Oglasi

Moćnici pred sudom: Je li pas Medo doista u Hrvatskoj jedini kriv?

Postupci i presude u slučajevima protiv moćnika i dužnosnika izazivaju skepsu građana, a smatraju i da bi ih trebalo biti više.
Čekić, Sudački čekić, PravosuđeMnoga suđenja utjecajnim osobama otežu se godinama, a proceduralna pitanja često rastežu postupkeArhiva

Kada je nedavno zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nepravomoćno oslobođen krivnje u slučaju 'Štandovi', na društvenim mrežama pojavila se slika psa Mede iz Peroja, mjestašca u Istri, kojeg je prije nekoliko godina na prijavu susjede zbog lajanja sud proglasio krivim i Medo je morao biti u posebnom režimu i odraditi svoju kaznu tako da vlasnik osigura da nikoga ne ometa svojim lavežom.

No, Medina se fotografija s njegovim 'komentarom' pojavila u tekstu jednog satiričnog hrvatskog portala čiji naslov, ako se ne citira jer sadrži i psovku, sugerira da Medo s čuđenjem konstatira kako ispada da je samo on u ovoj državi (Hrvatska) kriv.

Prenošenje ove 'vijesti' na društvenim mrežama možda vrlo dobro ilustrira osjećaje i dojam skepse priličnog dijela hrvatskih građana o suđenjima ili presudama u slučajevima koji se zbog zloporaba, korupcije i raznih malverzacija vode protiv zvučnih imena u Hrvatskoj, a u pravilu se radi o politički ili drugačije moćnim i utjecajnim osobama, najčešće sadašnjim ili bivšim visokim javnim i državnim dužnosnicima.

Opasna kombinacija bijesa i šutnje

Nekoliko dana nakon presude Bandiću, bivši hrvatski premijer Ivo Sanader proglašen je krivim u jednom, ali i oslobođen u drugom slučaju, a kada se uzme u obzir da su presude protiv njega već ukidane i da se vode nova suđenja, kod građana se opet javlja isti dojam - iako i njega i Bandića nova suđenja tek čekaju, a mnoga s drugim političkim akterima u manje ili više glavnim ulogama - poput Božidara Kalmete, Nadana Vidoševića, Marine Lovrić Merzel i drugih - također traju ili se čekaju i slično.

Kregar: Prljavi poslovi političkih obračuna idu pravosuđu

Nedavno se povodom izvješća Europske komisije za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ) o učinkovitosti i kvaliteti pravosuđa, kaže Kregar, govorilo da se situacija popravlja, da su postupci brži i povjerenje u pravosuđe raste, no u to sada, kaže, vjeruju još samo Sanader i Bandić i privremeno njihovi odvjetnici.

"Pravosuđe je pod utjecajem politike jer politika prljave poslove političkih obračuna daje pravosuđu, a zauzvrat tvrdi da polako napredujemo. Pravosuđe nije samo pod utjecajem politike, ono je i pod utjecajem novca - sirotinja nema iste šanse kao veliki pljačkaši. Pod utjecajem je medija koji obrani daju sva prava javnog zagovaranja svog branjenika. Ali pravi problem je to što je politička moć novac i medijski utjecaj u istoj šaci".

Istrage i postupci, navodi, pokreću se gotovo redovito protiv bivših dužnosnika, a u slučajevima visoke korupcije više je toga skrivenog nego dostupnog javnosti.

"Dok su na vlasti, činjenice i skandali protiv njih smatraju se sredstvom postizanja poslušnosti, prljavi detalji dio su efikasne ucjene, sredstvo prijetnje u koju se vjeruje više nego u prijateljstvo, domoljublje, ideološke sličnosti u politici. Prijateljstvo je dobro, kontrola i strah još i više".

Mnoga suđenja nekadašnjim i aktualnim moćnicima također se otežu godinama, odlaze u zastare, optužnice se vraćaju na dorade, proceduralna pitanja ponekad rastežu postupke unedogled. A sve to kod građana također stvara dojam da je namjera te osobe ne osuditi niti izreći adekvatne kazne.

Osim toga, smatraju da bi suđenja protiv raznih političkih i drugih moćnika trebalo biti više, odnosno da za mnogo više njih ima temelja da se procesuiraju, ali da do toga ne dolazi zbog, primjerice, političke trgovine i drugih raznih trgovina utjecajem te interesa.  

Josip Kregar s Pravnog fakulteta u Zagrebu ističe da se već dugo govori o nepovjerenju u pravosuđe, a suci su odgovarali da uvijek netko gubi pa ima pravo da se ljuti.

'Car je go'

Istovremeno, navodi, građani su ogorčeni, ali šute i trpe, a ta kombinacija  bijesa i šutnje je, ističe, opasna. Suci, navodi, vode iz izborna povjerenstva, nastupaju s autoritetom položaja i profesije, mnogi sude prema savjesti i pravu, a došlo je do toga da je sve to poljuljano.

"Ako se status borca stječe jednim danom u uniformi, olakšavajuća okolnost u tome da se djeca školuju van zemlje, ili da radi svog političkog interesa možeš davati gradska sredstva nije pitanje tih slučajeva, već jasna slika da je sistem nepravedan, da je država instrument zaštite pljačke i da sudstvo nema obzira prema posljedicama svoje sporosti i neučinkovitosti  za društvo - sve to spada u uzvik da je 'car gol'. Sistem se ogolio", kaže Kregar.

Sudstvo, kaže, nije simbol neovisne institucije - Ustavom proglašeno neovisnim, stvarno postaje nedodirljivo i neodgovorno, a suditi u tako teškim slučajevima, navodi, vjerojatno nije lako.

'Nevin dok ima novca'

"Ali funkcija suda se ne iscrpljuje u ovrhama, brakorazvodima i upisima u zemljišne knjige. Sud kad kažnjava Medu, kad teško kažnjava ovisnika koji se liječi, a blaže ubojice u automobilima i dilere, zapravo šalje poruku da prezire ciljeve zakona, smisao postupaka, da štiti velike, bogate i utjecajne".

Istovremeno je, navodi, formula 'neka institucije rade svoj posao' postala smiješna kad se uoči da su institucije rastočene, kako kaže, klikama poznanika i ortaklukom suda, odvjetnika i tužitelja.

"Formula da je netko nevin do pravomoćne presude, pretvorila se u formulu da je nevin dok ima novaca - za odugovlačenje, obranu i medije, jamčevine".

U međuvremenu, slika države, pa i sudstva, postala je, kaže, slika orijentalnog bazara na kojem se viče, cjenka i izbjegava porez - umjesto neutralnog tržišta i 'nevidljive ruke' ponude i potražnje, tu je tržište uzajamnih ustupaka i usluga, društvenih beneficija, a sve uz, navodi, neskriveni cinizam da je dobro i da je Hrvatska sretna zemlja.

"Zemlja bez vladavine prava, ne zakona na papiru i napisanih crnilom, već stvarna vladavina jednakosti sviju pred zakonom i zakona iznad stranačkog, ortačkog ili kampanilističkog pogodovanja, samo takva zemlja može biti sretna i ne tjerati one najbolje drugdje".

Život u 'visokoj klasi'

Mnoge korupcijske afere nisu, kaže, imali pravi pravosudni epilog, ali su pokazale kako se živi u 'visokoj klasi'.

"U toj skupini uloge se mijenjaju, policajci postaju lopovi, tužitelji odvjetnici. Bogataši i moćnici  rijetko postanu uznici. Sistem ostaje isti, a mijenjaju se uloge".

Protiv korupcije, kaže, nisu efikasne afere i istrage ili prijetnje kaznom. Vjerojatnost kažnjavanja je, navodi, a korupciju k tome treba spriječiti, a ne liječiti.

"Diskrecija moćnika, sama mogućnost da potpisom utječe na milijune ljudi, bogatstva i raspodjeljuje beneficije je leglo korupcije. Zato je kriza povjerenja ujedno objašnjenje zašto nema političkih reformi koje bi bile način isušivanja političkog gliba".

U politici, navodi, nema srama, ali u hrvatskoj politici to nije izuzetak već pravilo, pri čemu ističe da se pljačka može provesti samo ako je sve na prodaju, ako su svi zastrašeni i ako se politika u potpunosti otuđi.

"Kad smo sanjali demokraciju, mislili smo da izbori rješavaju problem - biraju se najbolji, a ako nisu pošteni, predani poslu, javnom interesu, onda će biti smijenjeni. Sada se biraju poslušnici, lokalni dužnosnici su smjenjivi tek uz puno mašte, a stranke su postale bojišta bezobzirnih frakcija. Trgovanje pravdom i utjecajem smrt je poduzetništva i poštenog rada te kraj napretka", zaključuje Kregar.

Petrović: Pritisci prolaze kroz institucije

Utjecaji na pravosuđe, navodi Petrović, mogu biti razni, ne nužno samo politički, a uvijek postoji mogućnost da netko završi pred sudom pa pokuša naći bilo političke pokrovitelje ili da pokušava nekim drugim neprimjerenim argumentima utjecati na sud.

Problem je, navodi, u nedovoljno razvijenim institucijama jer bilo kakav pritisak jednostavno prođe kroz instituciju. U svakom slučaju, on ne primjećuje da pravosuđe funkcionira u slučajevima korupcije i malverzacijama za koje se sumnjiče visoki dužnosnici i druge utjecajne i 'moćne' osobe.

"Što se tiče Ive Sanadera, sumnjam da bi uopće bio uhapšen da to nije bilo u doba završne faze pregovora o pristupanju Europskoj uniji, kada su bili mnogi pritisci i kada je opetovano iz Bruxellesa dolazila želja da se procesuiraju 'krupne ribe', kao su to oni rekli. Isto tako što se tiče suđenja [Zdravku] Mamiću, da nije bilo pritiska iz inozemstva, konkretno iz Švicarske i SAD-a, nisam siguran da bi on bio tako efikasno i tako brzo procesuiran kao što je. Tu se valjda nitko nije usudio pritiskati sud, kao što je to inače slučaj".

'Kreativna tumačenja zakona'

Zorislav Antun Petrović, stručnjak za korupciju, kaže kako je u Hrvatskoj evidentno da većina presuda do kojih dođe - ako dođe, odnosno ako slučajevi ne odu u zastaru - u javnosti budu dočekane u najmanju ruku sa skepsom, a taj je dojam baziran na informacijama dostupnima iz javnih izvora, gdje čovjek ne može biti siguran da nešto, greškom ili namjerno, nije izostavljeno.

No, ono što je sigurno jest da je u hrvatskom pravosuđu, navodi, vrlo jednostavno zbog proceduralnih grešaka upropastiti parnicu.

"Definitivno se može vrlo jednostavno dogoditi da čak ako do proceduralnih grešaka i ne dođe, da se okrivljenici oslobode uz, ajde reći ćemo, kreativna tumačenja zakona. Na žalost, u Hrvatskoj je utjecaj politike još uvijek toliko jak da praktički nema institucije koja može nesmetano raditi svoj posao. Pritisci su sigurno uvijek tu, sigurno postoje, samo je pitanje koliko je tko spreman tim pritiscima se oduprijeti", kaže Petrović.

Teško mu je, navodi, ocijeniti koja je i kolika u svemu odgovornost Državnog odvjetništva, samih sudaca ili hrvatskog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta za, primjerice, rušenje osuđujućih presuda, zastara, padanja optužnica i dugih procedura. No, čak i da je samo jedan takav slučaj, to je, ističe, previše.

"Morala bi se desiti zaista nekakva ogromna promjena u samom sustavu, birači bi morali početi kažnjavati, recimo to tako, političke opcije koje nastoje na neprihvatljive načine utjecati na sudske procese i onda bismo možda mogli nekakav pomak očekivati. No, nažalost, puno birača, puno ljudi misli da se sustav ne može promijeniti na bolje i onda ostajemo tu gdje jesmo".

Hrvatski pravosudni poučak

Smatra da što se tiče velikih sudskih procesa, ne treba ništa posebno očekivati jer što je političar 'teži' u javnosti, to je manja vjerojatnost da će biti osuđen.

"To bi bio taj neki hrvatski pravosudni poučak. Naravno, tu ne mislim da je to zbog toga što je pravosuđe toliko strašno korumpirano, već dobrim dijelom zato što je cijeli sustav postavljen tako da politika ima preveliki utjecaj".

Posljedice takvog funkcioniranja sustava, kaže, najbolje se vide u iseljavanju jer su istraživanja, navodi, pokazala da je upravo korupcija najčešće navedeni razlog za odlazak iz Hrvatske, a tek onda potraga za boljim životnim standardom i poslom. To je, ističe, jasna i neugodna poruka za političke elite, koje pak za to ne mare.

"Njima je to svejedno jer i ovako i onako oni u najvećem broju slučajeva nisu htjeli državu po mjeri svih, nego po mjeri sebe", zaključuje Petrović.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.