Mostar – mrvice između krupnih stranačkih zalogaja

'Mostar će još čekati signal s visokih razina', piše autor (EPA)

Kao i puno stvari u Bosni i Hercegovini, tako se i zaboravljeni Mostar izvuče po potrebi, pa ga se, već godinama zgrčenog pred raljama nedogovaranja, razvlači na stranu na koju kome paše. U svom tom razvlačenju grad čije generacije stanovnika nisu okusile pravo da izaberu čovjeka kome će povjeriti vladavinu još se više grči i, ukočen kao nevješt plivač, tone.

Svaki put kad se na stolove postave krupni zalogaji koje se u zemlji bez dogovora treba zagristi kako bi se krenulo naprijed Mostar se stavi na rub stola. Onima što meze strpljenje onih koji još ne odlaze tako o njega zapinje svaki put oko kad pomisle da bi s gorkih zalogaja mogli prijeći na nešto slatko. I onda se vrate na početne položaje, a grad, koji je Ivi Andriću svijetlio, ostane u mraku vječitih smicalica.

Vratio se Mostar ovih dana opet u “visoku” političku priču objavom Stranke demokratske akcije da “nema više smisla” pregovarati o uvjetima za održavanje lokalnih izbora u ovom gradu. Mostarski ogranak ove stranke kaže kako nije istina ni da je prošle godine, u polumaratonskim pregovorima, “došlo do nekakvih usuglašenih rješenja, jer takav rasplet mostarske političke krize nije moguć”. Ljut je ogranak zbog zaključaka Hrvatskog narodnog sabora u kojima se odbija presuda iz Haaga, koja lijepi zločinačku etiketu cijelom narodu, a što su pomirujuće pokušali razjasniti bošnjački logoraši. No, kako se stvari izvlače po potrebi, tako se i čuju kako kome treba.

Ponovo pod izgažene tepihe

Nije, dakle, moguće vjerovati vlastitim očima i ušima i izjavama čelnika mostarskih stranaka koji su sjedali za stolove prošle godine i sa sastanaka slali pozitivne poruke kako su sve bliže rješenju. Iznosile su se pred javnost pozitivne ocjene pregovora, hvalilo se domaćine koji su se mijenjali te govorilo što se može prihvatiti, a o čemu će se trebati pregovarati.

Onda je iznenada nastupio muk. Baš u trenutku kad se moglo reći da su stranke konačno odlučile stisnuti ruke, ali i oči i zube, sve je naprasno prekinuto. Zaključeno je da se više neće pregovarati. Jedni su udarili u klin, drugi u ploču, a onda je krenula kampanja tamo gdje se može birati i Mostar je ponovno gurnut pod izgažene tepihe.

Na tvrdnje mostarske SDA odgovorila je mostarska Hrvatska demokratska zajednica, nakon čijih stavova ispada da dvije stranke nisu sjedile za istim stolovima dok se pregovaralo. Nakon SDA-ovih brisanja memorije o dogovorima mostarski je HDZ objavio kako su “pregovori za provedbu odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za Mostar i dogovaranje oko modela izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine donijeli ogroman pomak”.

Ulice nakićene ustaškim likovima

I ranije se govorilo o pomacima, koje sad SDA negira, te o dogovorima o gradskim izbornim jedinicama. Zapinjalo je onda s uvođenjem institucije dogradonačelnika. HDZ je stava da to treba učiniti novi saziv Gradskog vijeća, nakon što se ispoštuju odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i gradski Statut učini izborno nediskriminatorskim, dok je SDA bila stava da tu fotelju treba definirati odmah. HDZ-ov klin i SDA-ova ploča ne mrdaju s mjesta iako sad SDA tvrdi da nikad nisu primakli rješenja jedni drugima, a HDZ da su se pomakli.

S druge strane, Mostar u žvakanje tu i tamo uzme ljevica, koja sve češće postaje primjer Churchillove definicije antifašista budućnosti. Nedavno se dočekalo da se Mostaru slijeva zalijepi jedna od bezbroj etiketa, pa su se imena mostarskih ulica ponovno našla na tapetu onih koji tvrde da znaju što je sve u mostarskim glavama. Nažalost, malo je tko stavio ruku na srce, pa rekao da je izmjena imena ulica nakićenih ustaškim likovima na Gradskom vijeću, ali da je Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, stranka koja voli biti glasna upravo po tom pitanju, kako tvrdi mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić, pala na ispitu. Nakon prijedloga da se mijenjaju sva sporna imena ulica SDP je ostao spuštenih ruku. Zna se, naime, da su – kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Mostaru, tom malom presliku bh. nesklada – svima sporne druge stvari.

I dok se umorni Mostar ponovno vraća na visokopolitička pepanja, šuti se, opet po pravilu da se u ograničenoj bh. javnosti treba čuti samo ono što kome paše, na peticiju da se mijenjaju imena ulica. Nije taj mamac zagrizla nijedna riba koja bi priznala da se ipak neke stvari kreću naprijed. Želja je, tvrde pokretači, da se zbriše jedna ljaga s Mostara i pomete jedna stranica prošlosti, na jednoj strani grada, kako bi se lakše gledalo, ako ne već koračalo, u budućnost.

I strance zanima kolektorska sramota

No, pod mostarskim utezima jedino naprijed kreću ipak stranke na držanju onoga što im, po pisanim i nepisanim pravilima, pripada. Mostar, grad koji ne može dignuti kredit, dugo je čekao na projekte kakvi su negdje normalna pojava. A kad su projekti došli, vidjelo se kako uigrana ekipa koja vlada ipak nije uigrana dovoljno kad treba i ozbiljno raditi. Mostarska sramota s kolektorima došla je i do stranaca, koji su se upitali gdje je to u što su uložili svoj novac.

A onda je kolektorska priča zamrla u još jednu šutnju. Baš kao što su i sportska dvorana i rupa na mostarskom Bulevaru upali u rupu mora drugih aljkavosti, za koje nitko u gradu ne odgovara. Dvije stranke, kojima je viša razina dala blagoslov da upravlja gradom, raspoređuju novac tako da zadovolji obje stran(k)e. Sitni koraci, koje ne vide oni što se guše u mostarskom smeću i što se treskaju po mostarskim asfaltima opasno su koračanje unatrag, koje nikog ne zanima.

A Mostar je upao u toliku letargiju da nikoga ne zanima ni skandal s trošenjem novca za komunalije. Tako je Grad na napade udruženja građana odgovorio da je riječ o političkim smicalicama iako su dokumente na osnovu kojih ih udruga proziva sami dostavili. Prema tim papirima, koji u Mostaru sve trpe, godišnje se ubije 250 pasa lutalica. To je onima koji prolaze mostarskim ulicama, ali i onima koji prate lutalice, nepojmljivo. Dogovori se, dakle, poštuju onda kad se poslovi raspoređuju. A o svemu bi se trebali očitovati i organi koji se bave provjerom trošenja novca.

Sitni koraci u krupno punjenje džepova

Mostaru, gradu koji je na rubu da vrisne od ljepote jednako kao na rubu da se zauvijek ukoči i navikne na svoj slučaj, treba tako malo. Treba mu, za početak, iskrenost za svim stolovima za koje se sjedne, a ne da se po potrebi stiskanje ruku ostavlja samo za dogovore iz javnih natječaja ili proračunskih stavki. Svi oni koji se kunu u zemlju koju njezini stanovnici kunu i grad koji nemar i građani prljaju i truju, trebali bi biti načisto sa sobom jesu li se dogovorili da se dogovore.

A takvi su naslovi najčešći nad izvješćima o mostarskim polumaratonima, koji su se dosad očito uzalud trčali. Mostar će čekati signal s visokih razina. Dotad će svi naslovi i polumaratoni sigurno ostati uzaludni, a sitnim će se koracima krupno grabiti samo u nečije džepove.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera