“Moj jutarnji smeh” pobjednik 25. FAF-a

Pobjednici Festivala autorskog filma (Tanja Drobnjak)

Pobjednik 25 jubilarnog Festivala autorskog filma je „Moj jutarnji smeh“ reditelja Marka Đorđevića kome je pripao Grand-prix “Aleksandar Saša Petrović“ za najbolji film i novčani dio nagrade od 5.000 evra. Festival je sinoć završen dodjelom nagrada i projekcijom filma „Talaso“ u režiji Gijoma Nikloa.
Tročlani žiri glavnog takmičarskog programa činili su filmski kritičar Arijel Švajcer, te reditelji Ognjen Glavonić i Hana Jušić.

Obraćajući se publici, laureat Marko Đorđević je izrazio veliko oduševljenje i zahvalnost, naglasivši da je za uspeh filma ključan bio timski rad i velika posvećenost.

Nagrada za najbolju režiju pripala je filmu „Vatra će doći“ reditelja Olivera Laksea koji se putem video poruke zahvalio žiriju i organizatorima na priznanju, a nagradu je u njegovo ime primila Katrin Fodri, ataše za kulturu Francuskog instituta u Beogradu.

“Gordan Mihić” za Mauricija Brauđija

Ove godine po prvi put je predstavljena nagrada “Gordan Mihić” za najbolji scenario,posvećena jednom od najznačajnijih autora jugoslovenskog i srpskog filma. Ovu nagradu dobio je film „Martin Eden“ reditelja Pjetra Marčela.

Scenarista filma, Mauricio Brauđi  se takođe putem videa obratio prisutnima uz veliku zahvalnost Festivalu.

“Velika nam je čast što smo dobili ovu nagradu koja nosi ime Gordan Mihić, koji je napisao veoma važne evropske filmove. Martin Eden je knjiga s kojom smo se poistovećivali još u mladosti Pjetro i ja.To je veoma važna knjiga o prošlom veku i o tome kako je to stoljeće uticalo na sadašnje vreme. To je istovremeno i bitno promišljanje velikog pisca o industriji kulture  i o tome da je bilo kakva politička pozicija , ako je bez solidarnosti osuđena na to da bude više povezana sa smrću nego sa životom.Veoma mi je važno to što Festival i publika podržavaju  nezavisne filmove”, poručio je Brauđi beogradskoj publici.

Posebno priznanje  žirija pripalo je reditelju Honasu Truebi za film “ Devica avgusta”.
Reditelj i profesor Vlastimir Sudar odlučivao je o nagradi za najsinematičniju sekvencu u igranom filmu koje nosi ime nedavno preminulog profesora Vlade Petrića a u čast Slavka Vorkapića. Nagradu je dodelio filmu “Vatra će doći” Olivera Laksea.

Vlastimir Sudar se zahvalio domaćinima Festivala, selektorima i svim prisutnima, dodavši da je ove godine program Festivala nadmašio njegova očekivanja.

“Vlada Petrić je bio jedan od onih intelektualnih veličina koje su nekako diskretno živele tu među nama. Njegov uticaj je bio veliki naročito o filmskim studijama, važno je reći da se on uvek borio za ono iskonsko razumevanje filma kao umetnosti, potrebu da film bude shvaćen kao umetnost i da stvara svoj jezik”, istakao je Vlastimir Sudar.

“Postojala je jedna fascinantna scena u kojoj reditelj uspeva da apstrahuje priodne stvari koje snima i da ih dovede na jedan metafizički nivo,” rekao je Sudar.

Za  najhrabriji film “Hrabrog Balkana” proglašen je film Stefana Đorđevića “Poslednja slika o ocu” koji je, prema objašnjenju žirija, izuzetno emotivan, sveden i delikatan film, ispričan kroz minimalan dijalog i upečatljive slike.

“Ovaj film predstavlja izvanredan primer potentnosti kratke forme”, rekao je Marko Grba Singh.

Specijalno priznanje žirija pratećeg programa “Hrabri Balkan” pripalo je filmu Maje Novaković za film “A sad se spušta veče” koji, kako je rekao Marko Grba Singh, na minuciozan i poetičan način oslikava svakodnevicu života u prirodi i sa prirodom. 

U žiriju pratećeg programa Hrabri Balkan bili su  producent Čedomir Kolar, scenaristkinja Staša Bajac i reditelj Marko Grba Singh.

Film koji govori srcem

Ranije, prilikom predstavljanja prvog dugometražnog filma Marka Đorđevića rečeno je da je film najprije zamišljen kao kratkometražni, te da je kasnije proširen zbog većih mogućnosti materijala, ali i novca koji su dobili od Grada Kragujevca, u kome je film i sniman.

Marko Đorđević je rekao da se radi o ličnom osvrtu na djetinjstvo i porodicu i da je inspirisan stvarnim događajima, te njegovim ličnim i iskustvima ljudi koje poznaje.

Producent Miloš Pušić nazvao je film “malim i intimnim”, manje opterećenim zadovoljavanjem komercijalnih kriterijuma”, dodavši da preferira “film koji govori srcem, a ne razmišlja o novcu”. Ističe i da tokom produkcije nije bilo kompromisa, već da je film na kraju tačno onakav kakav je bio prvobitno zamišljen.

Glavni glumac Filip Đurić dodao je da je proces uprkos tome bio dug i mukotrpan, ali da je realizovan zahvaljujući trudu i kreativnosti ekipe, koja razmišlja na sličan način, što je značajno olakšalo proces.
Reditelj se u kreativnom procesu više bazirao na pojedinačnim scenama, dodajući da je pokušao “artikulisati svakodnevno, tako da ima neku poetsku vrednost”, izvan pukog prikaza stvarnosti.

Direktor fotografije, Stefan Milosavljević, dodaje da je u snimanju korišćeno primarno dnevno svetlo i isti objektiv, radi prilagođavanja zahtevima lokacije, zbog čega je estetika kojoj su primarno težili zamenjena onom koja bolje odgovara sadržaju filma. Ekipa se osvrnula i na neusiljeni humor u filmu, čemu je uveliko doprinela saradnja sa Nebojšom Glogovcem, u njegovoj poslednjoj filmskoj ulozi.

Reditelj filma “Poslednja slika o ocu”, Stefan Đorđević, koji je domaćoj publici poznat po ulozi u filmu “Tilva Roš”, kao i snimateljskom radu, osvrnuo se na ličnu podlogu svog filma. Dodaje kako uspeh filma na festivalima pripisuje emociji kojom dopire do ljudi, što je teže postići u kratkom formatu.

Scenario je minimalistički i fokusiran na lične odnose, kako teška tema ne bi delovala patetično. Đorđević i montažer Dragan von Petrović su se osvrnuli na odluku snimanja na 16mm traci, ističući da prenosi drugačiji osećaj od digitalnog filma koji je plastičniji i manje životan.

Dodaju i da ova tehnika snimanja utiče i na postprodukciju, budući da postoji manje snimljenog materijala, ali i da je napredak tehnologije uticao i na poboljšanje kvaliteta slike, tako da su konačni rezultati obe tehnike sve sličniji.

Reditelj Stefan Đorđević navodi da već ima planove vezane za buduće dugometražne projekte i navodi da postoji mogućnost da se u narednom filmu i sam pojavi kao član glumačke postave .
Montažer, Dragan von Petrović, takođe radi na razvoju budućih projekata, ali planira odmor od montaže i povratak režiji, primarno dokumentarnih filmova.

Izvor: Al Jazeera