Muftija Jusuf Delević – borac protiv iseljavanja Bošnjaka u Tursku

U svom pamećnju historija zna biti nemilosrdna i nerijetko se dešavalo da su osobe, izuzetne po mnogim stvarima u svom vremenu, ostale nepoznate kasnijim pokoljenjima i tek su naporan historiografski rad i naučna znatiželja djelo tih ljudi postavljali na pravo mjesto.

Javnosti prostora bivše Jugoslavije, a posebno Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine ime muftije Jusufa Delevića gotovo je nepoznato a riječ je, kako kaže historičar iz Bijelog Polja u Crnoj Gori, Edin Smailović o izuzetno važnoj i uglednoj osobi. Njegov angažman na odbrani nacionalnih prava Bošnjaka i očuvanju autohtone islamske kulture bio je nemjerljiv, a zbog svoje neustrašive prirode i nepokolebljivih stavova bio je meta jednog neuspješnog atentata.

Iz nekoliko dokumenata koji datiraju iz tog vremena, a u kojima se spominje bjelopoljski muftija jasno je da je riječ o osobi koja je imala čvrsto izgrađene političke stavove i bila aktivna u društvenom život. Činjenica da se njegovo ime pominje u dokumentima iz kojih se jasno vidi da je bio predmet zanimanja obavještajnih službi sugerira da su tadašnje vlasti Delevićevo djelovanje smatrali „opasnim i po društveni poredak subverzivnim“.

Nepoznat datum rođenja

Ipak, kako kaže Smailović, mnogo je nejasnoća i nepoznanica o životu Jusufa Delevića a danas historiografija nije u stanju utvrditi čak ni tačan datum njegovog rođenja.

„Jusuf Delević je bio izuzetno značajna ličnost u društvenom i političkom životu Bijelog Polja. Ne zna se tačan datum njegovog rođenja, ali se pretpostavlja da se rodio oko 1865 godine i da se školovao u Bjelom Polju i Istanbulu. Ne zna se ni kada je stupio na dužnost muftije u Bijelom Polju, ali se iz dostupnih dokumenata u arhivima Turske zna da je tu funkciju obnašao 1903 godine. Iz perioda osmanske vlasti poznata su nama tri dokumenta u kojima se spominje muftija Delević. Jedan govori o pokušaju atentata na njega, dok se drugi odnosi na istragu njegovih aktivnosti od strane tajnih službi. Posljednji dokument na kojem je potpisan kao svjedok datira iz 1911. godine i odnosi se na vakufnamu Halilage Dervovića,  jednog od najvećih dobrotvora ovoga grada“.

U nastojanju da što potpunije ispuni okvir Delevićeve biografije Smailović je došao do zanimljivih otkrića. Nije na odmet napomenuti, kaže, da je kao bjelopoljski muftija Jusuf Delević „upravljao“ prostorom koji se danas prostire u tri nezavisne države i da je tada u Kraljevini Crnoj Gori to bila teritorija sa najvećim muslimanskim življem.

„Prostor kojim je upravljao Delević se mijenjao, ali je ubjedljivo bio najveći sa ulaskom ovih prostora u sastav Crne Gore, kada se njegova jurisdikcija prostirala od Bijelog Polja do Peći. Bilo je muftijstvo sa najvećim brojem muslimana u Kraljevini Crnoj Gori,  što dovoljno govori o značaju njegove funkcije i u novoj zemlji“, kaže Smailović.

Ono po čemu je potrebno pamtiti muftiju Delevića, kaže Smailović, jeste njegova dugogodišnja borba za zaustavljanje iseljavanja Bošnjaka s prostora na kojem je imao duhovno – vjerski autoritet. Smailović kaže da je lično insistirao kod crnogorskog kralja Nikole da se zaustavi kampanja iseljavanja, ali njegove aktivnosti su bile kratkog dometa pa je u tom periodu zabilježen egzodus Bošnjaka tog kraja prema Turskoj.

Borio se protiv iseljavanja Bošnjaka

„Muftija Delević je uputio pismo knjazu Nikoli u kojem moli zaštitu za bjelopoljske muslimane. Prije toga, treba napomenuti da je muftija bio jako uvažen od strane crnogorske vlasti, a posebno je interesantan podataka da je prvi predsjednik organizacije Crvenog krsta u Bijelom Polju upravo bio muftija Delević. Iz odgovora kralja Nikole saznajemo da je i sam kralj insistirao da se iseljavanje zaustavi. On je u pismu  naglasio da će posjetiti Bijelo Polje, a ako se i pored njegove posjete neki i dalje budu htjeli iseliti, u tome neće biti sprečavani. Učinak svih ovih aktivnosti  je bio nažalost veoma slab i oko jedne trećine muslimana sreza bjelopoljskog ( oko 9000) iseliće se preko luke Bar za Tursku. Većina će naći svoj novi dom u okolini Izmira gdje danas žive desetine hiljada njihovih potomaka“.

Politički angažman Jusufa Delevića nije se zaustavio zalaganjem za prava bjelopoljskih muslimana. Tokom Prvog svjetskog rata odbija biti saradnik austrougarskih vlasti, a zbog stava da treba da se od sve većeg i izraženijeg nasilja zaštiti srpsko – pravoslavno stanovništvo  biva hapšen i deterniran u logor.

„Krajem 1915. i početkom 1916. godine ovde je uspostavljena austrijska vlast, koja je bila okrutna naročito prema pravoslavnom življu. Muftija Delević je odbio da bude muftija u takvim okolnostima i ta odluka će ga odvesti u progonstvo i logor iz kojeg će biti pušten. Iz Bijelog Polja, kao i iz cijele Crne Gore, u logore će biti odvedeno negdje oko 12 000 hiljada ljud , što je za ovu malu zemlju bio ogroman broj“.

Nepoznat datum i mjesto smrti

Podaci koje je Smailović imao na uvid kažu da je Delević pušten iz austrougarskog logora ali šta se dalje zbivalo s njim historiografiji nije najjasnije pa Smailović konstatira da „nažalost ne znamo ni kada je umro ni gdje je ukopan .Ono što se pretpostavlja je da je umro u periodu između 1916.-1919., jer se u novoj državi  ne pominje ni u kakvim dokumentima“.

Zaostavština ovog iznimnog čovjeka je velika ali on je danas nepoznat čak i među ljudima koji dijele njegov životni habitus, dakle i Islamskoj zajednici, konstatira s rezignacijom Smailović.

„Nažalost skoro da nema ni jednog ni drugog. Muftija Delević i njegovo djelo do skoro su bili nepoznati čak i uskim krugovima u islamskoj zajednici i istorijskoj struci. Vrijeme koje dolazi mora mu posvetiti pažnju, jer je odista bio jedan od rijetko principijelnih ljudi na ovom prostoru i neko ko je rekao bih, spajao naizgled nespojivo, i koji je razlikovao suštinu od forme i vidio puno dalje nego običan svijet.Mislim da je neopohodno ozbiljno i temeljito istraživanje kako bi se rasvijetlili do kraja njegov život i djelo i naravno kako bi konačno njegova zaostavština i zasluge imale mjesto koje zaslužuju“.

Izvor: Al Jazeera