Mujkić: Za stranku i državu BiH najbolji je dramatičan raskol u SDA

Ničega boljega ne bi bilo za Stranku demokratske akcije, ali i za politički život u Bosni i Hercegovini generalno u ovom trenutku, nego dramatičan raskol i čistka od kompromitiranih i korumpiranih članova ove stranke, koji su kapilarno prekrili cijelu zemlju, kaže za Al Jazeeru Asim Mujkić, profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Potpredsjednik SDA Asim Sarajlić podnio je ostavku na sve funkcije u stranci, a najavio je i moguće povlačenje iz Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nakon što je objavljen snimak prema kojem Sarajlić nudi radno mjesto u Ministarstvu kulture Kantona Sarajevo u zamjenu za podršku generalu Fikretu Prevljaku tokom unutarstranačkih izbora za predsjednika Kantonalnog odbora SDA Sarajevo. “Izvinjavam se svima koje sam ugrozio, možda više neću biti ni delegat [Doma naroda Parlamentarne skupštine]”, rekao je Sarajlić.

Premda je Sarajlić dobio podršku od predsjednika SDA Bakira Izetbegović, koji je cijeli slučaj pokušao relativizirati upozoravanjima da Bosna i Hercegovina ima mnogo većih problema, drugi visokopozicionirani članovi SDA, poput donedavnog predsjedavajućeg Vijeća ministar Bosne i Hercegovine Denisa Zvizdića i ministra unutrašnjih poslova entiteta Federacija Bosne i Hercegovine Aljoše Čampare, zatražili su Sarajlićevu smjenu. Nešto ranije, 2017. godine, Sarajlić je, također, optužen za posredovanje, primanje nagrade ili drugog oblika koristi te trgovinu utjecajem.

Asim Mujkić na posljednju aferu u SDA, pokušaj amnestiranja optuženog zazivajući njegovu ulogu u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini, gleda kao na reprezentativan uzorak kako u stvarnosti funkcioniraju etno-nacionalne političke partije u Bosni i Hercegovini, nespremne da se suoče s vlastitim problemima, pritom opterećujući i državu, i građane.  

• Afera kupovine glasova za potrebe unutarstranačkih izbora u vodećoj bošnjačkoj političkoj partiji već nekoliko dana potresa SDA. Premda u toj stranci to negiraju, mnogi najavljuju raskol unutar SDA. Mislite li da su takve procjene realne?

– Ničega boljega ne bi bilo za SDA, ali i za politički život u Bosni i Hercegovini generalno u ovom trenutku, nego dramatičan raskol i čistka od kompromitiranih i korumpiranih članova ove stranke, koji su kapilarno prekrili cijelu zemlju. Takav potez bi vratio uzdrmani kredibilitet stranke, ali budimo realni, to se neće desiti, jer je kapilarna korupcija od mjesta za hanumu na poziciji čistačice do pozicija na najvišim sudskim i političkim instancama način na koji ova i njoj slične stranke funkcioniraju već duže vrijeme.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Političke, a pogotovo takozvane nacionalne stranke na ovim prostorima su istovremeno i najveći poslodavci, preko čega osiguravaju svoju izbornu bazu. To je toliko dio njezinog identiteta, a i previše ljudi je sa svojim udjelom u tome da bi dramatični raskol u toj stranci istovremeno bio i dramatičan društveni raskol. U ovakvim slučajevima poslovična mudrost nalaže da se zatečeni pojedinci za potrebe javnosti kazne, uz obaveznu notu drugarske samokritike, i da se što prije slučaj zaboravi.

• U centru skandala se našao Asim Sarajlić, šef Kadrovske komisije SDA, čovjek koji je, prema vlastitom priznanju ‘prvi do Bakira’. Ako je ‘kadrovska politika jedina prava politika’, znači li da vodeća bošnjačka politička partija ima ozbiljnih problema u svojoj temeljnoj strukturi?

– Partija koja je stekla monopol zastupnika vitalnih nacionalnih interesa jednog konstitutivnog naroda, što se poklapa sa zaposijedanjem svih vitalnih ekonomskih, političkih i kulturnih poluga na području pod njezinom kontrolom, uistinu i nema važnije političke agende doli kadrovske, jer više nema stvarnih vanjskih opasnosti. Naravno da će na površini, kroz isfabricirane afere o opstojnosti i vitalne ugroženosti naroda, u medijima i javnom diskursu ona održavati neophodni stupanj narodne mobilizacije, dok će po dubini osloboditi sebi prostor za unutrašnje preraspodjele svih resursa pod njenom kontrolom. Taj profil političkog djelovanja se uklapa u koncepciju poluatokratskih režima.

• Predsjednik SDA Bakir Izetbegović je poručio da je ‘Sarajlić čovjek koji je branio Bosnu i Hercregovinu’, da je ‘ranjen dva puta’ i da to ‘ne treba izgubiti iz vida u trenutku kada je napravio grešku’. Kao gledate na koncept u kojem se građanstvo poziva da amnestira za kriminal nekoga ko je bio borac? Koliko je takva politika pogubna za bh. društvo i šta ona implicira u budućnosti?

– Moja logika je sasvim obrnuta. Upravo neko ko je branio Bosnu i Hercegovinu i vrijednosti na kojima ona počiva i bio ranjen ne smije praviti takve greške. To ga ne amnestira, već dodatno optužuje i kazna treba biti još stroža, jer je izdao principe borbe. Koncept u kome se građanstvo poziva da amnestira za kriminal nekog ko je bio borac razumijem kao demagoški i ideološki mehanizam, putem kojega se legitimiraju najgori postupci političke elite, a ušutkuje i tako disciplinira građanstvo, jer je napad na borca napad na državu. Današnji borci su oni koji se bore za pravnu državu i vladavinu zakona, za proširenje sloboda i prava građana i naroda, za demokratske procedure, oni koji istražuju i govore istinu o pljački i korupciji, oni koji ne pristaju na nametnute podjele i hijerarhiju moći nastalu na sili oružja, a potom na olako privatiziranim dobrima.

• Znači li to da u Bosni i Hercegovini možemo govoriti o razvijanju jednog cijelog političkog koncepta zasnovanom isključivo na vrijednostima iz proteklog rata? Šta to znači u političkom smislu za državu? Kakav benefit ima društvo od ljudi s takvim, ratnim biografijama ako im se samo to, ili apriori to, uzima kao kvalitet u političkom životu?

– Etnopolitike su suštinski ratne politike i možemo vidjeti da su ove decenije poslije rata samo njegovo produženje drugim sredstvima. One izvan toga, tih ratnih vrijednosti, ne mogu ponuditi ništa drugo, zato ćemo se još naslušati o opasnostima po naš opstanak, o neprijatelju, koji jedinstven tamo čeka i vreba na prvi mig naše slabosti, poziva na nacionalno jedinstvo, očuvanje države i slično. Društvo, a pogotovo mlađi naraštaji, od toga nema nikakve koristi, osim što se njegova politička, ekonomska i kulturna agonija produžava, pa reagira na jedini mogući način u ovom trenutku, a to je masovni egzodus iz zemlje.

• Građani u Bosni i Hercegovini stalno žive u strahu od sukoba i rata. Političke stranke uglavnom kao program uzimaju zaštitu nacionalnih identiteta. Sudeći prema izjavi Bakira Izetbegovića, koji je rekao da SDA ima i važnijih stvari od afere ‘Asim’, očigledno da partije u Bosni i Hercegovini ne misle rješavati temeljne probleme društva, poput vladavine prava?

– To je taj etnopolitički cinizam, s kojim se susrećemo svaki put kada se otvori neka afera. Kao, “mi pravimo državu i bdijemo nad opstankom naroda, a vi našli nekog Asima, koji je, uzgred rečeno, naš borac, dva puta ranjen za vas. Dodao bih i da je toliko vaših hanuma zaposlio, ‘de franco’. Sram vas bilo!” Slično govore i [Milorad] Dodik i [Dragan] Čović. Aleksandar Vučić je šampion takve “iznenađenosti i uvređenosti” kada javnost ne vidi koliko se on žrtvuje i koliko važnih stvari radi za te iste nezahvalnike. Na taj način se relativizira krivnja, s ciljem da se sve nastavi po starom, a istovremeno iskazuje prezir prema građanima, koji ne trebaju dovoditi u sumnju postupke svoje elite.

• Šta je rješenje da Bosna i Hercegovina izađe iz tog kruga ucjena, sijanja straha od rata, mržnje i borbe za identitete, dok su redovi pred stranim ambasada sve duži. Neke projekcije govore da bi Bosna i Hercegovina kroz nekoliko desetljeća mogla ostati bez mlade radne snage? Može li Bosna i Hercegovina riješiti unutrašnje probleme sama, ili rješenje mora doći za kompletan Zapadni Balkan, koji se ponaša kao neka vrsta političkog ‘pretis lonca’?

– Budućnost bi bila nova generacija boraca za Bosnu i Hercegovinu kakve sam maločas opisao. Naravno, svjestan sam da je niz otežavajućih okolnosti za pojavu takve vrste političkog diskursa i borbe. Najprije, Bosna i Hercegovina i njeno susjedstvo tradicionalno je područje perifernog kapitalizma koje iz generacije u generaciju opslužuje radnom snagom i svojim talentima centralne kapitalističke sile, pa je teško ovdje dočekati narastanje i stasavanje kritične mase nezadovoljnika ili onih koji misle drugačije i mogu nešto uraditi. Svaki antinacionalistički pokret u Bosni i Hercegovini morao bi biti uvezan sa sličnim pokretima u njenom susjedstvu, upravo onako kako su nacionalistički pokreti već od 1990. godine međusobno uvezani na regionalnom nivou i kao spojene posude funkcioniraju sve ovo vrijeme.

• Vjerujete li u energiju unutrašnjih snaga, ili rješenje mora doći od međunarodne zajednice?

– Danas Bosna i Hercegovina, ali niti jedna druga država na svijetu, počev od SAD-a i Kine, svoje probleme ne može riješiti sama. Znači, moramo svi sjesti i otvoriti dijalog. Ako nam onečišćenje planete, pandemija i milioni pred granicama Evrope nisu dovoljan razlog za to, da nešto zajedno uradimo po tim pitanjima, onda smo stvarno u problemu.

Izvor: Al Jazeera