Moral se ne da falsifikovati kao doktorat

Vučić se osvrnuo na plagijat doktorata Siniše Malog riječima da su 'i velikog Danila Kiša optuživali za plagijat' (Arhiva)

Siniša Mali, ministar finansija Srbije i bivši gradonačelnik prestonice, a pre-pre privatizacioni savetnik u institucijama demokratsko-dosovskih vlasti nije doktor nauka. Odluka Etičkog odbora Univerziteta u Beogradu je, posle pet godina od prvih sumnji na plagijat, bespogovorna i “šire” poznata, a prokolala je i velikim svetskim medijima.

U zemlji se za njom još vuku repovi direktno izrasli iz njenog “tela”, ali i drugi nalik koncima iz zaparanog, natrulog pletiva “akademskog buma” merenog i cifrom od 600 do 800 doktorata godišnje pre deceniju prema 2.000 (“komada”) doktora u prethodnoj godini.

Dok se, po Lazi Kostiću, ne može nikom “živu razabrati u pletivu”, u vrhove haotičnih rasprava o društvenim i obrazovnim pitanjima izbija ono najuobičajenije u srpskom svakodnevlju – ko je jedno akademsko pitanje više ispolitizovao, akademci ili političari. I posledično, ko treba da trpi političke konsekvence, odnosno da bude smenjen, da li čelnici Univerziteta ili Vučićevoj vladavini jedan od najodanijih saradnika, Siniša Mali, koga osim plagiranog doktorata poslednjih godina prate i još neke nerasvetljene afere. Kao i one za čije se rasvetljavanje sa pozicija moći zamračuju i razbijaju reflektori.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Asocijativno, zarad dubinskog ozdravljenja akademske zajednice i društva, paralelno se u osakaćenoj domaćoj javnosti iz te zasenjene pažnje izvlače sporni doktorati guvernerke Narodne banke, a doktoru, ministru unutrašnjih poslova se osporava i sama fakultetska diploma. Podseća se i na lažni doktorat rektora Univerziteta Megatrend koji baš usred “rimejka” slučaja (na dan kad su pisani ovi redovi) pompezno objavljuje da je prodao čitavu ustanovu jednom nemačkom investicionom fondu.

Ostajući u ozračju metafore o “ekspertima za tanka prediva”, u čitavom tom klupku primećuje se tegobno koprcanje elementarne čovečnosti i morala čiji je sinonimska (akademska) čestitost samo deo, pritom ustrašenih pred mogućnošću da nasilje političke većine može da presudi i u toj plemenitoj zoni koja se ne da strpati ni u kakve zakone. Niti plagirati i prepisati poput copy-paste doktorata.

Čvrsto, mirno i pristojno

Između magle nejasnoća i namernih podmetanja, te vatrometa pohvala Rektoratu, doista se kao najvažnija mogu razlučiti dva dugoročno veoma važna pitanja. Je li jedna od najuglednijih institucija u zemlji ishodom u pitanju ovog VIP-doktorata potvrdila i učvrstila svoju autonomiju?

Drugo je složenije: da li dokaz plagijata akademskog rada, dakle krađe intelektualne svojine, političara, funkcionera, implicira povlačenje sa istaknute javne funkcije. Odnosno, da li tvrdoglavo ostajanje na njoj uz sasluživanje bezmalo čitavog zaposednutog sistema institucija vlasti u odbrani i relativizovanju podvale može ugroziti i sistem i pomenutu autonomiju?

Najviši predstavnici Univerziteta i rektorka Ivanka Popović ne dvoje da je definitivna potvrda plagijata u ministrovom radu i sve što ju je pratilo pozitivan pomak za akademsku zajednicu.

Pritom, izvesna mirnoća i pristojnost u odnosima sa javnošću, pa i u “najvrelije” doba studentske blokade, koja je povremeno u nestrpljivijem i napaljenijem delu javnosti tumačena kao oklevanje i oportunizam, donosi u društvo kapljice nade da ne mora sve “na nož” i “preko kolena”. Recimo, u obrazloženju odluke Etičkog odbora nigde nije pomenut sam pojam “plagijat”, već samo pravne formulacije o akademskoj nečestitosti, i tek je u izjavi za RTS rektorka eufemistički hladno rekla da je “došlo do plagijata”. Ali, opet valjda zbog te operisanosti od svakog radikalizma, usledilo je još nekoliko njenih gostovanja na javnom servisu. Tad su reči bile jasnije, a u informativi, najširoj javnosti slučaj više nije predstavljan u (ob)liku “španskih sela”.

Optužbama za politizaciju slučaja opiru se dokazima da je sve ostalo u granicama akademskih i stručnih pravila. U vezi sa onim javno najprisutnijim i najpolitizovanijim delom – blokadom Rektorata koju su danima održavali studenti iz organizacije “1 od 5 miliona” – ističe se da bi se sve svakako na isti način završilo, a studenti su samo “malo ubrzali čitav proces”.

U dnevnopolitičkim maglama naročito se gubi iz vida da je petogodišnje razvlačenje slučaja ovog doktorata imalo dva toka. Najpre, pritiske i oklevanja, seljenja doktorata sa Ekonomskog na Fakultet organizacionih nauka, strahove od uticaja političke moći na sve i posledično oportunizam pojedinaca i grupa u čitavom lancu koji nekog doktoranda dovodi do titule doktora.

Ali, uz uviđanje svega toga, visoki predstavnici iz Senata Univerziteta i Rektorata, zornije obaveštavaju javnost da je sve to vreme unapređivana zakonska i statutarna procedura koja je ustanovila pravno valjane instrumente da se zna odgovornost svakog u lancu. Dakle, kakva je uloga i odgovornost mentora doktoranda, ispitne komisije, nastavnonaučnih veća i etičkih komisija fakulteta, te adekvatnih tela na Univerzitetu, kakav je na primer “glavni presuditelj” s imenom Etički odbor Beogradskog Univerziteta. I ko se kome može i kad da žali. Najjednostavnijim rečima, poručuje se da sa procedurom požurilo možda ne bi bilo valjanih instrumenata za, po njima, pravičan ishod.

Inverzija perverzne inverzije

Vrh vlasti, posebno većina u onoj skupštinskoj, uglavnom zauzima stav da je lišavanje njihovog kolege, ministra i maltene finansijskog maga (“Siniša jeste mali, ali je veliki stručnjak” za finansije, reče jedan galamdžijski poslanik), politizacija svega. I još pritom da je na tom talasu i vrh vlasti izložen neviđenoj kampanji.

Njenu metodu je, doduše u vezi s drugim u seriji otvorenih afera-skandala, Aleksandar Vučić baš definisao kao “perverzna inverzija” gde se opozicione i laži demokratske vlasti pervertitraju i pripisuju njemu i njima. I da nije hteo, ovim je definisao metodologiju čiji je rodonačelnik on sam.

Takvim pristupom dalje ohrabruje svoju najbližu okolinu da se ne samo pažnja usmeri na najlogičnije reperkusije akademske i naučne degradacije Siniše Malog koja se mora dovesti u vezu sa funkcijom koju obavlja. Naprotiv, odjek, posebno u skupštinskim klupama je bio takav da se blatio i omalovažavao Univerzitet, a predlagale su se i smene u Rektoratu.

Premijerka Ana Brnabić ocenila je da je nedvosmisleno reč o odluci pod pritiskom i o uceni jer “kako se unapred znalo” da će ona biti takva i zašto se pretilo da će Rektorat “ponovo biti blokiran”, ako takva ne bude.

Sam doktor bez doktorata, Siniša Mali, u prvi plan je tog dana istakao da misli samo o budžetu za 2020. koji je krojio, da mu je žao zbog svega i da on “zna ono što zna” bez obzira na oduzimanje inače nedobijenog zvanja. Nagovestio je i da će se izjasniti narednih dana, poput premijerke koja je rekla da “krupnoća pitanja” traži da promisli, da se konsultuje i sa Vučićem, pa da građanima iznese stav, opširnije.

Njen, pak mentor i konsultant predsednik Vučić o svemu je izrekao toliko protivrečnih stavova, ne samo u odnosu na one od pre mesečak dana, već i na one taze i svakodnevne. Čita se iz njih i dalje nastojanje da se hvali ministrova stručnost, zasluge za dobre finnansije i rast privrede.

Sve ostalo je i dalje u znaku “šetnje” od “sjajnog” rada, do toga da je savetovao Malog da “sve pocepa” i (maltene časkom) napiše ponovo. 

Rekao je Vučić i da nema sumnje da nesuđeni doktor treba da ima “političke posledice”, ali znajući manir vođe to može da se “perverzno invertira”, recimo, u to da je najveća posledica – duševni bol zbog politizacije.

Bez moralnog čina

Ostavka ili smena se, uprkos zahtevima dela javnosti, protestima i novim dokazima nečasnosti u vezi sa slučajevima doktorata i studija drugih dužnosnika i ne pominju. Sve to, kao moralni čin u društvu imaće poljuljanog morala koji nova politička elita dodatno destruira, njenim predstavnicima nije ni blizu pameti.

Sklonost da se problemi i stvaraju i rešavaju bezočnim kampanjama iza kojih stoji opasnost nasilja nerazumne većine (“građani su većinski glasali za nas, možemo da radimo štagod”) stvara osnove da se svaki, pa i ovaj slučaj reši po bilo kakvoj, zasad ni nenaslućenoj samovolji.

Skeptičniji i oprezniji iz akademske javnosti što su se “opekli mlekom, pa i u jogurt duvaju”, podsećaju na devedesete. Tada je većinski usvojenim zakonima čiji je predlagač bila stranka u kojoj je predsednik bio treći čovek, glatko ukinula autonomiju univerziteta. Pitanje je, samo, a nije teško – koliko ove godine podsećaju na one?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera