Murad: Muslimani imaju veće slobode u Evropi nego na Bliskom istoku

Prof. Murad gost je Sarajeva (Al Jazeera)

Profesor, islamski učenjak, istraživač i poznavalac historije islama Abdal Hakim Murad spada među najvažnije poznavaoce islamske kulture u Velikoj Britaniji.

Murad je kao dekan Cambridge Musllim Collegea uradio mnogo na izučavanju islamske kulture, a poseban naglasak u njegovom naučnom radu stavljen je na istraživanje odnosa muslimana i kršćana.

Posebno vrijedan segment njegovog naučnog rada jest obrazovanje mladih imama čiji je zadatak da pomognu integraciju muslimanskih zajednica u Velikoj Britaniji i prikažu islam u jednom na Zapadu neviđenom svjetlu.

Profesor Murad gost je Sarajeva, gdje je jedan od učesnika na simpoziju pod nazivom “Budućnost islama i muslimana u Evropi na primjeru Bosne i Hercegovine i Andaluzije”, koju organizuje UEBD.

  • Biti musliman danas u Velikoj Britaniji i Evropi nije lako jer se islam Zapadu predstavlja kao arhetipski neprijatelj. Koliko su muslimani žrtve svakodnevnih stereotipa?

Uprkos ružnim prizorima ekstremizma i terorizma u mnogim muslimanskim zemljama, a sada i na ulicama Velike Britanije, većina populacije u zemlji ostaje otvorenog uma prema islamu. Vidjeli smo ovo u Cambridgeu, gdje gradimo novu džamiju. Upravo zato što smo se na pozitivan način povezali s lokalnom nemuslimanskom zajednicom, prihvatajući njihove brige i bojazni pri dizajniranju džamije, imali smo izvanrednu podršku te zajednice u izgradnji objekta koja se očitovala u desecima donacija koje su prispjele za izgradnju džamije s adresa nemuslimanskih stanovnika. Njima se zapravo svidio izgled džamije i izražavali su poštovanje prema našoj odluci da koristimo “zelene” tehnologije građenja.

  • Postoji li u Evropi svijest o tome da je islam na evropsko tlo “kročio” još prije hiljadu godina i da je historija evropske civilizacije nerazdvojno povezana s islamskom civilizacijom zbog kontinuirane isprepletenosti?

Na nesreću, zbog revizije nacionalnog plana i programa za nastavu historije koja je provedena u posljednjih 30 godina, većina Britanaca više ne poznaje i nije svjesna historijske tradicije svoje zemlje, a kamoli nekih većih i važnijih historijskih pitanja. Historija se u britanskim školama isključivo fokusirala na evropsku historiju 20. stoljeća i samo nekolicina obrazovanijih Britanaca ima neka znanja o srednjovjekovnim kraljevstvima i kraljevima. I naravno da zbog toga većina stanovništva u Velikoj Britaniji nema nikakvih znanja o historiji islama u Evropi ili bilo kojem drugom dijelu svijeta. Postoji, naravno, obrazovana elita, koja je možda drugačija i koja poštuje maursku umjetnost i arhitekturu u Španiji, ali, nažalost, oni čine jedva deset posto ukupne britanske populacije.

  • Kako objašnjavate činjenicu da se islam na Zapadu uglavnom predstavlja kroz sliku “neprijateljski nastrojenog selefije” i koji su razlozi redukovanja slike muslimana u zapadnim društvima?

Nažalost, donedavno je prekomorski novac koji je dolazio u evropske zemlje i podržavao islam dolazio iz tvrdolinijaških bliskoistočnih zemalja. To se sada drastično promijenilo. Međutim, džamije u Velikoj Britaniji i muslimanske organizacije u zemlji još vode mukotrpnu borbu kako bi pronašle ljudska i materijalna sredstva neophodna da poboljšaju svoju javnu sliku. Većina imama koji rukovode džamijama u Velikoj Britaniji ne govore dobro engleski, a samo ih je mali broj u stanju koherentno govoriti kad se obraća medijima. U Cambridgeu, s druge strane, danas imamo Cambridge Muslim College, ustanovu u kojoj se školuje nova generacija veoma uspješnih i obrazovnih mladih lidera i učenjaka koji se bore kako bi izmijenili stereotipe i ojačali svoje zajednice.

  • Sudbina evropskih muslimana tragična je, kako vidimo iz primjera Andaluzije i Balkana. Islamska prisutnost u današnjoj Španiji i Portugalu tek je u tragovima, a u 20. stoljeću islam je gotovo potpuno izbrisan s Balkana. Šta ti historijski primjeri govore o odnosu Evrope prema islamu?

Vidite, islam je danas ipak uspješan u Španiji i Portugalu, a s Balkana nikad nije izbrisan. Štaviše, mi evropski muslimani često otkrijemo da je mnogo lakše praktikovati i propovijedati islam u evropskim zemljama, gdje je sloboda govora zaštićena. U mnogim bliskoistočnim zemljama islam ozbiljno ograničavaju i kontrolišu tamošnje vlade. U mnogim zemljama imami čak ne mogu držati hutbu po svom izboru nego moraju čitati tekstove dobijene od Vlade. Postoje mnoge restrikcije i zabrane u slobodnom druženju i objavljivanju svojih ideja, tako da se mi u Evropi smatramo veoma sretnima.

  • Jačanje desničarskih pokreta u Evropi, u pravilu, prati jak islamofobični osjećaj. Zabranjuje se gradnja džamija i munara, a vjerski objekti česta su meta vandalskih napada. Postoji li mogućnost da muslimani u Evropi dožive sudbinu Jevreja, odnosno da budu meta otvorenog fizičkog pokušaja eliminisanja?

Prepoznali smo mogućnost drugog holokausta u Bosni tokom 1990-ih. Istina je da u mnogim evropskim zemljama ekstremna desnica proživljava period preporoda. Ali, uprkos tome, istina je i da muslimani uživaju veća prava u Evropi nego u većini arapskih zemalja. To je razlog zašto imamo toliko mnogo muslimanskih izbjeglica u Evropi. Da bismo pobijedili ekstremnu desnicu, moramo revidirati naše predstave i javno djelovanje kako bismo postali što više autentično islamski i pokazali da smo mi zajednica koja radi vrijedno i pošteno, poštuje porodične vrijednosti i njeguje moral, a ne zajednica koja porađa dilere droge i teroriste, što je veoma rasprostranjen stereotip. Tek kad ekstremizam bude dosljedno pobijeđen, muslimani će biti potpuno sigurni u svom manjinskom kontekstu i tada će se islam početi širiti u većem obimu.

  • Bosna i Hercegovina bila je mjesto najbrutalnijeg modernog napada na islam i derivate njegove kulture. Sistematski su rušene džamije, tekije i svi ostali pojavni oblici islamske kulture. Koliko su muslimani Evrope upoznati s onim šta se događalo u Bosni prije 25 godina i koliko sudbina Bosne može biti poučna za očuvanje njihove egzistencije?

Britanski muslimani, predvođeni Waqarom Azmijem, formirali su veoma uspješnu organizaciju pod nazivom “Remembering Srebrenica”. Svrha njenog djelovanja jest da neprekidno podsjeća muslimane i druge zajednice na genocid koji se desio u Bosni. Bavi se organizovanjem konferencija i obilazaka za političare, novinare i ljude koji kreiraju javno mnijenje o srebreničkim poljima smrti, a sada radi na formiranju trajnog muzeja bosanskog genocida, koji bi trebao biti smješten u Londonu ili Birminghamu.

Izvor: Al Jazeera