Oglasi

Mogu li naselja u slivu Une da se brane od poplava?

Idejna rješenja postoje, ali nema volje viših nivoa da se krene u njihovu realizaciju.
Poplava u Bihaću 2010: Problem dodatno usložnjava i nepostojanje institucije koja bi vodila brigu o tome i novac vukla sa federalnog nivoaUstupljeno Al Jazeeri

Naselja koja se nalaze u području sliva rijeke Une, od Drvara do Bosanske Krupe, godinama se suočavaju s problemom plavljenja koji do danas još uvijek nije adekvatno riješen.

Idejna rješenja postoje, ali nema volje viših nivoa da se krene u njihovu realizaciju. Problem dodatno usložnjava i nepostojanje institucije koja bi vodila brigu o tome i novac vukla sa federalnog nivoa.

Svaka priča o strategiji zaštite od mogućih poplava nestala je, kaže Asim Ibrahimpašić, onda kada se u poslijeratnoj privatizaciji ugasila nekadašnja republička firma vodoprivredno preduzeće Una-Sana sa sjedištem u Bihaću, koja je djelovala na području četrnaest općina.

Gdje je uzrok problema?

Ibrahimpašić je magistar građevinskih znanosti i stalni sudski vještak građevinske struke. Sve do rata bio je direktor ovog preduzeća koje je osnovano 1962. godine, a služilo je za zaštitu ljudi i dobara od mogućih poplava.

„Ovo preduzeće je 1964. izgradilo nasip sa pratećim građevinskim objektima, kojeg sam ja projektirao, a njegova gradnja je 100 posto finansirana iz republičkog fonda. Nasip je išao uz Unu od bihaćkog naselja Kralje do naselja Pokoj koje se nalazi na izlazu iz Bihaća u pravcu Cazina“, priča Ibrahimpašić.

„Ukupna dužina nasipa iznosila je pet i pol kilometara, a preračunato u današnju vrijednost visina projekta je bila oko dva miliona maraka. Sredstva za održavanje nasipa u cjelosti je izdvajao republički fond sve do 1992. godine i početka rata.“

Prema riječima Hazima Alagića, sanitarnog inspektora, problem je nastao uslijed eutrofikacije i procesa dizanja riječnog dna zbog sve veće količine organskog otpada, te stvaranja mulja kojeg odgovorni ne žele da vide.

„Pola otpadnih voda u dolini nije obuhvaćeno prečistačem, uključujući i one koje donese Klokot iz Like, sa pritokama Lisom i Mrižnicom. Bacanje teško razgradivog plastičnog otpada koji pliva i na površini vode i ispod, stvara nove neprirodne pregrade ili brane koje usporavaju protok vode“, kaže Alagić.

„Uzvodna naselja sve do izvora Une i Unca sa ribnjacima, ispuštaju aktivni biološki otpad koji ubija sedrotvorac i mijenja kvalitet vodotoka. Zatim, tu su i brojni objekti na Uni koji ugoste neodređen broj turista, a otpadne vode ispuste u vodotok.“

Od naselja koja se nalaze duž sliva rijeke Une, osim Bihaća, najugroženiji su još Drvar i Kulen Vakuf u kojem dolazi do poplava skoro svake godine. Prema riječima Kemala Štrkljevića, predsjednika dobrovoljnog vatrogasnog društva Kulen Vakuf, analizama je utvrđeno da je na području Drvara došlo do zakrčenja kanala vodotoka Unca, zbog čega je došlo do formiranja prirodnih brana koje pukle usljed povećanja vodostaja Une, te je došlo do velike poplave jer je voda iz Drvara velikom brzinom oticala prema Kulen Vakufu.

„Kulen Vakuf je najviše ugrožen od rijeke Unac u kojeg se slijevaju velike količine vode sa obližnjih planina i zatim iz Unca ulijevaju u rijeku Unu koja plavi Kulen Vakuf, a kada dođe do poplava kompletno naselje bude pod vodom. U mojoj kući voda je znala dostići i do metar visine. Što se tiče dugoročnih rješenja, jedino prava ideja je ona po kojoj bi se na izlazu iz Kulen Vakufa prokopao kanal da voda u vrijeme podizanja vodostaja Une, može oticati čime bi se spriječilo plavljenje kuća. Međutim, da bi se realizirao jedan takav projekat nužna je pomoć i uključivanje viših nivoa“, kaže Štrkljević.

Dodaje kako u rijeci Uni na samom izlazu iz Kulen Vakufa, na dnu stoje konstrukcije dva mosta koja su srušena u proteklim ratovima, čijim bi se uklanjanjem pojačala brzina protoka vode i tako smanjila opasnost od poplava.

Pitanje odgovornosti

Mladen Gloginja iz Drvara, šumarski je stručnjak u penziji i predsjednik lokalnog ekološkog društva „Eko Klekovača“, koji dobro poznaje situaciju oko plavljenja ovog područja. On tvrdi da postoji više uzroka ovog problema od čega je najveći vodostaj rijeke Unac.

„Cijelo ovo područje leži na vodi i kada je najveća suša, ako počnete da kopate u dubinu tla, na dubini od metar i pol voda počne da provire. To je tako zbog planina Klekovača, Lunjevača, Osječenica i Jadovnik s kojih se voda slijeva u dolinu u kojoj je Drvar smješten. Zatim, nekultura u oblasti građenja. Prave se kuće, nasipa se i tu nema nikakvih pravila. U području gdje dolazi do poplava nema stambenih objekata, samo voćnjaci. Moj voćnjak gdje ima nekoliko stotina stabala, sav bude poplavljen, štete su ogromne“, kaže Gloginja.

„Bilo je određenih projekata koji su trebali da riješe ovo pitanje u smislu regulacije toka rijeke Unac, za što je izdvojeno oko 120.000 KM (60.000 eura). Međutim, puno je tu korupcije bilo i na kraju je projekat stao. U tim radovima koji nisu nikad dovršeni uništeni su bentovi kojima su se naši stari prije štitili od poplava. Veliki je sliv Unca, koji ima dosta pritoka, tu su i planine, a posebno je kritično kada su velike padavine i snijeg.“

Najveća voda koja se pojavila u Bihaću bila je poplava 1924. godine, a druga 1958. godine. Sada se, prema riječima Ibrahimpašića, očekuje pojava neke velike vode koja se javlja svakih stotinu godina, a niko ne poduzima nikakve predradnje u cilju zaštite od eventualnih poplava na području Bihaća i okruga.

Prije rata je postojalo sedam vodoprivrednih preduzeća čiji osnivač je bilo Republičko izvršno vijeće, a jedno od njih je bilo i ono u Bihaću koje je pokrivalo sliv rijeke Une i Vrbasa, a po gradovima Gornji i Donji Vakuf, Jajce, Banja Luku i Bihać. Ibrahimpašić ističe kako Banja Luka nije imala vlastito vodoprivredno preduzeće, ali ga je poslije rata dobila, dok je Bihać svoje izgubio zahvaljujući nebrizi kantonalnih vlasti, izgubivši tako sav finansijski potencijal i mogućnost realizacije određenih projekata u cilju zaštite od poplava.

„Sva imovina ovog preduzeća je poslije rata rasprodana u bescjenje, a to nije smjelo da se uradi jer to je preduzeće čiji vlasnik je bila Republika Bosna i Hercegovina. Da smo na zapadu gdje postoji pravna država, neko bi krivično bio gonjen za to i na kraju odgovarao. Što se tiče zaštite od poplava i projekata koji su trebali da se realiziraju. Mi trenutno nemamo takvo jedno preduzeće, što znači da sva odgovornost sada stoji na premijeru vlade i ministrima, jer su oni zaduženi za odbranu ljudi i dobara, a oni po tom pitanju ništa ne čine“, zaključuje na kraju Ibrahimpašić.

Izvor: Al Jazeera