Monsinjor Tomašević: Strancima je jedino bitno da se u BiH ne puca

Monsinjor Ivo Tomašević, glavni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u razgovoru za Al Jazeeru govori kako bh. izbori sve više liče na popis stanovništva prema etničkoj pripadnosti, a da Dayton nije ispravio nepravde nego ih samo ozakonio. Zalaže se za jednaka prava ne samo tri konstitutivna naroda, nego svih u BiH.

No, svjestan je i da „politika može odvesti većinu naroda i u dobrom i u zlom smjeru“.

„Etnička pripadnost ne smije biti najvažnije, a pogotovo ne jedino mjerilo jer stručnost, poštenje, dobrota ne ovise od toga iz kojeg naroda netko dolazi“, ukazuje monsinjor Tomašević.

• Iako bi predbožićno vrijeme trebalo donijeti manje mučnih vijesti i teških političkih tema, a ljudi bez obzira na vjeru i naciju više se okrenuti jedni drugima, nažalost to nije tako. Politika mnogima diktira živote, a neke teme jednostavno su neizbježne. U svojim javnim istupima pozvali ste na nužnost zaokreta u politikama sva tri naroda. Koje snage mogu izvesti taj zaokret?

– Mislim da smo se dovoljno vremenski odmakli od rata da možemo i moramo razmišljati trezveno i razgovarati s manje emocija, a puno više argumenata sa ciljem traženja mudrih i pravednih rješenja. Onima koji su na vlasti najlakše je vladati tako da koriste naše razlike, pa izbori i sada više liče na popis prema etničkoj pripadnosti, a manje kao izbor stranaka i ljudi na temelju njihovih programa i njihove vjerodostojnosti. Kako se vremenski odmičemo od ratnih događanja, tako se neke stvari malo po malo mijenjaju na bolje koliko god nam se činilo da nije tako. To bi išlo daleko brže da Dejtonskim sporazumom nije uvelike legalizirana nepravda i progon drugih i drugačijih. Ipak, oni koji imaju vlast morat će mijenjati neke stvari. Ako ih ne budu mijenjali, uvjeren sam da će u vrlo skoro vrijeme doći drugi, ponajprije mlađi koji će povesti ovu zemlju u puno boljem i bržem smjeru.

• Zalažete se za pravednije unutarnje uređenje Bosne i Hercegovine, uz tvrdnju da je aktualnom podjelom BiH na dva entiteta „legalizirano etničko čišćenje“. No, upozoravate i da uspostavom trećeg entiteta „nepravda ne bi bila ispravljena nego dodatno legalizirana“. Na čemu temeljite takve tvrdnje?

– Rat i poraće pokazali su da unutarnje uređenje koje je utemeljeno samo na etničkom principu ne vodi ispravljanju brojnih nepravdi nego njihovom ozakonjenju jer se i dalje obespravljuju brojni ljudi u vlastitoj domovini samo zato što nisu na teritoriju „svoje“ većine.

Jednakopravnost sva tri naroda mora biti provedena tako da svaki narod i svaki čovjek u svakom dijelu Bosne i Hercegovine ima jednaka prava. Uvjeren sam da je to u velikoj mjeri moguće ostvariti, ako se to želi. Jedno od mogućih rješenja unutarnjeg uređenja BiH ponudili su i biskupi Bosne i Hercegovine.

• Držite li da je takav prijedlog još uvijek realan i što podrazumijeva, jer je prošlo više od desetljeća otkako su biskupi u BiH predložili „jedinstvenu, cjelovitu i decentraliziranu državu bez dosadašnje entitetske podjele“?

– Takvo ili slično rješenje u tom duhu ne samo da je realno nego je i nužno. To podrazumijeva promjenu stava prema zlu, zločinima i nepravdi odnosno zauzimanje jasnog stava prema zlu, zločinu i nepravdi. Politika može odvesti većinu naroda i u dobrom i u zlom smjeru. Potrebno je da se jasno postavimo prema onom što je zlo u našoj prošlosti i gradimo ono što je dobro i to dobro ne samo za jedne nego za sve.             

• Bez obzira kako političari dijelili ili namjeravali dijeliti Bosnu i Hercegovinu, činjenica da gradovi i sela imaju sve manje ljudi, a mladi odlaze u potrazi za egzistencijom. Može li politika i na koji način stvoriti okvir za bolji život svih?

– Nada je strahovito važna u životu svakog čovjeka. Kada ljudi izgube nadu, teško je pokrenuti bilo što. Mnogi su ovdje izgubili nadu u bolju budućnost i to ne treba čuditi. Mislim da svi mi moramo dati svoj udio na tom planu. Ipak, presudan udio treba dati politika, ali i mi trebamo tražiti od politike i političara da što ozbiljnije i pravednije rade svoj posao za koji su dobro plaćeni. Neke stvari idu pomalo na bolje iako ne brzinom kojom bi mogli i trebali. S druge strane trebali bi svi više „zasukati“ rukave dajući vlastiti udio i ne čekaju da nam sve uradi netko drugi što je posebno važno na lokalnoj razini.

• Ako se etnički model uspostavljanja vlasti nije pokazao dobrim, može li rješenje biti građanska opcija u kojoj se neće postavljati pitanje tko je Bošnjak, Hrvat ili Srbin?

– U ovakvom višenacionalnom društvu s poviješću kakvu mi imamo važno je voditi računa o jednakopravnosti sva tri naroda. Pod krinkom da nije važno tko je tko, može se prikriti puno toga što nije dobro. Ne smije se zaboraviti ni brojne građane koji ne pripadaju nijednom od tri naroda. U isto vrijeme jako je važno voditi računa da etnička pripadnost ne smije biti najvažnije, a pogotovo ne jedino mjerilo jer stručnost, poštenje, dobrota… ne ovise od toga iz kojeg naroda netko dolazi. Tu je potrebno pronaći dobru mjeru i mehanizme zaštite za očuvanje svakog identiteta, a u isto vrijeme mogućnost da na odgovorna mjesta dolaze stručni i dobri ljudi otvoreni za rad i suradnju. Sve to je moguće ako se to želi.    

• Iako se stječe dojam da su građani svjesni loših poruka koje im dolaze s političke govornice, iznova glasaju za iste ljude. Mogu li s oltara, u zajedničkom djelovanju s organizacijama civilnog društva i svim zainteresiranim stranama, doći snažnije poruke koje bi donijele promjene u bh. društvo?

– Ovo unutarnje rješenje nije napravljeno u Bosni i Hercegovini i postoje moćni jamci toga sporazuma koji trebaju priznati da su neke stvari krivo postavili i pomoći da se promijene. Odgovornost nije samo na politici u BiH. Crkva i vjerske zajednice mogu i trebaju pomoći da društvo bude što humanije i pravednije, ali ne trebaju i ne bi smjeli raditi ono što je posao političara. U želji da pomognu u uspostavi pravednijeg društva biskupi u BiH,  uz pomoć stručnih osoba, dali su čak i svoju viziju mogućeg unutarnjeg rješenja. Godinama su im dolazili razni međunarodni predstavnici uporno tvrdeći da je Dejtonski sporazum jedino moguće rješenje te da ga treba implementirati i u dijelovima u kojima nije dobar jer, prema njihovim riječima, nije moguće pronaći bolje rješenje. Naravno da je moguće ako se to želi. Nerijetko se dobije dojam da je brojnim međunarodnim politikama jedino bitno da se ovdje ne puca, a to nije dobro.

• Po Vašim istupima u javnosti čini se da niste baš zadovoljni djelovanjem političkih predstavnika Hrvata u BiH, pogotovo onih koji, kao predstavnici hrvatskog naroda u BiH, sjede u Hrvatskom saboru. Dok oni tvrde da je za opstojnost Hrvata u BiH zaslužna tzv. Herceg-Bosna, Vi podsjećate da su svećenici bili i ostali oslonac vjernicima i građanima.

– Teško bih mogao zamisliti da nekome od biskupa ne bi bilo stalo i do posljednjeg vjernika koji je povjeren njihovoj skrbi. Uvjeren sam da tako treba biti u svim sferama društva, pa i u politici. Ako je netko izabran da predstavlja sve Hrvate u BiH, onda je dužan, ponavljam – dužan predstavljati sve, a ne samo jedan dio onih za koje je zadužen. Posebno je osjetljivo ako se zapusti onaj dio koji je slabiji i manje brojan jer taj dio zaslužuje uvijek više pažnje i potpore sa strane onih koji su brojniji, a ne njihov zaborav i nijekanje. Jednako je tako i s traženjem rješenja unutarnjeg uređenja BiH. Ako takvi prijedlozi vode „cementiranju“ nepravednog stanja, a ne ispravljanju nepravdi, onda to nije dobro.

Sve rečeno važi i za druga dva naroda u BiH. Zar ne bi trebali imati veću potporu oni koji su slabiji i manje brojni? Ako govorimo o Hrvatima, zar se ne bi trebali njihovi predstavnici svim silama zauzeti da se isprave brojne nepravde u Bosanskoj Posavini, u banjolučkom i mnogim drugim područjima tražeći isto i za sve pripadnike druga dva naroda i sve druge građane na svim prostorima?

• Na kraju, vrijeme je blagdana – Božića i Nove godine, dana u kojima su ljudi jedni drugima bliži i spremni dati oproštaj, ali i poželjeti sve bolje, drugačije i ljepše. Koliko je važno da nam i drugi dani u godini, posebno u međusobnim odnosima, budu poput blagdana?

– To je jako važno. Najvažniji je dobar odnos sa susjedom ili komšijom jer on je najbliži. Ogromna većina nas ne može bitno utjecati na donošenje velikih odluka, ali možemo poraditi na izgradnji dobrih odnosa oko sebe. Vjerujem da ni rat, ni politika nisu to zatomili u većini ljudi u BiH, iako nerijetko jesu dijelom prigušili. Nedavne poplave pokazale su da većina ljudi u BiH ima dobro i široko srce osjetljivo na tuđu patnju. Tu dobrotu i širinu, na žalost, nerijetko zloupotrijebe ljudi željni vlasti i moći. Unatoč tome, treba činiti ono što je dobro i plemenito jer na duge staze to sigurno pobjeđuje. Tko je na strani dobra, na strani čovjeka, on je i na Božjoj strani. Odnosno, onaj tko je s Bogom, taj nužno mora biti na strani čovjeka i na strani dobra. U tom duhu svim katolicima čestitam Božić uz želju da nam se u slavlju pridruže svi s kojima, po Božjem promislu, dijelimo ovo podneblje.

Izvor: Al Jazeera