terorističke napade koje su počinili muslimani – redovno se čuju vapaj medijskih ličnosti, koje se žale što muslimani ne osuđuju terorizam.

Ugledne medijske ličnosti

Zanimljivo je kako neke ugledne medijske ličnosti sistematski ignoriraju osude muslimana i onda iz sveg glasa govore da muslimani ne osuđuju teror. Nedavno su Rupert Murdoch i Piers Morgan tvrdili da je iskorjenjivanje i pobjeda grupa poput Al-Kaide i ISIL-a prvenstveno odgovornost muslimana.

Ono što je, naravno, zanemareno u ovim analizama su činjenice da su muslimani u mnogim muslimanskim zemljama često zaokupljeni borbom protiv brutalnih diktatura (koje često podržavaju zapadne zemlje, uključujući i SAD), siromaštva i stalnih bombaških napada. Sve to pomaže u stvaranju uslova pod kojima takve grupe, koje će ubiti puno više muslimana nego nemuslimana, napreduju.

Implikacije su prilično jasne u većem dijelu diskursa zapadnih vijesti; zapadna društva bi trebala biti sumnjičava prema muslimanima – svim muslimanima. Razni kritičari su na istaknutim medijima predstavljali prenapuhane procjene broja muslimanskih terorista, a neki su rekli da su “miroljubivi” muslimani u manjini i, što je još važnije, da su oni samo miroljubivi zato što su pogrešno shvatili učenja svoje inherentno nasilne vjere.

Stalno se zanemaruju empirijski dokazi koji ukazuju na to da muslimani nisu više nasilni od nemuslimana i da velika većina muslimana vjeruje da terorizma zaslužuje svaku osudu.

Debate na televizijskim informativnim emisijama ne predstavljaju iznenađenje s obzirom na strukturne probleme koji se vežu sa zapadnim medijima i, što je važnije, osnovnu neuravnoteženost pri skupljanju informacija. Zašto, naprimjer, Hamza Hansen, vodeći američko-muslimanski intelektualaca, nije dobio određeni medijski prostora na vijestima zajedno s antiislamskim fanaticima, koji su izgradili karijere kritizirajući pisane islamske izvore za koje nemaju kvalifikacije da tumače?

Medijski prikazi

Bitno je reći su stručnjaci zapadne zabavne medije također negativno ocijenjeni po pitanju prikazivanja muslimana. U iscrpnom i sistematskom istraživanju holivudskih filmova, medijski stručnjak Jack Shaheen istražio je prikaz Arapa i muslimana u holivudskim filmovima u proteklih 100 godina.

Otkrio je da većina od 900 pregledanih filmova prikazuje Arape i muslimane kao “brutalne, nemilosrdne, necivilizirane vjerske fanatike koji teroriziraju civilizirane zapadnjake, posebno kršćane i Jevreje”.

Niko ne može zagovarati da bi zapadni mediji trebali ignorirati negativno prikazivanje muslimana. To bi bilo nerazumno, posebno uzimajući u obzir važnost globalnog terorizma i uključenosti muslimana i njihov udio u sukobima i napadima.

Međutim, nije nerazumno tražiti pravednije prikazivanje i kritičko istraživanje korijena terorizma, veći broj muslimanskih glasova i izvještavanje koje će učini više da se obični muslimani odvoje od grupa poput Al-Kaide i ISIL-a.

Prema stručnoj literaturi, obrasci prikazivanja su prilično jasni. Osim nekih poštenih, izbalansiranih medijskih izvještavanja, islam i muslimani se uglavnom prikazuju u negativnom svjetlu, uključujući i neke najmoćnije zapadne medije.

Kada ćemo početi držati medijske kuće barem djelomično odgovornim za antimuslimanske osjećaje koji su zahvatili mnoge zapadne zemlje?

Što je još važnije, kada će zapadni mediji početi sami sebe smatrati odgovornim?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera