Oglasi

Muhammad Ali: Znam gdje idem i znam istinu

Iza Muhammada Alija je ostala zaklada preko koje se finansiraju mladi bokseri i preko koje se i dalje promoviraju njegove vrijednosti.
Prema američkom časopisu Sports Illustrated, Ali je najbolji sportista 20. stoljeća, a prema BBC-u sportska ličnost stoljećaEPA

Piše: Anton Josipović

"Sutra ćeš morati da živiš sa riječima koje si danas izgovorio. Sutra ćeš morati da prijeđeš mostove koje si danas zapalio. Sutra... I sve što uradiš, vratit će ti se. I nikada nećeš moći da pobjegneš od onoga šta te čeka sutra“

Salif Keata- Tomorrow.

Za njega od sinoć nema sutra.

G.O.A.T. – Greatest of all times, najveći za sva vremena, Muhammad Ali, umro je noćas u 74. godini života, za kojih je postigao mnogo više od deset prosječnih života. Borac koji nije volio da gubi, izgubio je posljednju bitku svog života. Onu za zdravljem, prvo Parkinsonovom bolešću s kojom se patio decenijama i noćas sa srcem.

Šta uopšte novo reći, napisati o osobi koja je vjerovatno bila najpopularnija u prošlom stoljeću?

Rođen u Luisvillu u saveznoj američkoj državi Kentucky prije 74. godine, Ali je odmah spoznao i kao dijete da biti „crnac“ u tada još uvijek segregacijskoj Americi nije nimalo lako. Odvojena sjedišta za „obojene“ u autobusima, odvojena mjesta u restoranima, izrabljivanje na poslu „obojenih“ koji su radeći isti posao kao "bijelci“ zarađivali i po pet puta manje, bilo je ono što je svaki dan gledao dok je odrastao.

No, Ali je imao nešto urođeno - pobjednički duh, koji ga je uvijek gurao dalje i koji ga je tjerao da se bori za više, čak i kada nije bilo mjesta optimizmu.

Rumble in the Jungle

U sirotinjskim dijelovima USA, nije se mogao nadati formalnom dobrom obrazovanju. Malo čemu se i mogao nadati... Ipak, postao je bokser i počeo trenirati sa samo 12. godina.

Jednom prilikom je izjavio:

"Znao sam da ću biti najveći, čak i kada to ni sam nisam vjerovao“.

Radom, trudom, treninzima i postao je najveći...

Na Olimpijskim igrama 1960. godine, postaje Olimpijski zlatni šampion. Tri puta bio je prvak svijeta.

Njegova brzina u ringu je i dalje nedostižna. Za razliku od svojih protivnika u teškoj kategoriji, koji su svi bili viši od njega, morao je da razvije sopstvenu vještinu. A, on se oslanjao na brzinu nogu i jačinu udarca. Za te tri titule, pobijedio je Sonija Listona, Džoija Frejzera i Džordža Foremana...

"Rumble in the Jungle“, meč koji je postao najgledaniji meč u istoriji boksa, u Zairu protiv Foremana ušao je i u antologiju boksa. Foreman je bio viši i jači. Muhammad Ali u direktnoj borbi, niži od Foremana nije imao šansi. Trenirao je mjesecima za ovaj meč, jačajući trbušne mišiće.

I na iznenađenje svih, pustio je Foremana da ga udara u tijelo, dok je bio na konopcima... Nije čak ni uzvraćao. Dapače, izazivao ga je riječima “Je li to najbolje što možeš?“.

Nakon nekoliko rundi, Foreman je već bio umoran od siline udaraca koje je zadavao Aliju u trbušne mišiće. Taj umor ga je i koštao meča. Kada je Ali osjetio umor protivnika, nokautirao ga je u tri poteza. Nikada niko nije pokušao da ponovi ovu taktiku... Svijet je ovo vidio samo jednom i pitanje je da li će ikada više.

Promjena vjere i imena

Već tada, Muhammad Ali, rođen kao Cassius Clay, promijenio je i ime i vjeru. Odbacivši svoje ime kao „robovsko“, prihvatio je islam i postao Ali.

Na njegovu odluku mnogo uticaja imao je Malcom X, koji je u to vrijeme pripadao „Naciji Islama“ koja je počela da širi uticaj u Americi. I već je preduboko bio u politici... Koja ga je koštala izgubljenih pet godina karijere.

Ovu odluku, da mu se oduzmu sva priznanja i nagrade, donio je američki Vrhovni sud, jer je Ali odbio poziv za regrutaciju u američku vojsku i odlazak u rat u Vijetnamu.

Na američkoj nacionalnoj televiziji, jasno je rekao svoje mišljenje, koje ga je preskupo koštalo.

„Ne želim da idem u rat u zemlju koju moram tražiti na karti, samo zato jer mi neko tako kaže. Neću da ubijam djecu, žene, civile, niti bilo koga samo zbog drugačijeg političkog sistema od američkog. Niko iz Vijetkonga me nije nazvao „crncem“. Samo 50 metara dalje od studija u kojem sjedim, moju crnu braću tuku na ulici jer su „obojeni“. Ne mogu da sjednu u „bjelački dio autobusa“ i nikoga nije briga. Ako je to demokratija za koju treba da se borim – neću ići u Vijetnam! To nije moj rat!“, rekao je Ali i nije otišao u Vijetnam.

Rasna segregacija

Prvobitna odluka Suda je bila da mora da provede pet godina u zatvoru. Ipak, pod pritiskom javnosti, Ali je platio samo novčanu kaznu, ali nije mogao u ring.

Koliko daleko je išla rasna segregacija u Americi tada, koliko Amerikanci nisu bili spremni da prihvate ništa „drugačije“, oslikava njegova borba sa Ernijem Terelom. Terel nije želio da Alija zove njegovim novim imenom, već „robovskim“- Clay.

U meču koji je ostao kontroverzan i danas, te u kojem je Ali pobijedio Terela, jasno se čuje da dok ga udara ponavlja „Izgovori moje ime!“. Ta rečenica- Say my name, pokazala ja jasno koliko je Ali odan svojoj vjeri i imenu koji je sa ponosom nosio, kao sunit-musliman, kasnije sufijske orijentacije i koji ne dozvoljava nikome da ga ponizi.

Ipak, ni „najveći od svih“ nije uspio da ostane imun na provokacije, a ni na izdaje od ljudi koji su mu često bili najbliži.

Olimpijsku medalju bacio je u rijeku, jer mu nije dozvoljeno ni kao olimpijskom šampionu da večera u restoranu za „bijelce“.

I „Nacija Islama“ mu je okrenula leđa kada je bankrotirao prvi put, poručujući mu da je bolje da ih ne spominje. Malkolm X mu je bio vjeran i prijatelj do momenta kada je ubijen, iako su često imali nesporazume u vezi inetrpretacije i sprovođenja Islama u Americi. Slično prijateljstvo Ali je održao sa američkim sportskim novinarom Haurdom Kaselom.

Sportista stoljeća

Trener mu je godinama bio Anđelo Dandi, a malo je poznato da mu je lični doktor bio Jugosloven Rajko Medenica. Ženio se više puta, a iza sebe je ostavio devetoro djece. Lejla Ali, njegova kćerka je također – bokser.

Prema američkom časopisu Sports Illustrated, Ali je najbolji sportista 20. stoljeća, a prema BBC-u sportska ličnost stoljeća.

Napisao je i dvije knjige - Najveći: moja priča i Duša leptira.

U čemu je tajna, ako je ima, njegove veličine i kako je jedan bokser usmjerio pažnju cijelog svijeta, preko sebe, na pitanja ljudskih prava u Americi?

Muhammad Ali je koristio medije. On je bio prva ličnost koja nije pripadala politici, već „svijetu zabave“, a svoju popularnost i uticaj je koristio da skreće pažnju na probleme Afroamerikanaca, a kasnije i na druge probleme u svijetu.

Zajedno sa bh. ambasadorom pri UN Muhamedom Šaćirbejom i Alijom Izetbegovićem, prvim predsjednikom BiH, došao je na skupštinu Ujedinjenih naroda, da skrene pažnju na položaj Bošnjaka, muslimana u ratu u BiH.

Njegova posljednja javna izjava bio je poziv takozvanoj „Islamskoj državi“ da ne ubija nevine civile i taoce.

Iza njega je ostala zaklada „Generacija Ali“ preko koje se finansiraju mladi bokseri i preko koje se i dalje promoviraju Alijeve vrijednosti na kojima je insistirao: tolerancija, uvažavanje drugog i drugačijeg i mir.

"Znam gdje idem i znam istinu. Ne moram biti ono što vi hoćete da budem. Slobodan sam da budem ono što ja hoću.“, rekao je Ali.

Svijet je prošle noći izgubio čovjeka. Legenda živi…

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.