Mora li opozicija biti ista kao Vučićevi naprednjaci?

U čemu je smisao borbe protiv autoritaraca i nasilnika ako postajemo isti kao oni, piše autor (Al Jazeera)

“Hajde, bre, da vas vidim šta ćete kada se proglasi doživotnim predsednikom. Dok tviteraši bezbrižno tviterišu. O tome ne mislite. Eno ga Putin baš to radi. Ako Brnabićka da ostavku, da znate – sprema se doživotni Vučić. E nema tu bojkota, samo cev u glavu…” To je originalni zadržaj oštrog metaforičkog tvita sociološkinje i nekadašnje političarke Vesne Pešić, još jedan od onih koji su vlasti u Srbiji jedva dočekali ne samo da se histerično dodvore svom vođi braneći ga od “atentata”, već i da preventivno, posebno pred izbore, zastraše i ućutkaju kritički glas na društvenim mrežama.

Vesna Pešić je u pravu, Aleksandar Vučić zavidi apsolutnom Vladimiru Putinu, a u Rusiji postoje zakoni kojima zbog mnogo benignijih sadržaja neistomišljenike sude, zatvaraju, proglašavaju teroristima i neprijateljima države. Pokretanjem istrage od Javnog tužilaštva zbog tvita Vesne Pešić, sudska vlast u Srbiji je diskreditovana, zloupotrebljena za dnevnopolitičke svrhe i, što je najozbiljnije, stavljena u funkciju autoritarizacije društva.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Javnost mora da ustane protiv takve represije nad intelektualcima od integriteta kakva je profesorka Pešić. Međutim, ovo nije izolovani slučaj i javne ličnosti u Srbiji treba da su svesne sa koliko opasnim režimom imaju posla. Višesmisleni i u afektu istipkani tvitovi ili nepromišeljene emotivne zapaljive izjave su neodgovorne i diskredituju čistoću borbe, koja je u političkom procesu očuvanja demokratije izuzetno važna.

Eskalacija metafore

Sociolog Jovo Bakić prošle se godine manje metaforički izrazio u vezi upada opozicije i lidera Dveri Boška Obradovića u zgradu Radio-televizije Srbije te je u izjavama iskombinovao razne varijacije na temu “dugih cevi”. Profesor Bakić je pozvan u policiju na razgovor, posle čega je ponovio da će “oni da završe sa dugim cevima, nezavisno od toga što kaže jedan sociolog”. Bakić se prozaično izrazio i u vezi demokratije u Srbiji, tvrdeći da do pobede opozicije neće doći na izborima, već kada predstavnici vlasti budu “plivali po Savi i Dunavu”.

Radijski autor i voditelj Daško Milinović skoro da je novu 2019. godinu dočekao u pritvoru, jer se na Tviteru sukobio sa Vladimirom Đukanovićem, jurišnikom Srpske napredne stranke zaduženim za blaćenje protivnika. Đukanović je objavio slogan pretnju opozicionoj poslanici Mariniki Tepić, koju su joj desničarske grupe takođe upućivali: “Poruka Mariniki Tepić povodom njenog nezadovoljstva pobedom SNS-a u Lučanima – Marinika, shvati, nećemo stati.” Milinović je na to reagovao tvitom: “Hoće li sad svinja nacistička njištati da ga ugrožavaju na internetima? Fašistički vepru, nećemo ti dvaput reći, na ražnju ćeš se peći.” Svakako da Đukanović nije bio saslušan zbog pretnji koje je uputio opozicionoj poslanici…

Poznat po svojoj impulsivnosti je i srpski glumac Sergej Trifunović, koji je 2017. godine, u afektu besa, komentarisao da niko neće odgovarati za slučaj malog Alekse Jankovića, dečaka koji je izvršio samoubistvo zbog vršnjačkog nasilja u jednoj od osnovnih škola u Nišu. “O kom BDP-u pričaš? O kom privrednom rastu i kojoj borbi protiv kriminala? Pi..ću na vaše grobove”, objavio je na svom tvitu Trifunović, godinu i po dana pre nego što će postati lider Pokreta slobodnih građana. Naravno da Trifunović od nasilne leksike nije mogao da se suzdrži ni nakon izbora za predsednika PSG-a. On je uvredljivim nastupom predaleko otišao u Novom Sadu, samo dva meseca nakon što je od Saše Jankovića preuzeo lidersko mesto u toj stranci, pa je najpogrdnijim rečima nazvao autonomaše i pojedine političare.

(Pre)brzi prsti na enteru

U uslovima autokratije neoradikalskog režima u Srbiji ponekad se uloži previše emocija u odbranu kritičke, opozicione manjine, što veoma lako može da eksplodira u reči sposobne da srozaju mnoge pozitivne ideje. Tipka enter je preblizu za umerenost, a društvene mreže su trenutno u eri hejta. Iako je jasno da se radi o nemoći i pozivu za pomoć, vlast će takve izjave i tvitove uvek lako preokrenuti u svoju korist za “opravdanu” represiju prema neistomišljenicima. Iz lekcija mirnih akcija znamo da svako nasilje, kao odgovor izaziva nasilje. Postoji i revolucionarno viđenje političkog raspleta u Srbiji, ali ni u njemu nije legitimno nasilje, kao što nas uče lekcije iz “petooktobrske revolucije”. A ta predrevolucionarna verbalna i fizička nasilnost u Srbiji sve više postaje stihijska i zabrinjavajuća. Zato ne čudi ako bi se Obradovićev upad u RTS lako preusmerio u poziv za “upad” u Crnu Goru, Kosovo ili Bosnu i Hercegovinu.

Posebno su lideri opozicionog Saveza za Srbiju prednjačili u osudama poslednjih zbivanja u Crnoj Gori. Sirova, agresivna i viktimizirana leksika je radikalski teren i niko na njemu nije toliko dobar poput onih koji su izašli ispod šinjela Vojislava Šešelja. Mnogo manje je uverljiva Vesna Pešić kad kaže da će govoriti to što misli “makar visila na Terazijama”, nego kada to svom elektoratu kaže Aleksandar Vučić. Ali, da li je uopšte neophodno da se prihvati naprednjački prost i destruktivni diskurs? Kako nezavisni intelektualci, javne ličnosti i opozicija zamišljaju da ubede birače da se bore za različite vrednosti istim neoradiklaskim jezikom? Kako takvim pristupom zamišljaju da će ubediti partnere sa Zapada da u Srbiji postoji realna, ozbiljna i drugačija alternativa stabilokratiji?

U ovom slučaju, sredstvo određuje prirodu borbe i direktno može da utiče na njen cilj. Jer, u čemu je smisao borbe protiv autoritaraca i nasilnika ako postajemo isti kao oni. Zamka srpskog Dana mrmota upravo leži u tome.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera