Oglasi

Mujica, predsjednik koji bježi od bogatstva

Definicija siromašnih osoba je da su to ljudi kojima treba previše jer nikada nisu zadovoljni, kaže prvi čovjek Urugvaja.
Mujica je na poziciji predsjednika Urugvaja od 2010. godineEPA

Piše: Belen Fernandez

Igrajmo se asocijacija... Šta vam prvo padne na pamet kada kažem "skromnost"? Vjerovatno nećete pomisliti na "šefove država". Ponašanje političkih vođa širom svijeta ukazuje na to da se ta i slične vrline izbjegavaju.

Evo nekoliko nečuvenih primjera: Nekadašnji predsjednik Turkmenistana Saparmurat Nijazov naredio je da mu se podigne zlatni kip koji se okretao u skladu s položajem Sunca. Bivši diktator iz Ugande Idi Amin proglasio se "gospodarom svih zvijeri na Zemlji i riba u moru", a bivši američki predsjednik George W. Bush je tvrdio da prima zapovijesti o bitkama direktno od Boga. Bivši italijanski premijer Silvio Berlusconi hvalio se da je spavao sa osam žena u jednoj noći, a osim toga proglasio se "Isusom Kristom u politici".

Usred ovakvih težnji svjetske političke klase, urugvajski predsjednik Jose Pepe Mujica izgleda potpuno neprirodno. Mujica (79), koji je na predsjedničkoj poziciji od 2010. godine, živi u maloj kući na selu, na zvanične sastanke dolazi u sandalama i donira 90 posto svoje plaće u dobrotvorne svrhe. Mujica, vlasnik tronogog psa, kojeg neizmjerno voli, i strastveni ljubitelj hrizantema, vozi Volkswagen i odbija ideju da je siromašan. "Oni koji za mene kažu da sam siromašan jesu zapravo siromašni... Moja definicija siromašnih osoba: 'To su ljudi kojima treba previše, jer oni kojima treba previše, nikada nisu zadovoljni..."

Mujica je pokušao poboljšati razorne posljedice ratobornih američkih projekata. Početkom ove godine je šesterici Arapa, zatvorenika u ilegalnom američkom zatvoru u zaljevu Guantanamo, ponudio utočište u Urugvaju.

Sve je to divno i krasno, mogli biste reći, ali šta je Pepe, zapravo, uradio? Za početak, Urugvaj je učinio prvom državom na svijetu koja je legalizirala proizvodnju, prodaju i konzumaciju marihuane. Svrha dekriminalizacije je da se na najmanji nivo svedu prihodi od unosne trgovine drogom, koja u velikoj mjeri ovisi o ilegalnom statusu. U teoriji, to će zadati udarac kartelima droge i njihovom eksploatatorskom i krvavom biznisu te pružiti alternativu trenutnom militariziranom pristupu utjelovljenom u tom sramotno skupom poduhvatu poznatom kao američki rat protiv droge.

Rat protiv droge bezuspješan je u pokušajima da suzbije međunarodnu trgovinu drogom, ali je uspio dati svoj doprinos svim tipovima tragičnih statistika, kao što je gubitak više od 60.000 života u Meksiku u šestogodišnjem periodu koji je uslijedio nakon pokretanja meksičkog poglavlja tog rata 2006. godine.

Utočište za djecu iz Sirije

Mujica je, također, pokušao poboljšati razorne posljedice drugih ratobornih američkih projekata. Početkom ove godine je šesterici Arapa, zatvorenika u ilegalnom američkom zatvoru u zaljevu Guantanamo, ponudio utočište u Urugvaju. Washington Post je pisao: "Zatvorenici se više ne povezuju s optužbama za terorizam, ali ne mogu biti izručeni u svoje domovine - njih četverica su Sirijci - zbog zabrinutosti za njihovu sigurnost, kao i za nastavak aktivnosti kada se vrate u domovinu".

Naravno da je SAD zaista zabrinut za sigurnost zatvorenika, ne bi ih bespravno držao u instituciji koja je sinonim za bezobzirno kršenje ljudskih prava. Kada je riječ o bojazni zbog "nastavka aktivnosti", relevantnost riječi "nastavak" predstavlja misteriju s obzirom na to da su ti ljudi oslobođeni optužbi.

Početkom ove godine Mujica je šesterici Arapa, zatvorenika u ilegalnom američkom zatvoru u zaljevu Guantanamo, ponudio utočište u Urugvaju.

U međuvremenu, prošlog mjeseca je Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice čestitao Mujici na planu da odobri boravak u Urugvaju za 100 sirijske djece koja su u ratu u svojoj domovini ostala bez roditelja. Navodno će svako dijete biti u pratnji najmanje jednog rođaka i na početku će biti smješteni u ljetnikovcu koji je rezerviran za urugvajskog predsjednika. Dvjesto Sirijaca među ukupnom izbjegličkom populacijom od nekoliko miliona je zanemarivo. Ali, uzmite u obzir Guardianov izvještaj u kojem se kaže da je u periodu od početka sirijskog sukoba 2011. i aprila 2014. godine samo 121 izbjeglica iz Sirije smještena u SAD-u. Isti taj SAD može se pohvaliti populacijom 90 puta većom od urugvajske, kao i značajno većom teritorijom. Osim toga, za razliku od ove južnoameričke nacije, SAD je imao udjela u raspirivanju sirijske krize.

Prema riječima Mujicine supruge, urugvajske senatorice Lucije Topolansky, cilj projekta sa sirijskim izbjeglicama jeste da se "motiviraju sve države svijeta da preuzmu odgovornost za ovu katastrofu".

Ali, u kojoj mjeri Urugvaj može poslužiti kao primjer za progresivne i humanitarne napore? Ne treba potcijeniti potencijal Urugvaja. Mujicina politika koja se tiče droge već ima utjecaja na izglede glavnih regionalnih igrača u Latinskoj Americi, uključujući Argentinu i Meksiko. Ovo bi u konačnici moglo ugroziti neobuzdani nastavak rata protiv droge, koji je glavni izvor profita za američku prijestolnicu i korporacije - ali i za privatne zaštitarske firme i industriju oružja, na čije se proizvode i usluge uveliko oslanja. Također, moglo bi ugroziti održavanje narkobauka u Latinskoj Americi, koji je olakšao regionalnu militarizaciju koju izvodi SAD.

Deset godina u samici

Mujicu je, dok efikasno izaziva imperijalne interese u održavanju rata protiv droge, kritizirala urugvajska opozicija. U Al Jazeerinom članku iz 2013. godine citiran je opozicijski političar Alfredo Solari koji je rekao: "Ni naša Vlada ni ostatak svijeta ne bi trebali eksperimentirati na Urugvajcima."

U ovom kontekstu bi se očigledno moglo raspravljati o bezočnijim oblicima "eksperimentiranja" - kao što je odnos režima koji podržava SAD prema građanima Latinske Amerike, kojim su bili izloženi tokom posljednjih desetljeća. Mujica, koji je i sam bivši pripadnik marksističke gerile, bio je u zatvoru 14 godina, od 1972. Od toga je deset godina proveo u samici. Krivična djela gerile uključivala su pljačkanje banaka i biznisa te dijeljenje novca i hrane siromašnima. Mujica je priznao da je njegova empatija prema zatvorenicima u Guantanamu dijelom rezultat iskustava kroz koja je i sam prošao.

Mujica je, također, nastavio prkositi imperijalnoj i korporativnoj prevlasti i u drugim oblastima, pa velika američka duhanska kompanija Philip Morris trenutno tuži Urugvaj zbog relativno strogih urugvajskih zakona o pušenju. Nadalje, predsjednik je javno progovorio o nespojivosti hiperkonzumerizma i sreće, o pogubnim posljedicama socio-ekonomske nejednakosti i o potrebi ponovne raspodjele bogatstva.

Ukoliko bi osvojio Nobelovu nagradu, Mujica bi novac iskoristio za gradnju 50 kuća u sklopu plana "Juntos", programa gradnje kuća, koji subvencionira Vlada.

U članku AP-a iz maja piše: "Neki protivnici optužili su Mujicu da cilja na Nobelovu nagradu za mir nakon što su njegove kolege, članovi [Vladine] koalicije poslali nominaciju. Mujica je nedavno izjavio za Associated Press kako ga ne zanima ta čast i kako ne vjeruje da bi on mogao biti kandidat. No, dodao je da bi, ukoliko bi osvojio nagradu, novac iskoristio za gradnju 50 kuća u sklopu plana 'Juntos', njegovog programa gradnje kuća, koji subvencionira Vlada".

Pretpostavimo, hipotetički, da skromni Mujica možda zapravo posjeduje neku vrstu ega, kao i većina ljudi. Ego u službi pravde i dalje je bolji od onoga koji je riješen da pravdu uništi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.