Mokri čvor Vučićeve politike

Prilikom posjete gradilištu novog kliničkog centra u Beogradu predsjednik Srbije kao vrhunsko dostignuće uzeo je mokri čvor američkog nosača aviona kao uporednu mjernu jedinicu (EPA)

Predizborna kampanja je idealna prilika da se nauči nešto potpuno novo, a možda čak i nedokučivo. Evo, na primer, izgradnja zdravstvenih centara. Svi znamo koliko je bitno i važno imati kvalitetan dom zdravlja, bolnicu, klinički centar.

Bolnice se na ovim našim prostorima grade još od 1784, kada je prva bolnica počela sa radom, i to u Zemunu, ali smo tek sada saznali da je za uspešnu bolnicu, odnosno klinički centar pravi uspeh ako u tom objektu postoji veći broj mokrih čvorova od onih kojima raspolaže američki nosač aviona. To je pravi i nedvosmisleni dokaz privrednog rasta jedne države, u ovom slučaju – Srbije.

Mnogi analitičari srpske društvene stvarnosti, uključujući i one koji se bave ekonomijom, verovatno nisu imali priliku da u svom postojanju igde čuju da se kvalitet nekog objekta meri brojem mokrih čvorova u odnosu na američke nosače aviona. Novi Klinički centar Srbije, koji se gradi u Beogradu, imaće tačno 532 mokra čvora.

“‘Ajde da vidim taj američki nosač aviona koji može da se meri sa ovim brojem mokrih čvorova”, kao da je u tom trenutku, pun ponosa, izjavio Vučić. Bez obzira na to što bi logičnije bilo da se broj uporedi sa brojem sličnih medicinskih centara u svetu, predsednik Srbije prilikom posete gradilištu novog KC u Beogradu, kao vrhunsko dostignuće, ipak je uzeo mokri čvor američkog nosača aviona kao uporednu mernu jedinicu.

Mjerna jedinica

A, ko zna, možda mi svi živimo u neznanju i bez svesti o tome da je mokri čvor na američkom nosaču aviona merna jedinica za mokre čvorove na svim objektima. I nije prvi put da srpski predsednik upoređuje dešavanja u Srbiji sa nečim sličnim što se dešava u Americi. Tako je svojevremeno na primedbu o povećanom broju nesreća sa smrtnim ishodom prilikom građevinskih radova rekao da je to ništa, s obzirom na to da u Americi svakih deset sekundi pogine po jedan perač prozora. Po toj računici perači prozora u Americi su najugroženiji sloj ljudi na svetu, jer ih umire tri miliona godišnje. Više nego u bilo kojem ratu ili pandemiji.

Posle je, doduše, Vučić priznao da je pogrešio, ali sigurno je dobrom delu građana Srbije kojima se svakodnevno obraća nejasno zašto bi podatak o broju mokrih čvorova bio od izuzetne važnosti. Zar nije bitnije da taj klinički centar ima nekoliko aparata za magnetnu rezonancu, ultrazvuk, rendgen, do poslednjeg potrebnog detalja opremljenu operacionu salu, laboratoriju…? Za respiratore u Srbiji niko ne treba da brine, sada se dele kapom i šakom, ima ih koliko god poželimo. Tako je bar predočeno narodu.

U kampanji je sve dozvoljeno, jer gotovo niko ni ne pokušava da razume ono što se izgovori. Samo se ponavlja u papagajskom maniru ono što je izrečeno. Važno je reći, ne i ukapirati. Kakve veze mogu da imaju mokri čvorovi u bolnici sa nosačima aviona nikoga nije briga.

Mada, kada se logika malo uključi, američki nosači aviona imaju posadu od četiri do pet hiljada ljudi. Tim ljudima, da bi se omogućio iole normalan život na tim nosačima, mora da se obezbedi i veliki broj mokrih čvorova. Bez obzira na tu činjenicu, to je i dalje nosač aviona, a ne mesto na kojem se leče. Za klinički centar je važnije pitanje da li je priključen na kanalizaciju, a valjda jeste, i da nije poput projekta “Beograd na vodi”. Ta kapitalna vizija predsednika Srbije rešila je problem kanalizacije tako što su cevi iz novosagrađenih zgrada samo sprovedene u Savu. I to u 21. veku.

Otpadne vode

Beograd će dobiti novi klinički centar, u kojem će se lečiti dobar deo građana Srbije. Taj isti Beograd nema nijedan jedini pogon za prečišćavanje otpadnih voda, ali će zato biti ponosni svetionik srpskog zdravstva sa kliničkim centrom sa 532 mokra čvora. Zdravstvo je, uostalom, postalo predmet velikog interesovanja predsednika Srbije, ali i tačka oslonca u aktuelnoj kampanji. Kompletnu kampanju i ovog puta iznosi na svojim plećima upravo Vučić, i to najčešće po bolnicama, i onim u izgradnji i u već postojećim. I uz stalno podsećanje koliko su zaposleni u zdravstvenom sistemu Srbije zarađivali pre nego što je on došao na vlast, a koliko sada.

Korona je još u mislima građana Srbije. Nešto tu, međutim, nije najbolje funkcionisalo. Lekari i sestre, u ogromnoj meri, ćute. Neki od direktora bolnica aktivno su se uključili u kampanju Srpske napredne stranke, podržavajući aktuelnu vlast uz stalno podsećanje da je građane od tragičnog ishoda epidemije korona virusa spasio upravo predsednik Srbije.

Osnovni problem u Srbiji, kada je reč o zdravstvu, jesu liste čekanja na specijalističke preglede ili, ne daj Bože, na dijagnostiku uz pomoć skenera ili magnetne rezonance. Kada je situacija stvarno hitna, građani se okreću privatnom sektoru, koji u borbu protiv korona virusa, po odluci predsednika, nije bio uključen. Srbija je od uspešnog evropskog zdravstvenog sistema udaljena otprilike isto onoliko koliko je udaljena i od izgradnje nosača aviona. Boljem statusu sigurno neće pomoći ni 532 mokra čvora.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera