Mladićev banjalučki zločinački maraton

Banja Luka i Republika Srpska obezbjeđuju svoje političko postojanje na veličanju zločinaca, piše autor (Ustupljeno Al Jazeeri)

Prije desetak dana u Banjaluci je držan polumaraton. I to ne bi bilo ništa čudno da se među natjecateljima nije našlo i nekoliko mladića koji obožavaju Ratka Mladića. Možda je njih i više bilo, nikada saznati nećemo, tek ovih nekoliko junoša je ponosno i transparentno trčalo sve sa majicama na kojima se šepurio ratni zločinac Ratko Mladić.

Ne, nije ovo nekakav promašaj organizatora. Ne, nije ovo nekakva greška u samoj organizaciji. Nemojte biti naivni. Mladi ljudi su pri punoj svijesti (i upitnoj zdravoj pameti) trčali u pamučnim majicama jedan polumaraton. Naravno, od pamuka i znoja se može dobiti upala pluća, a od nošenja Ratka Mladića svugdje u svijetu kazna i isključenje – i učesnika, i organizatora, samo je u Banjaluci to bio ponos jedan živi.

Dobro je poznato da i Banjaluka i bh. entitet Republika Srpska obezbjeđuju svoje političko postojanje – paradoksalno, ali istinito – baš na veličanju zločinaca poput Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Biljane Plavšić ili fašističkog kvislinga Dragoljuba – Draže Mihailovića.

Nije nekakva novost reći, hej, gotovo sve poslijeratne izbore je dobila klika koja je glorifikovala najveće sramote u srpskom narodu, u istoriji srpskog naroda. Pa se u tu agendu mogu staviti i ovi mladci koji ponosno štrikaju asfalt sa majicama ratnog zločinca. Ništa više i ništa manje pod šarom nebeskim.

Polumaraton Ferhadija u zraku ‘93

Možda, možda je u igri mali fakat što su na polumaratonu bili ljudi od Sarajeva do Najrobija. Oni iz Kenije i ne znaju ko je čovjek sa srpskom šapkom, ali oni iz Sarajeva itekako znaju. To je onaj što je ubijao, palio, protjerivao, ništio njihove najmilije i, na koncu, počinio genocid u Srebrenici.

I sad zamislite, a nije vam teško zamisliti kako pored srušene, pa obnovljene Ferhadije, jedna Emina, Nudžejma, Elvir ili Ramiz trči zajedno sa ljubiteljima lika, djela i pamuka Ratka Mladića. I šta da kažu, kako da se ćute narečena Nudžejma, Elvir ili Ramiz uz srBske trkače?

Pa jednako kao što se i svaki nesrbin osjećao u podnožju srušene Ferhadije maja 1993. To je ta reminiscencija, to je to vraćanje sve jednakog ponavljajućeg zla. I, na koncu, to su ta djeca, djeca sa likom Ratka Mladića, koja, izmanipulisana, bez svijesti i samosvijesti, nose zlo na prsima, nose teret otaca svojih i naslijeđa svoga, ispranih mozgova, daleko od nekakve realnosti u kojoj obitava planeta Zemlja aprila 2019. godine.

Kulturna prijestolnica Evrope

Tako na fotografiji vidite mladiće kako trče banjalučki polumaraton sve sa fotografijama ratnog zločinca Ratka Mladića. E sad zamislite kako mladi ljudi, njihovi vršnjaci, trče berlinski maraton sa Adolfom Hitlerom ili Hermanom Geringom na majicama.

Dabome, nezamislivo je porediti jedan Berlin, jednu evropsku odistinsku prijestonicu kulture, sa Banjalukom, koja ironično učestvuje u trci za nominalnu, barem nekakvu nominalnu kulturnu prijestonicu. Kako će i na kom mjestu utrčati u evropski kulturni cilj sve sa ljubiteljima Ratka Mladića, vidjećemo svi zajedno.

Nije to najveći grijeh. Nije najveći grijeh u Banjaluci ovoj i ovakvoj što su one budalaste junoše trčale u majicama sa likom zločinca Ratka Mladića. A, ne!

Najveći grijeh je što je to i organizatorima polumaratona i većini domaćina Banjalučana potpuno normalna stvar, koja bi i prošla kao takva da se par “izdajnika”, “soroševaca” i “stranih plaćenika” nije oglasilo. Ne smeta njima zločinac Ratko Mladić, nit’ im je kad smetao. Naprotiv! Smetaju im “izdajnici” što upiru prstom u bolest RS-a. Kako sad, tako i u zadnje tri decenije.

E, to je najstrašnije, to odsustvo stida i srama da se reklamiranjem balkanskog krvnika radi nešto jezivo loše. To je sva “lošost” jednog nakaradnog sistema, koji proizvodi nekakve srBske petriJote, koji će pronositi “svjetlost” ratnih zločinaca kao ultimativnu normalnost. A ko primijeti, ko se osvrne i ko kaže, ljudi kako vas nije sramota, e do njega je, u njemu je problem. Perverzno.

Organizatori koji to nisu

A da je to tako svjedoči i navrat- nanos sklepana izjava organizatora Go Pro RMC Banjaluka polumaratona u kojoj piše:

“Od 10.000 zvaničnih fotografija koje su napravili naši oficijelni fotografi, nemoguće je pregledati svaku ponaosob u ovako kratkom vremenu i identifikovati svaku pojedinačnu majicu i trkača, ali se vrlo ograđujemo od bilo koje vrste političkih, kao i bilo koje vrste ekstremnih poruka, ma od koga one dolazile i ko ih pisao ili nosio na sebi. Ograđujemo se od onih koji pišu takve poruke, ograđujemo se od bilo kakvog ekstremizma, kao i od onih koji traže senzacionalizam preko leđa organizacije, čime direktno nanose štetu i nama kao organizatorima, ali i svima onima koji su proteklog vikenda bili dio jedne pozitivne sportsko-zabavne priče u Banjaluci. Naglašavamo da su jedine majice iza kojih organizator stoji Nike dri fit oficijelne majice Go Pro RMC Banjaluka polumaratona – našeg sportskog sponzora kompanije Sport Vision i brenda Nike, koje su svi prijavljeni učesnici, dobili u svojim trkačkim paketima.”

Pa krenimo redom:

– Organizatorima smeta što nisu pregledali sve fotografije i “izbacili” onu na kojoj su klinci ljubitelji zločinca Ratka Mladića – u prevodu, ne smetaju im klinci, ne smeta im obožavanje krvnika, nego “zaturena” fotografija.

– Organizatori se ograđuju od bilo kakve vrste ekstremnih poruka, ali eto, kao organizatori nisu uradili ništa da spriječe njihovo nošenje.

– Organizatorima smeta razmišljanje onih, računajući i potpisnika ovih redova, koji promišljaju da je naprosto nenormalno i nemoralno reklamirati Ratka Mladića, dok im bitisanje istog u pamuku i nije neki problem.

– Organizatori bi da se to nekako, kao i do sada, gurne duboko pod tepih gluhi i nasušni banjalučki.

– Organizator se na kraju pere od bilo kakve odgovornosti glede spornih majica sa likom zločinca.

Ostali smo s njima na belome ‘lebu

Ne treba ovdje trošiti puno vremena, prostora i riječi na organizatora, jer to nije organizator, to je tek nekakva klimava strana, koja bi bez posljedica da se izvuče od sramote koju vidi isključivo u očima drugih. Kao što je rečeno, stanovnici Banjaluke, u velikoj većini, niti vide išta loše u nošenju majica sa Ratkom Mladićem, zločincem, niti ih je sramota.

Jedini zdravorazumski gest koji može izvesti svako ljudsko biće je bojkot ove i svake slične manifestacije koja imalo tukne po fašizmu. I to možda bude dovoljno za (ne)održavanje ovakvih šarada. No, ono što ostaje kao pusta činjenica je surovost života u gradu i entitetu u kojem su ratni zločinci odistinski heroji. Nema tog bojkota koji će nakaradno uzgojene generacije u zadnjih 30 godina tek tako promijeniti. Na žalost.

A što se tiče derana sa likom krvnika Ratka Mladića, za njih je neko fino rekao: “Ma neka trče, neka nose majice, neka su im uzori ratni zločinci – svijet je toliko odmakao od njih da ga ne mogu stići taman da trče brzinom svjetlosti.”

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera