Mračna strana industrije igara

Piše: Dženan Suljević

U proteklih nekoliko mjeseci #gamergate hashtag je, umjesto zalaganja za etiku, postao sinonim za seksizam, mizoginiju i prijetnje smrću ženama iz industrije igara. O čemu se radi?

Krajem augusta na Twitteru je pokrenuta #gamergate kampanja. Njeni proponenti tvrde kako se, između ostalog, zalažu za veću transparentnost i etičke standarde u gaming novinarstvu, koje je godinama pod lupom javnosti zbog bliskih odnosa sa PR odjelima raznih kompanija i navodne korupcije.

Slučaj Wu

Nakon što je na Twitteru objavila podrugljive komentare na račun #gamergate pokreta (i to kao odgovor na uvrede kojima je bila zasuta), dizajnerka igara Brianna Wu je primjetila kako je posjetioci online foruma 8chan nastavljaju provocirati i vrijeđati. Situacija je ubrzo eskalirala – na 8chanu su objavljeni podaci o njenom mužu i adresa na kojoj stanuju, a nedugo potom Wu je na Twitteru dobila i prijetnje smrću praćene upravo objavljenom adresom, zbog čega je morala kontaktirati policiju i sa mužem napustiti dom.

Nažalost, Wu nije prva žena iz industrije igara koja je zbog prijetnji smrću i objavljivanja privatnih podataka morala napustiti vlastiti dom – u proteklih nekoliko sedmica ista sudbina je zadesila i dizajnerku Zoe Quinn, ali i kritičarku Anitu Sarkeesian. U sva tri slučaja riječ je o žrtvama seksizma i mizoginije, koji su mnogima postali prva asocijacija na #gamergate.

Slučaj Quinn

Seksizam i mizoginija nisu neuobičajena pojava u industriji igara, a u prvi plan su (ponovo) iskočili u augustu ove godine, kada je Eron Gjoni, bivši momak dizajnerke Zoe Quinn, optužio Quinn da ga je tokom njihove veze varala sa drugim muškarcima. Gjoni je objavio imena tih muškaraca, a kako neki od njih rade kao recenzenti i kritičari na sajtovima posvećenim igrama, na internetskim forumima su ubrzo osvanule teorije zavjere, prema kojima je Quinn spavala sa novinarima kako bi oni javnosti predstavili njenu igru u pozitivnom svjetlu.

Problema i nelogičnosti u toj teoriji je nekoliko: kao prvo, meta (uslovno rečeno) kritike, mržnje i prijetnji u cijeloj toj priči je najčešće bila Quinn, a ne novinari sa kojima je navodno imala afere i čiji integritet bi trebao biti narušen kada bi optužbe o korupciji bile istinite. Kao drugo, Quinn je i ranije bila žrtva prijetnji izazvanih njenom igrom Depression Quest, zbog čega je novi skandal puno lakše posmatrati kao još jedan napad na žene u industriji, a ne kao konstruktivnu kritiku nečijeg rada. Kao treće, Depression Quest je potpuno besplatna igra, zbog čega se postavlja pitanje od kolike koristi bi uopšte bile pozitivne kritike uzrokovane navodnim aferama. I kao četvrto, navodna recenzija igre napisana nakon afere koju je Quinn imala sa jednim od novinara, zapravo, ne postoji.

Ipak, to nije spriječilo neke od članova #gamergate pokreta da nastave širiti dezinformacije i mržnju, te da nastave napadati i zlostavljati Quinn, što je rezultovalo objavljivanjem njenih privatnih podataka na internetu, uključujući i adresu i broj telefona. Nakon toga, Quinn je morala napustiti svoj dom zbog straha za vlastitu sigurnost.

“Ne mogu otići kući, jer nastavljaju objavljivati moju adresu, što je često praćeno prijetnjama. Otac mi je primao telefonske pozive u kojima su vrištali kako mu je kćerka drolja”, izjavila je Quinn 10. septembra za britanski Telegraph.

Slučaj Sarkeesian

Nakon što je 2012. lansirala Kickstarter kampanju kako bi prikupila novac za kreiranje dokumentarne serije Tropes vs. Women, u kojoj analizira problematični prikaz ženskih likova u videoigrama, feministica i kritičarka Anita Sarkeesian je postala jedna od primarnih meta mizoginističkih napada u industriji.

Od tada, pa sve do danas, Sarkeesian je primila nebrojene prijetnje, a krajem augusta ove godine preko Twittera su joj upućene prijetnje silovanjem i smrću, praćene objavljivanjem imena njenih roditelja i adrese na kojoj živi. Nakon toga, Sarkeesian je kontaktirala policiju i napustila svoj dom.

Međutim, prijetnjama i zlostavljanju ni tu nije bio kraj. Štaviše, prijetnje su u međuvremenu postale terorističke prirode, a najnovije su zabilježene sredinom ove sedmice, kada je Sarkeesian trebala održati predavanje na Državnom univerzitetu američke savezne države Utah. Naime, uoči predavanja osoblju fakulteta je upućen prijeteći e-mail, u kojem je anonimna osoba izjavila kako Sarkeesian predstavlja “sve što je pogrešno sa feministicama”, te kako će na Univerzitetu izvršiti “najsmrtonosniju pucnjavu u nekoj školi u američkoj historiji” ukoliko Sarkeesian bude održala predavanje.

Sarkeesian je uprkos tome namjeravala održati predavanje, koje je na kraju, ipak, otkazano. Razlog – policija nije mogla ispuniti njen zahtjev i spriječiti osobe sa oružjem da prisustvuju predavanju, jer zakon u saveznoj državi Utah omogućava osobama koje imaju dozvolu za nošenje oružja da sa istim posjećuju javne prostore.

Ovdje u oči upada i izjava koju je medijima dao glasnogovornik Univerziteta Tim Vitale:

“Policija je utvrdila da je prijetnja konzistentna sa onima koje je Sarkeesian već dobivala u drugim mjestima u državi. Prijetnja koju smo dobili nije neobična za ovu ženu.”

Problem #gamergate

Iako brojni članovi #gamergate pokreta i dalje tvrde kako se zalažu za inkluzivnost, veću zastupljenost žena i manjina u videoigrama, očuvanje identiteta tzv. “gamera”, te za transparentnost i etičke standarde u gaming novinarstvu (ovdje treba izbjeći generalizaciju i napomenuti kako dio njih, zaista, vjeruje u svoje ciljeve, te kako se ne slažu sa porukama mržnje i prijetnjama koje pojedinci šalju svima koji se usude zalagati za jednakost), teško se oteti dojmu kako je ovdje, zapravo, riječ samo o krinci ispod koje se kriju puno gore stvari.

Jedan od dokaza tome su i prepiske članova 4chan foruma, koje je u javnost iznijela Zoe Quinn. Naime, Quinn je nakon izbijanja #gamergate skandala anonimno posjećivala 4chan IRC kanal, gdje je otkrila njihove namjere – diskreditaciju i poniženje same Quinn, zamaskirane u priču o etici u gaming novinarstvu.

Sa 4chana su odgovorili kako je Quinn izabrala najgore komentare, za koje su tvrdili da predstavljaju mali dio njihove konverzacije, što su popratili objavljivanjem diskusije u njenoj cijelosti. Međutim, to im se ubrzo obilo o glavu – komentari u kojima posjetioci 4chana žele mučiti Quinn, ubiti je ili je natjerati na samoubistvo su bili samo vrh ledenog brijega sačinjenog od bezbroj groznih stvari izrečenih u objavljenoj konverzaciji, čiji su dijelovi, kao i link na njenu punu verziju dostupni ovdje.

***

Zanimljivo je i to kako se #gamergate pokret, uprkos tvrdnjama njegovih članova, rijetko kada fokusirao na neke od najvećih etičkih problema u industriji igara – saradnja sa industrijom oružja, besramno kopiranje nezavršenih igara, cenzura i iznuđivanje novca od developera, kako bi njihove igre bile recenzirane na određenim sajtovima, što su samo neki od problema koje je na svom blogu istakla novinarka i kritičarka Leigh Alexander.

Umjesto na te i slične probleme, članovi #gamergate pokreta su se fokusirali na članke koje su objavili Alexander i njene kolege, a u kojima su komentirali izumiranje identiteta “gamera” u tradicionalnom smislu te riječi, koji je u ovom slučaju podrazumijevao mlade straight muškarce, koji su godinama bili ciljano tržište u industriji igara. Alexander je u svom članku, objavljenom 28. augusta na sajtu Gamasutra (namijenjenom developerima i profesionalcima iz industrije igara), istakla kako je medij videoigara danas namijenjen svima:

“Kreatori igara i novinari podjednako žele igre različitih tematika i igre koje kreira sve više ljudi. Želimo – i dobivamo i nastavićemo ih dobivati – tragikomedije, vinjete, mjuzikle, svjetove iz snova, porodične priče, etnografije, apstraktnu umjetnost. Dobićemo to, jer sada stvaramo kulturu. I odbijamo ikome zabraniti da učestvuje u tome.”

Spomenuti članak je članove #gamergate pokreta toliko razljutio da su odlučili kontaktirati kompaniju Intel, koja se donedavno reklamirala na portalu Gamasutra. Dobivši bezbroj poruka koje su tvrdile kako Gamasutra nema poštovanja za “gamere”, Intel je bez detaljnog istraživanja #gamergate skandala odlučio povući svoje reklame sa Gamasutre.

Iz Intela su se kasnije ispričali zbog svoje odluke, ali još nisu vratili reklame na spomenuti portal.

* * *

Sve navedeno su samo neki od primjera prijetnji, govora mržnje i općenito groznog ponašanja najglasnijih članova #gamergate pokreta. Stoga i ne čudi to što su najnovije prijetnje smrću upućene Brianni Wu i terorističke prijetnje upućene Aniti Sarkeesian osvijestile brojne članove #gamergatea, koji su konačno shvatili šta njihov pokret, zapravo, simbolizira i kako je krajnje vrijeme da ga ostave iza sebe, zajedno sa svim seksističkim i mizoginističkim konotacijama koje ga prate.

Rezultat toga je i pokrenuta #StopGamerGate2014 kampanja, kojom kritičari #gamergatea, ali i njegovi donedavni članovi, nastoje zaustaviti konstantne prijetnje i govor mržnje, te konverzaciju o etici i drugim problemima u industriji igara podići na neki novi i, što je još važnije, normalniji, ljudski nivo.

Izvor: Al Jazeera