Može li Donald Tusk ponovo ići kući?

Donald Tusk je ranije pobjeđivao na izborima u Poljskoj jer je doživljavan kao čovjek iz naroda (EPA)

Mandat Donalda Tuska kao predsjednika Evropskog vijeća bit će okončan 30. novembra, što je savršen tajming za poljsku opoziciju. Nakon parlamentarnih izbora krajem oktobra, Poljska će održati predsjedničke izbore u aprilu 2020. godine, a glasači opozicije već vide Tuska kao jedinog održivog kandidata.

Tokom protekle godine Tusk je davao naznake da se namjerava vratiti u poljsku politiku. “Niko ne očekuje da ću nakon zaključenja mandata samo gledati politiku na televiziji”, rekao je on nedavno. Tusk otvoreno kritizira politike vladajuće poljske stranke Zakon i pravda – PiS, a hvali nedavno kreiranu Evropsku koaliciju, opozicionu grupaciju koja se sastoji od njegove stranke, Građanske platforme – PO, Poljske narodne stranke – PSL, Demokratske lijeve alijanse – SLD i drugih.

S ovomjesečnim izborima za Evropski parlament, Tusk ima ranu priliku početi graditi profil svoje kampanje. U trenutnoj ulozi on je postao jedno od lica Evropske unije, koja uživa 88 posto podrške u Poljskoj. Njegov povratak u poljsku domaću politiku bi na taj način podržao opoziciju i postavio ga da ostavi svoj trag na poljskoj historiji. Ako se Tusk odluči ne kandidirati, mnogi Poljaci će biti gorko razočarani i njegov status u Poljskoj će biti umanjen. Ali, ako se kandidira i izgubi od trenutnog predsjednika Andrzeja Dude – koji je, u suštini, marioneta lidera PiS-a Jaroslava Kaczynskog – duga, uspješna politička karijera će biti ozbiljno oštećena.

Spašavanje nacije i kulminacija karijere

Na manifestaciji obilježavanja stogodišnjice obnovljene nezavisnosti Poljske, Tusk je predstavio PiS kao boljševike 21. stoljeća te istakao da su se poljski međuratni lider Jozef Pilsudski i suosnivač Solidarnosti Lech Walesa suočili s daleko težim okolnostima kada su porazili boljševike iz svojih era. Odgojen u tradiciji poljskog romantizma, Tusk bi mogao vidjeti spašavanje nacije kao logičku kulminaciju svoje političke karijere.

Pa ipak, uprkos Tuskovim prednostima, on se suočava sa značajnim preprekama. Mnogi Poljaci mu nikad neće oprostiti što je podigao granicu za odlazak u penziju dok je bio premijer. Zapravo je moguće da je sama ta reforma razlog zbog kojeg je PO izgubio 2015. godine od PiS-a, koji je spustio granicu za odlazak u penziju čim je došao na vlast. Trenutne ankete sugeriraju da samo 34 posto Poljaka podržava Tuskov povratak u domaću politiku, dok se 44 posto njih tome protivi i smatra da će on izgubiti od Dude.

Ranije je Tusk uvijek uspijevao podići svoje cifre na anketama razgovarajući s običnim glasačima tokom kampanje. Ali, nemoguće je pobijediti na poljskim predsjedničkim izborima samostalno. Za Tuska će izgradnja uspješne kampanje zahtijevati podršku Grzegorza Schetyne iz Evropske koalicije. Kao bivši britanski premijeri Tony Blair i Gordon Brown iz reda laburista, Tusk i Schetyna su bili ključni igrači PO-a kada je bio na vlasti. Tusk je bio karizmatično javno lice ove stranke, a Schetyna je bio mozak, koji je vodio računa o tome da sve funkcionira. Ova dvojica ljudi su se savršeno dopunjavali, ali Schetyna je uvijek težio Tuskovoj poziciji te je u konačnici marginaliziran. Pa ipak, dok između njih nije nestala ljubav, obojica su bili pragmatičari.

Glavna kritika upućena Schetyni uvijek je bio njegov manjak karizme, što postaje bjelodano kad god se Tuskova zvijezda uzdiže. Ali, Schetyna je fikasno ućutkao svoje kritičare kada je oformio Evropsku koaliciju, jedini politički projekat koji ima šanse da porazi PiS. U Poljskoj pravu moć ima premijer, ali predsjednička pozicija nosi prestiž i opciju veta, koji može biti poništen samo tropetinskom većinom u Sejmu. Dakle, uzimajući u obzir komplementarne interese Schetyne i Tuska – da sačuvaju poljsku demokratiju – ima smisla da se Schetyna postane premijer, a Tusk predsjednik.

Hoće li se vratiti čovjek iz naroda

Iako je Tusk popularniji od Schetyne, ovaj drugi drži sve karte. Nakon što je Tusk “pobjegao” u Brisel, zanemario je održavanje svojih domaćih političkih odnosa, što znači da njegove bivše kolege iz PO-a neće nužno doći trčeći na njegov poziv. Oni su odani Schetyni, koji kontrolira organizaciju stranke i novac – i stoga njegovim izbornim izgledima. Očito je da to nije aranžman koji se Tusku dopada. Dodatno komplicira stvari to što Schetyna računa na Tuska da odradi svoj dio na evropskim i poljskim parlamentarnim izborima ove godine, ali što se Tuska tiče, malo je razloga da hrabro istupi prije nego što predsjednička kampanja zaista počne.

Nedavno se Tusk obratio na događaju u organizaciji Univerziteta u Varšavi u čast poljskog Ustava iz 1791. godine, gdje se predstavio kao erudita citirajući Immanuela Kanta, Edmunda Burkea, Georgea Washingtona i Ortegu y Gasseta. Upozorio je na civilizacijsku prijetnju s kojom se svijet suočava i na taj način je zadovoljio prisutne elite. Ali, u pogledu politike, ovaj govor je bio greška, kao što je bio i govor koji je održao naredne sedmice, pozivajući na nacionalno pomirenje. Opoziciji je trenutno važno da porazi populističku prijetnju demokratiji; pomirenje je za kasnije.

Tusk je ranije pobjeđivao na izborima u Poljskoj jer je doživljavan kao čovjek iz naroda – običan čovjek s kojim biste mogli zamisliti da igrate nogomet. Da je nastavio sa svojim starim stilom politike i pojavio se s poljskom porodicom iz projekta udomljavanja iz malog grada, Tusk bi oduševio prisutne. Umjesto toga, odlučio se za elokvenciju iz bastiona evropskog elitizma, izgovorivši riječi koje će obični Poljaci dočekati s ravnodušnošću, ako ne i neprijateljstvom. Opozicija možda neće biti u stanju poraziti PiS bez njega, ali ako se Tusk želi vratiti kući, prvo će se morati sjetiti odakle je došao.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera