Može li Biden spasiti svijet?

Ishod američkih predsjedničkih izbora 3. novembra imat će velike posljedice za Ameriku u pogledu njene ekonomske politike, rasne pravde, sudstva, zdravstvenog sistema i sveukupnog kvaliteta američke demokratije. Ali i međunarodne posljedice ovih izbora mogle bi biti jednako dalekosežne i dugotrajne. Posebno, može li pobjeda demokratskog kandidata, bivšeg potpredsjednika Joea Bidena spriječiti opasnu konfrontaciju velikih sila i uvesti nas u novu eru globalne saradnje?

Ako predsjednik Trump bude ponovo izabran, on neće nužno tražiti još konfrontacija vani tokom svog drugog mandata. Sasvim suprotno, kako je oslabio Trumpov izborni podstrek za oštri pristup, on bi mogao postati manje agresivan, prije svega prema Kini, i raditi na „ekonomskim sporazumima“ gdje god je to moguće.

Zapravo bi populizam Trumpove administracije o „vrijednostima“ i ljudskim pravima mogao sasvim iščeznuti. Ruku na srce, predsjedniku nimalo ne smetaju diktatori, a nedavni slučaj kada je državni sekretar iskritikovao Kinu zbog kršenja ljudskih prava bio je više predizborni glumački čin nego dokaz moralnog ubjeđenja.

Trumpova administracija iz potencijalnog drugog mandata, baš kao i prva, ne bi projicirala sistematske ideje demokratije i ljudskih prava širom svijeta. Umjesto tog bi imala čisto transakcijski pristup diplomatiji sa saveznicima i rivalima, računajući da će američko ogromno domaće tržište i umijeće vojne industrije, zajedno sa ekstrateritorijalnim dometom dolara osnažiti njenu bilateralnu pregovaračku moć, čak i glede Kine i Evropske unije. Ali iako sklapanje bilateralnih sporazuma može biti efikasno u specifičnim slučajevima, Trumpov nemar prema savezima i prezir prema multilateralizmu, koji je ključni izvor američke snage decenijama, umanjio je američku moć i utjecaj.

Tri rivalske sfere

Istina, uprkos Trumpovim štetnim nastojanjima, SAD je i dalje značajna diplomatska sila, jer većina svijeta posmatra njegovo stolovanje kao otklon koji ne odražava „istinski“ karakter Amerike. Ali ako Trump bude ponovo izabran, ta diplomatska moć će značajno opasti. Čisto transakcioni pristup bi dodatno urušio već oslabljeni multilateralni sistem. Potreba za pravilima i standardima će bez sumnje rasti.

Svijet u kojem je znatno oslabljen multilateraizam vjerovatno bi se podijelio na tri rivalske sfere utjecaja – predvođene SAD-om, Kinom i Evropskom unijom, svaka sa svojim pravilima i standardima. EU bi mogla imati dovoljno težine da formira vlastiti treći pol, posebno ako može u svoju sferu privući neke države srednje veličine koje isto razmišljaju. Ukoliko bi Evropskoj uniji nedostajala kohezija da ovo napravi, svijet bi postao bipolaran, jer su težina i gravitaciona privlačnost SAD-a i Kine veći od bilo kojih drugih potencijalnih rivala.

Takav bi svijet bio neefikasan, sa različitim pravilima i standardima koji bi iscjepkali tržišta. Štaviše, sklapanje sporazuma o nošenju tereta da se osiguraju globalna javna dobra kao što je ublažavanje klime, bilo bi veoma teško. Bio bi to i opasan svijet: uprkos njihovoj još znatnoj međusobnoj ovisnosti, Kina i SAD bi mogle krenuti putem tehnološkog hladnog rata, zbog pogrešnih proračuna na obje strane, uključujući i u oblati novog cyber oružja.

Kako bi se budućnost mogla drugačije razviti ako pobijedi Biden?

Tradicionalni saveznici

U pogledu odnosa između SAD-a i Kine, ništa se ne bi mnogo promijenilo u bližoj budućnosti. Bilateralne tenzije bi čak mogle porasti, jer bi Bidenova administracija obratila veću pažnju na pitanje ljudskih prava. Trenutne tenzije u pogledu, trgovine, industrijskih politika i tehnologije bi se zadržale, a snažno kinesko-američko rivalstvo bi ostalo odlika međunarodnog sistema.

Ali Bidenova administracija bi mogla radikalno promijeniti trenutne američke odnose sa tradicionalnim saveznicima, prije svega sa Evropom, kao i njen pristup multilateralizmu. Promicanje takve strategije silom moglo bi spriječiti neefikasnu i opasnu fragmentaciju međunarodnog poretka.

S Bidenom u Bijeloj kući, SAD, Evropa i mnoge afričke, latinoameričke i azijske države bi mogle sarađivati na uspostavljanju zajedničkih pravila i standarda koji održavaju suštinski slične vrijednosti, iako bi teški kompromisi bili nužni u oblastima kao što su upravljanje podacima i digitalno oporezivanje. SAD bi bez sumnje ponovo uspostavio kontakt sa Svjetskom trgovačkom organizacijom i predvodio globalni trgovački sistem zasnovan na pravilima, dok također traži veoma potrebne institucionalne reforme.

Amerika s Bidenom na čelu bi također ostala članica Svjetske zdravstvene organizacije i radila bi na prevenciji pandemije u multilateralnom okviru. Isto tako bi se ponovo pridružila Pariškom klimatskom sporazumu iz 2015. i posvetila bi se ozbiljnim ciljevima ublažavanja.

Nije sigurno da bi Bidenova administracija dovoljno snažno radila na takvom programu da porodi obnovljeni multilateraliza u kojem je SAD vodeća i odlučujuća sila, ali više nije hegemon. Iako bi različiti nacionalni interesi i dalje bili prisutni, i bilo bi teško postići kompromise, zajedničke temeljne vrijednosti i prosvijetljeni vlastiti interes mogli bi dovesti do zajedničkih rješenja.

Neizbježan podijeljeni svijet

Ključno je to što bi uspješan preporod multilateralizma mogao učiniti da Kina poželi biti dio obnovljenog međunarodnog sistema. Iako je kinesko vođstvo javno obznanilo svoju posvećenost globalnom multilateralizmu, u praksi je slijedilo neograničenu strategiju grube moći, što bi moglo biti najbolja opcija za Kinu ako Trump ponovo pobijedi.

Ali, uprkos svojoj veličini, Kina ne može priuštiti da stoji sama i prkosi većini ostatka svijeta ukoliko bi se EU i SAD predvođena Bidenom dogovorili o zajedničkim standardima u saradnji sa mnogim drugim državama. Niti bi Kina mogla uvjeriti istočnoazijske države da stanu na njenu stranu u takvom scenariju.

Usklađena američka nastojanja da obnovi multilateralizam mogla bi obrnuti trend prema oštro podijeljenom svijetu rivalstva velikih sila. U vrijeme besprimjernih globalnih izazova takav bi ishod pogodovao svima, uključujući i Kinu. To bi moglo biti jednako važno kao i bilo koja domaća razlika između pobjede Trumpa ili Bidena.

Iako je trenutna uvriježena mudrost ta da je opasno podijeljeni svijet neizbježan, odlučna američka posvećenost multilateralizmu bi i dalje mogla voditi ka boljoj i sigurnijoj budućnosti. Ako Biden pobijedi 3. novembra, međunarodno okrenute Demokrate u svim granama vlade će morati razmišljati slobodno i imati hrabrost svojiih uvjerenja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate