Može li žena zamijeniti Trumpa na čelu SAD-a?

Amy Klobuchar je popularnost stekla radeći vrijedno i uporno sa svojom izbornom bazom na takozvanim malim stvarima (EPA)

Red je da na čelo Amerike već jednom stane predsednica. Ono što nije pošlo za rukom Hilari Klinton 2008. godine, kad je na unutarstranačkim izborima pobedio Barak Obama i potom postao prvi crni šef Bele kuće, ni 2016. godine, kada je izgubila trku u finalu sa Donaldom Trampom, moglo bi da se obistini već 2020. godine. Decenijama je mesto za prvu predsednicu u istoriji SAD-a bilo rezervisano za Hilari Klinton, ali ona nije uspela da ga zauzme, čak ni kad joj je rival bio “najgori kandidat u istoriji američkih predsedničkih izbora”, kako je to primetio Berni Sanders.

Demokrate ovoga puta ne smeju da promaše, jer kako se komentariše među analitičarima bliskim Demokratskoj stranci, Amerika može nekako da izdrži četiri godine pod Trampom, ali ne bi preživela njegov drugi mandat. A kad se radi o “biti ili ne biti”, kad sazreva svest da trampoidni košmar ni po koju cenu ne sme da se produži, onda se i među etabliranim ešalonima iz ogrubelog vašingtonskog pojasa u pomoć priziva – žena.

Za tu odsudnu ili sudnju trku mora se odabrati pravi profil. Amerika nikad do sada nije imala toliko značajnih žena koje se međusobno nadmeću u prvoj fazi unutarstranačkih izbora za kandidaturu u predsedničkoj trci: senatorka iz Kalifornije Kamala Harris, senatorka Masačusetsa Elizabeth Warren, pa Kirsten Gillibrand iz Njujorka, kongreskinja iz Havaja Tulsi Gabbard. Ali, u odgovoru na pitanje ko je žena koja će Trampov san o drugom mandatu pretvoriti u košmar dva najjača štampana medija, Njujork Tajms i nedeljnik Njujorker, vide senatorku iz Minesote Ejmi Klobučar kako iseljava Trampa iz Bele kuće.

Nadimak ‘ženski Snješko bijelić’

Za ovaj region posebno je interesantan podatak da Ejmi Klobučar sa aktuelnom prvom damom deli zajedničko slovenačko poreklo. Čukundedovi su joj došli iz Slovenije još krajem 19. veka, dok je Melanija, rođena u Sevnici, studirala u Ljubljani, otisnula se u svet, i sa svojim mužem stigla do Bele kuće. Da strahuje od Ejmi, koja je u saveznoj državi takozvanog Srednjeg zapada tri puta u trci za Senat odnela ubedljivu pobedu, Tramp to pokazuje neukusnim šalama na Tviteru. Čim je u prošlu nedelju senatorka po vejavici i ledenom vremenu objavila svoju kandidaturu, Tramp joj je tvitom nadenuo ime “ženski Sneško belić”.

Predsednik koji ne veruje u klimatske promene, pa ni u nauku koja dokazuje da planeti Zemlji preti katastrofa, pokušava da ismeje svoju novu rivalku. Jer, ona je govorila “ponosno o borbi protiv globalnog zagrevanja, dok stoji bukvalno usred ledene mećave i temperature od kojih se sve ledi”. Po Trampovom pojednostavljenom poimanju, to je dokaz da je Ejmi Klobučar izabrala “loš tajming”. Suprotno od predsednika, američko javno mnenje impresionirano je činjenicom da je pretendentkinju iz Minesote po takvom kijametu došlo da vidi i čuje tako veliki broj ljudi.

Njih, samo se po sebi razume, u ovako ranoj predizbornoj fazi ne dovoze autobusi, niti im se dele sendviči i topli napici. Sličnosti i razlike sa srpskom scenom, gde traje predsednikova kampanja za još jedne vanredne parlamentarne izbore, nama se ovde same po sebi nameću. Amerikanci, pak, nikad sebe nisu poredili ni sa regionom zapadnog Balkana, ni sa Srbijom, a ogromna većina nema pojma ni kom kontinentu mi geografski pripadamo. Ali, to je druga priča.

Najveći košmar za Donalda Trumpa

U Americi se smatra da, s obzirom na situaciju, nije preuranjeno razgovarati i pisati o tome ko bi mogao da sa uspehom izađe na megdan sa Trampom. Među ženama najviše šansi da ga pobede imaju Ejmi Klobučar i mnogo poznatija Elizabet Voren, o čijim se izgledima za šeficu Bele kuće već dugo govori. Klobučar je popularnost stekla u zavičajnoj Minesoti, radeći vredno i uporno sa svojom izbornom bazom na takozvanim malim stvarima. Na američkoj sceni postala je vidljivija tek nedavno, zahvaljujući načinu na koji je ispitivala konzervativnog sudiju Vrhovnog suda SAD-a, čija nominacija je osporavana zbog optužbi da je u mladosti napastvovao svoju gimnazijsku drugaricu u pijanom stanju.

Za razliku od Breta Kavanoa, koji je bio nervozan, drzak i napadnim pitanjima prenebregavao odgovor, Ejmi Klobučar je bila hladna, pristojna i precizna. Ta njena sposobnost, da zadrži uljudnost, a istovremeno jasno iznese svoje neslaganje sa sagovornikom, ističe se kao jedna od glavnih prednosti nad drugim kandidatima u predstojećoj predsedničkoj trci. “Ona je promišljena i pristojna, ume da privuče umerene, čak i deo konzervativaca, istovremeno program Ejmi Klobučarove je jasan i progresivan”, reči su Lawrence Jacobsa, direktora Centra za političke studije u Minesoti.

Njene godine takođe joj idu u prilog. Odlučujuće 2020. godine Amy Klobučar će napuniti 60. Za čitavu deceniju je mlađa od Elizabet Voren, ima 20 godina manje od Joe Bidena (potpredsednika u vreme Obame) i od Sandersa, koji stiče sve veću popularnost među mladima, ali za koga se u demokratskim krugovima u Americi smatra da, zbog “suviše levog stava”, ne može biti izabran za šefa države.

Iskrenost, poštenje, pragmatizam, efikasnost

Može li Ejmi Klobučar da postane šefica Bele kuće i da u nju uđe sa svojim prvim džentlmenom? Dve godine pred izbore, već se objavljuju detaljne analize o njenim šansama. Ističu se njene prednosti u poređenju sa promašajima Hilari Klinton. Njena prednost je što je ukorenjena u region srednjeg Zapada, računa se da bi, uz Minesotu, ona lako dobila Viskonskin i Mičigen, države čije je glasove na prethodnim izborima osvojio Tramp. Demokrate su prvi put od 1984. godine izgubili Viskonsin na poslednjim predsedničkim izborima. Za to je odgovorna Hilari Klinton, koja je u kampanji zanemarila ovaj region. Ona je, takođe, spremna da govori o svom radničkom poreklu (deda joj je bio rudar), veruje se da poseduje osobine koje su posebno cenjene u državama na kontinentalnom severu: iskrenost, poštenje, pragmatizam, efikasnost.

U mane ili vrline, u zavisnosti kako ko gleda na tu stvar, ubraja joj se njena pomirljivost, pa čak i podrška pojedinim Trampovim smernicama, ona nije izraziti protivnik ograničenja slobodne trgovine, ali bi već sutradan po ulasku u Belu kuću obnovila Pariski sporazum o klimatskim promenama. Veliki je poklonik prirode, uživa u stabilnom konvencionalnom porodičnom životu, istovremeno podržava borbu za veća prava LGBT grupacije.

Levičari joj zameraju da nije dovoljno progresivna i da nije obratila dovoljno pažnje na probleme Afroamerikanaca, Latinosa i drugih manjina. Niti je bila dovoljno oštra prema Trampu kad ponižava migrante i automatski ih svrstava u ubice, lopove i narko dilere. U Kongresu je dobila reputaciju najzahtevnije šefice. Podređeni službenici javno su izneli velike zamerke na njeno šefovanje. Ali, Vašington Post smatra da će baš Ejmi Klobučar biti Trampova najveća noćna mora.

Ako je tvrdnja prestoničkog lista tačna, znači da se Tramp mnogo manje plaši levljih kandidatkinja, među kojima je Elizabet Voren, koja je, poput pravog radničkog lidera, otpočela svoju kampanju u siromašnom industrijskom predgrađu, gde su pre 100 godina radnici, pretežno imigranti, stupili u odlučni štrajk. Ona zahteva univerzalno zdravstveno osiguranje odmah, dok se Ejmi Klobučar zalaže za manje cene lekova i pristupačniju medicinsku uslugu. Za američke pojmove radikalnija je i kada je reč o korporativnom novcu za političke kampanje, vatrenije govori o nepristojno bogatim i njihovim privilegijama.

Trampoidi su zauzeli svoje busije

Protesti žena su obeležili prve dve godine Trampove vlasti, pa nije čudo što je na krilima tog bunta rekordan broj novih ženskih lica ušao u Kongres na parlamentarnim izborima na sredini predsedničkog mandata. Sa svojom distopijom Sluškinjina priča, pisanom pre gotovo 40 godina, Kanađanka Margaret Atvud postala je u Trampovoj eri jedna od najpopularnijih savremenih književnica. Njena priča govori o desničarskim ekstremistima koji su zavladali zemljom (SAD), poubijali kongresmene, suspendovali Ustav, ženama zabranili da čitaju i pišu i pretvorili ih isključivo u sredstva za rađanje dece.

Natalitet je opao zbog opasnog zagađenja, pa su rotkinje postale svojina najprivilegovanijih u diktatorskoj hijerarhiji. Žene u crvenim širokim dugačkim haljinama, poput onih koje nose sluškinje u Atvudinom romanu, organizovale su protestne šetnje od prvog dana Trampove vladavine. Pokret žena Me too uspeo je da sa javne scene skine mnoge holivudske zvezde optužene za seksualno nasilje. Zakasnelo, pravda je stigla i novinare, sudije, ponekog sveštenika, pisce, sportiste… Ali ne i Trampa. Nije se obazirao na optužbe da omalažava žene, da se prema njima seksistički ponaša, da ih meri po obimu grudi i čvrstini zadnjice, da ih koristi kao lutke…

Kada su je pitali kako objašnjava popularnost svog romana, koji je ekranizovan u najgledaniju seriju prikazanu baš u vreme Trampove inauguracije, Margaret Atvud više puta je konstatovala da je njena priča o totalitarizmu i potčinjavanju žena aktuelnija danas nego u vreme kad je distopiju stvarala u razdeljenom Berlinu. Hoće li političarke u SAD-u uticati da se trampoidno shvatanje sveta bar malo promeni? Ako žena uspe da iseli Trampa iz Bele kuće, lepo će biti gledati simboliku njegovog političkog i ličnog poraza. Ali, trampoidi su zauzeli svoje busije širom zemljinog šara i ne nameravaju da se sa ove planete isele.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera