Mugabe: Od marksističkog pobunjenika do diktatora

Poslije smrti predsjednika Zimbabvea Roberta Mugabea ostali su četvero djece i supruga Grace (AP)

Piše: James Reini

U najboljem izdanju, Robert Mugabe može ići rame uz rame sa revolucionarima poput Nelsona Mandele i Cheguevare. On je 1970-ih bio afrički nastavnik koji je postao marksistički pobunjenik protiv bjelačke vlasti i koji je izjavio: „Naši glasovi moraju ići zajedno sa našim oružjem.“

On ostaje zimbabveanski osloboditelj koji je prkosio Zapadu, ali Mugabea, koji je preminuo u petak u 96. godini, također će neki pamtiti kao diktatora koji je slamao protivnike, lažirao glasove i halapljivo jeo torte na raskošnim rođendanskim zabavama dok mu je narod gladovao.

„Mugabe je jedan od najznačajnijih afričkih postkolonijalnih lidera. Mnogi ga iznimno cijene zbog njegove uloge vođe u pobuni protiv vladavine bijele manjine“, Al Jazeeri je rekao Brett Schaefer, afrički analitičar u fondaciji The Heritage.

„Ali nasilje i haos potekli iz njegove borbe da se održi na vlasti doveli su do pogibije hiljada ljudi, raseljavanja miliona i ekonomskog osiromašenja. Mugabeovo naslijeđe će zauvijek biti ukaljano njegovim destruktivnim i ubilačkim postupcima.“

Mugabe je rođen pod britanskom kolonijalnom vlašću u Južnoj Rodeziji 1924, kao sin Bone i Gabriela, stolara. Uprkos slabim obrazovnim i poslovnim izgledima za većinu crnaca, on je stekao jezuitsko obrazovanje i prednjačio je u školi.

Frustriran rasizmom i vladavinom bijelih doseljenika, Mugabe je prigrlio socijalizam i postao oštriji. Proveo je 11 godina u zatvoru, vodeći pobunu iz pritvora preko svog pokreta otpora Zimbabveanske afričke nacionalne unije (ZANU).

Mugabe pali plamen nezavisnosti 18. aprila 1980

Mirovni sporazum

Pakleni građanski rat doveo je bijele doseljenike za pregovarački sto i doveo je do mirovnog sporazuma u kojem su posredovali Britanci 1979.

Do kraja iduće godine, Mugabe je izabran za premijera novoosnovane Republike Zimbabve.

Njegove rane socijalističke reforme dovele su nastavnike i medicinare u zabačene ruralne predjele i pospješile su žetve.

Ali Mugabe je također pokrenuo rat protiv političkih rivala u regiji Matabeleland u kojem je stradalo nekih 20 000 civila iz naroda Ndebele.

Nakon što je odslužio dva mandata kao premijer, napustio je ovu poziciju i postao predsjednik 1987, što je pozicija na kojoj se zadržao 30 godina.

„Bio je nemilosrdni diktator neopterećen demokratskom praksom. Ali nemojte ga pomiješati sa mnogo većom mašinom koja djeluje u Zimbabveu – nemilosrdni etos koji je Mugabe predstavljao duboko je ukorijenjen u njegovoj političkoj stranci ZANU-PF“, Al Jazeeri je rekao akademik Stephen Chan.

„Oni vjeruju da oni koji su se borili u Oslobodilačkom ratu, od početka, uprkos svemu, zaslužuju da vladaju. Sada imaju utvrđene načine finansijskog djelovanja unutar ekonomije Zimbabvea kojih se ne žele odreći.“

Zimbabve se počeo oporavljati od sukoba, ali politika agrarne reforme na osnovu koje su crni farmeri preuzeli bjelačke farme izazvala je haos u državi i globalnu osudu. Zapadnjačke nacije su nametnule sankcije ovoj državi i suspendovana je iz Commonwealtha.

Za Mugabea je ovo priskrbljivanje zemlje ispravljalo nepravde iz kolonijalne ere i njegov prkos zapadnjačkom „imperijalizmu“ odjeknuo je diljem kontinenta.

„Ova zemlja je naša, mi je dajemo kome želimo, nije posao Velike Britanije da nam govori kome da damo zemlju, a kome ne“, rekao je on Al Jazeeri 2000.

Mugabe je položio zakletvu kao prvi predsjednik Zimbabvea 31. decembra 1987

Odanost ratnih veterana

Na ovaj način je Mugabe osigurao odanost ratnih veterana, ulizica i drugih koji su prisvojili zemlju; ali je to dovelo i do egzodusa bijelih farmera, hiperinflacije i nestašice hrane koja je oštetila ekonomiju za 40 posto, prema podacima Svjetske banke.

„To što se otarasio bijelih farmera bila je jedna od njegovih najvećih grešaka – dovela je do sankcija i kolapsa“, Al Jazeeri je rekao Tom Wheeler, bivši južnoafički ambasador.

„Bilo je katastrofalno. Ljudi se nisu mogli prehraniti, dok je krug ljudi bliskih Mugabeu živio na visokoj nozi.“

U tom vrtlogu, Morgan Tsvangirai iz Pokreta za demokratsku promjenu (MDC) isplivao je kao politički rival. Tsvangirai je 2010. rekao Al Jazeeri da je predsjednik protraćio svoje naslijeđe i „izdao oslobođenje za koje se borio“.

Mugabe je strašio glasače i krivotvorio rezultate izbora, tvrdi i opozicija i zapadne sile. Operacija ponovna uspostava reda dovela je do uništenja domova ili biznisa od 700 000 uglavnom siromašnih pristalica opozicije u glavnom gradu Harareu 2005.

„To kako se on bezobzirno odnosio prema vladavini zakona bila je neublažena katastrofa“, za Al Jazeeru je rekao John Campbell, bivši američki ambasador u Nigeriji.

„Ako je ikada postojao kontinent kojem je očajnički potrebna vladavina zakona, to je Afrika. Ona je ključna za razvoj i političku sigurnost. Ali za njegove pristalice, sve se svodilo na zemlju: Mugabeovo protjerivanje bijelaca poništava sve drugo.“

„Nije bio nimalo sentimentalan“

Kada je Tsvangirai osvojio veći broj glasova na izborima 2008, Mugabe je uzvratio nasiljem i prijetnjom većim krvoprolićem da uspostavi „vladu nacionalnog jedinstva“ u kojoj je on bio na predsjedničkoj poziciji.

„Nije bio nimalo sentimentalan“, dodao je Chan, autor knjige Robert Mugabe: A Life of Power and Violence (Robert Mugabe: Život moći i nasilja).

„Znao je odglumiti normalne, ljudske osjećaje za javnu potrošnju; ali ako je Mugabe trebao napraviti politički leš od nekoga i zabiti mu nož u leđa, čak i ako se radilo o dugogodišnjem drugu koji je bio s njim u dobru i u zlu, on bi to napravio.“

Nekoć šarmantni panafrički vizionar, Mugabe je odbacio svoje socijalističke ideale i postao sitničavi diktator, čvrsto se držeći vlasti i potrošivši 250 000 dolara na zabavu za 85. rođendan 2009, dok su njegovi sunarodnjaci umirali od kolere.

U sve čudnijim javnim nastupima, istupao je protiv bivših afričkih imperijalnih gospodara. Velika Britanija je koristila „gej gengstere“ da ga potkopa.

Samo Bog – a ne „MDC ili Britanci“ – su ga mogli skinuti s pozicije.

Otac četvero djece iz dva braka postao je izgnanik – „Hitler svog vremena“, rekao je on.

Za vrijeme svog mandata, Mugabe je postao sve više autoritaran

Vojska ga prisilila da odstupi s vlasti

Kada su ekonomske poteškoće pogodile obične stanovnike Zimbabvea, Mugabea je u novembru 2017. vojska prisilila da odstupi s vlasti nakon masovnih protesta širom zemlje.

Nakon ostavke, nastavio je živjeti u svom domu u Harareu, posjećujući Singapur nekoliko puta zbog liječenja.

Uprkos njegovom nečasnom odlasku sa političke scene, Mugabeovo naslijeđe osloboditelja priznao je njegov nasljednik predsjednik Emmerson Mnangagwa, kada je objavio vijest o njegovoj smrti u petak.

„Cde Mugabe je bio ikona oslobođenja, panafrikanista koji je posvetio život emancipaciji i osnaživanju svog naroda. Njegov doprinos historiji naše nacije i kontinenta nikada neće biti zaboravljen. Neka mu duša počiva u vječnom miru“, rekao je Mnangagwa u izjavi.

Izvor: Al Jazeera