Monitor: Napad na Dubrovnik najveća sramota Crne Gore

Prva žrtva napada na Dubrovnik bio je dubrovački pjesnik Milan Milišić (EPA)

Godišnjica prve žrtve napada na Dubrovnik, dubrovačkog pjesnika Milana Milišića, kojom na jugu Hrvatske počinju sjećanja na jesen 1991. godine, ove je godine najprije obilježena u Podgorici.

Dužan pijetet, međutim, nije izraz stvarnog zaokreta tamošnjih vlasti prema ratnim zločinima nad Dubrovnikom i njegovim ljudima, nego dosljedno držanje sedmičnih novina Monitor, koji još od 1991. smatra da je napad na Hrvatsku „najveća sramota Crne Gore u njenoj novijoj istoriji“, piše agencija Hina.

Monitor, čiji je izlazak pao na 3. oktobar, za dva je dana pretekao dubrovačke medije u komemoriranju Milišićeve smrti. Oni će od početka oktobra, preko sredine novembra do 6. decembra 1991. podsjetiti ne samo na zločine koji su 1991. počinjeni nad građanima ovog dijela Hrvatske, nego i prenijeti njihovu ozlojeđenost držanjem crnogorskih vlasti, navodi ova agencija.

Za to vrijeme ubijeno je 546 ljudi, od čega 116 civila i 430 vojnika, a više stotina njih je ranjeno. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod blokadom, od čega 138 dana bez struje i vode. Prognane su 33.000 osoba i uništen je 2.071 stambeni objekt.

U programu obilježavanja Dana Općine Konavle proteklih dana od pet događaja samo jedan – svečana sjednica – nije bio u potpunosti ispunjen komemorativnim sadržajima.

Odnos Crne Gore prema prošlosti

Predsjednik dubrovačkog Društva logoraša srpskih i crnogorskih koncentracijskih logora Zdenko Bulić nije za Hinu želio komentarisati odnos Crne Gore prema prošlosti, kazavši da ga ne zanima šta se zbiva preko Debelog brijega, graničnog prijelaza prema južnom susjedu.

Pred podgoričkim sudom se zbog ratnih zločina nad zatočenicima i civilima u logoru Morinj vodio postupak protiv šestorice pripadnika bivše JNA i to zbog optužbi za zlostavljanje zatvorenika u razdoblju od oktobra 1991. do augusta 1992. godine.

Prije tri godine nepravomoćno su osuđeni na ukupno 16 i po godina zatvora, ali je prvostepena presuda ukinuta. U ponovnom suđenju četvorica su osuđena na ukupno 12 godina, a dvojica oslobođena.

Istovremeno su na Međunarodnom sudu osuđena dvojica komandanata JNA. General Pavle Strugar dobio je kaznu od sedam i po godina zatvora zbog uloge u granatiranju Dubrovnika, a komandant 9. vojno-pomorskog sektora Boka Miodrag Jokić osuđen je na sedam godina zatvora.

Bulić je u martu izjavio za lokalne medije da mu se čini kao da je neko dužan prepustiti zaboravu ono što se događalo na području bivše općine Dubrovnik.

„Crnogorci su nas napali povedeni željom za pljačkom i otimanjem tuđe imovine. Na području Dubrovnika nije bilo srpske manjine, koja bi se osjećala ugroženom, niti je bilo vojnih postrojbi i objekata od kojih bi im prijetila opasnost. Neprihvatljivo je da Crna Gora izmiče odgovornosti zbog nečije političke odluke“, kaže Bulić.

„Nemam ništa protiv toga da se s Crnom Gorom živi u miru kao susjednom državom, ali nitko nema pravo u ime stradalih ljudi opraštati njihove grijehe“, izjavio je Bulić nakon javnih napisa da se hrvatska tužba za genocid protiv SR Jugoslavije ne odnosi na Crnu Goru.

Sporo napreduje i tužba kojom 250 bivših logoraša Morinja i Kumbora u Crnoj Gori nastoji nadoknaditi štete pred Osnovnim sudom u Podgorici. Dubrovački župan Nikola Dobroslavić ovih je dana pozvao hrvatske vlasti da pomognu u zaštiti logoraša prilikom odlaska na rasprave.

I Crnogorci stradali zbog protivljenja ratu

Autor tekstova u Monitoru, novinar Veseljko Koprivica, navodi nešto što hrvatskoj javnosti nije dovoljno poznato. Dvojica istaknutih Crnogoraca, admirali JRM-a Vladimir Barović i Krsto Đurović, glavom su platili svoje protivljenje napadu na Hrvatsku.

Admiral Vladimir Barović, najprije komandant garnizona u Puli, pa komandant Vojnopomorskog sektora Boka, ubio se 29. septembra 1991. na Visu, na dan kada je preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti.

Kao razlog samoubistva Barović je u oproštajnom pismu naveo da je agresija JNA na Hrvatsku suprotna crnogorskoj časti, pa time izražava neslaganje s vrhovnom komandom JNA, piše Monitor.

Kao sudionik pregovora o povlačenju JNA iz Pule admiral Barović izjavio je: „Ovdje neće biti razaranja dok sam ja komandant, a ako, ipak, budem prisiljen narediti razaranja Pule i Istre, mene tada više neće biti“, navodi Monitor.

Bivši komandant garnizona JNA Kumbor Krsto Đurović poginuo je na isti dan kad i Milišić, 5. oktobra u Popovićima u Konavlima. Nalazio se u vojnom helikopteru, u kome su ostala dvojica putnika preživjela gotovo bez povreda.

Zamjenik komandanta Južnog bojišta Nojko Marinović izjavio je na sudu u Splitu da je Đurović umro od posljedica teških tjelesnih povreda koje su mu nanijeli „službenici bezbjednosti“ brutalnim batinanjem, jer je odbio zapovjediti napad na Hrvatsku.

Ratnom gradonačelniku Dubrovnika Petru Poljaniću Đurović je kazao kako, dok je on zapovjednik VP-a Boka, može biti siguran da “nijedna granata na Dubrovnik neće pasti”. Potom je bio u nekoj vrsti pritvora, zatim nekoliko dana na dužnosti, nakon čega je stradao, prisjeća se Poljanić.

Kažnjavanje novinara

Jedan haški svjedok tvrdio je da ga je deset dana prije početka rata Đurović posjetio i bio ogorčen pripremama napada na Hrvatsku, te je kazao da on po cijenu života neće sudjelovati u njima.

Koprivica je bio na istoj liniji. Kao mobilizirani rezervista, inače glavni urednik opozicijskog Liberala, više je mjeseci proveo na dubrovačko-hercegovačkom ratištu, o čemu je slao izvještaje Monitoru i Liberalu. Oni su odudarali od svega u tadašnjoj crnogorskoj javnosti. Potom je izdao i knjigu „Operacija Dubrovnik – Sve je bilo meta“.

No, ni Koprivičina dosljednost nije ostala nekažnjena. Kaže da su ga tužili, pored ostalih, Vojislav Šešelj, aktuelni predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić, čak i bivši lider Liberalnog saveza Crne Gore Slavko Perović. Godine 1995. odjednom ga je tužilo osam novinara Pobjede, TV Crne Gore i Nikšićkih novina, zbog teksta da će veća skupina crnogorskih novinara odgovarati zbog ratnog huškanja pred Haškim sudom.

Iako ga je sud u Strasbourgu oslobodio kazne u jednom slučaju, nastavio je plaćati po jednoj presudi od 10.000 eura za isti tekst, jer se, prema Koprivičnoj tvrdnji, advokat na Međunarodnom sudu u Strasbourgu nije žalio na vrijeme. Prosječna mjesečna netozarada u Crnoj Gori iznosi blizu 480 eura.

“Situacija je apsurdna. Zbog istog teksta sam oslobođen i plaćam kaznu”, kaže Koprivica i dodaje da je sve to sračunato da se zastraše slobodni novinari, kojih je sve manje u Crnoj Gori.

Koprivica je možda prvak po broju procesa kojima se nastoji ograničiti slobodno djelovanje novinara, ali on nije jedini. Brojne grupe i pojedinci su izloženi pritiscima vlasti, a najgore je prošao književnik Ibrahim Čikić, koji je zajedno s još dvadeset članova SDA bio izložen montiranom sudskom procesu, torturi i progonu, kaže profesor Univerziteta u Podgorici Milan Popović.

Kršenja ljudskih prava, počinjenja ratnih zločina – poput onih u tzv. dubrovačkoj operaciji nad građanima Hrvatske, a još više u Bosni i Hercegovini, izravnim nasiljem nad Bošnjacima i podržavajući Slobodna Miloševića u slučajevima poput Srebrenice – nastavljaju se kroz produženo djelovanje nad građanima Crne Gore sve do danas, tvrdi Popović.

‘Najveću kaznu dobio kuhar’

Crna Gora se ni nakon 23 godine nije suočila sa svojom ulogom u tom ratu. Danas crnogorski političari i državni mediji uglavnom šute o “oslobađanju Dubrovnika”. Razlog – tadašnji kreatori ratne politike i danas zauzimaju visoke pozicije u vlasti, piše Koprivica u Monitoru.

Povodom dvadesete godišnjice napada na Dubrovnik NVO Centar za građansko obrazovanje i Akcija za ljudska prava iz Podgorice, te Documenta iz Zagreba, organizirali su u Podgorici skup “Rat za mir – 20 godina kasnije”, na kojem je zamjenica specijalnog tužitelja za suzbijanje organiziranog kriminala, terorizma i ratnih zločina Crne Gore Lidija Vukčević prvi put obavijestila javnost da postoje predmeti u vezi sa zločinima počinjenim na dubrovačkom ratištu. U međuvremenu, javnost nije saznala šta se desilo s tim predmetima, dodaju u Monitoru.

Nema suočavanja s nedjelima dok je i danas u vlasti sedam od deset ratnih vođa iz tadašnje Vlade Crne Gore, podsjetio je na tom skupu Žarko Rakčević iz Foruma 2010, mreže istaknutih javnih osoba, koja je formirana s ciljem izgradnje Crne Gore po uzoru na evropske demokracije.

Popović smatra da je od svih postjugoslavenskih država vlast Crne Gore najmanje prošla kroz proces lustracije. Dapače, na djelu je kontralustracija, kao u odnosima reformacija-kontrareformacija, čiji je cilj onemogućiti sve one koji su za lustraciju. U karteliziranoj, klijentelističkoj i oligarhijskoj vlasti Mila Đukanovića nema podjele vlasti i nema samostalne sudske vlasti, Tužilaštvo Crne Gore je njezina druga vojska, izjavio je Popović Hini.

Zapitao se, također, nije li indikativno da je u logoru Morinj, oko kojega postoji opravdano nezadovoljstvo hrvatske javnosti, najteže osuđen tamošnji kuhar Ivo Menzalin, pa kaže: „On je vjerojatno zaslužio kaznu, ali sumnjam da je bio najviše kriv.“

Izvor: Agencije