Mladi Brčak pravi robotske ruke

Salkić ne namjerava napustiti BiH, već iz nje širiti poslovanje svoje kompanije (Al Jazeera)

Većina mladih u Bosni i Hercegovini sanja o radnom mjestu u nekoj državnoj firmi ili, još bolje, o dobro plaćenom poslu negdje na Zapadu, pokazuju rezultati brojnih istraživanja provedenih u toj zemlji. Mladi Brčak Haris Salkić je ipak odlučio da mu je zanimljivije i unosnije da pravi robotske ruke, bez obzira koliko to mnogima djelovalo kao nemoguća misija.

Iako mu je tek 22 godine, student mašinstva u Sarajevu je osnovao kompaniju koja je prva te vrste za proizvodnju robotskih ruku u jugoistočnoj Evropi, a treća na cijelom Starom kontinentu.

Još kao srednjoškolac u rodnom Brčkom, na smjeru mehatronike, interesirao se za elektroničke sklopove, programiranje, upravljanje raznim mašinama pomoću programa koje je sam kreirao. Prvu ideju za robotsku ruku, kaže, dobio je gledajući japansku djevojčicu kako se igra s robotskom rukom koju je pomjerala putem upravljača.

Kako nije u Japanu, morao se snalaziti i improvizirati, pa je u očevoj garaži tada učenik trećeg razreda srednje škole od drveta i medicinskih šprica napravio hidrauličnu ruku, nalik onoj kakvu koriste bageri. Ideju je pokazao nastavnicima, koji su ga oduševljeni “natjerali” da se prijavi na državno takmičenje tehničkih nauka. Kako hobi projekt nije zadovoljavao njegove standarde, mladi Haris je napravio novu, poboljšanu verziju.

“Morao sam je malo srediti, ‘ušminkati’. Ipak se radilo o državnom takmičenju”. Takmičenju na kojem je njegova prva “robotska” ruka osvojila prvo mjesto.

Robotska ruka HAS_One se pravi pomoću 3D printera

Kako to obično biva, dobri rezultati dovode do visokih očekivanja, pa su u četvrtom, završnom razredu, rekli da ponovno mora na državno takmičenje. Umjesto drveta i šprica, odlučio se za rad s elektroničkim sklopovima, električnim motorima i programom koji bi sam razvio. Nažalost, u to vrijeme niko u Brčkom se nije bavio oblastima koje su njemu trebale, pa se za pomoć ponovo okrenuo internetu i tamo naučio kako isprogramirati i napraviti ruku upravljanu računarom, što mu je donijelo i drugu uzastopnu pobjedu na državnim takmičenjima.

Interes mladih

U Bosni i Hercegovini ima toliko mladih, pogotovo djece, koja bi se voljela baviti programiranjem i robotikom, ali nisu u mogućnosti, jer nemaju adekvatne uvjete, kaže Salkić. Bilo bi dobro, dodaje, kada bi se više ulagalo u tehničke nauke, jer u cijelom svijetu nedostaje robotičara, programera…

To bi ujedno omogućilo i mladima da grade dobar život u svojoj zemlji, umjesto da idu vani u potrazi za poslom, dodaje mladi stručnjak za robotiku.

Put ga je odveo u Sarajevo, na Mašinski fakultet, kako bi se mogao dodatno usavršavati u robotici, za koju je znao da je njegova budućnost. Tokom prve godine studija, ponovno je internet imao veliku ulogu u njegovom životu. Prisjeća se kako je na Instagramu otkrio grupu starijih kolega, koji su pomoću 3D printera pokušavali praviti ruke kojim bi upravljali pomoću računara. Iako su uspjeli riješiti tehničke probleme s rukom, nekoliko godina stariji studenti su “zapeli” s programom koji bi tom rukom i upravljao.

“Sjećam se da sam im rekao da ja to mogu uraditi. Gledali su me u čuđenju, jer taj problem nisu nikako mogli riješiti. Srećom, imao sam od ranije iskustva, sa svojom robotskom rukom iz srednje škole. Sjeo sam i za desetak minuta napisao program, nakon čega je sve proradilo. Nakon toga sam odmah postao dio tima”, s osmjehom priča Salkić. A članstvo u timu mu je omogućilo da savlada jednu vještinu koju još nije posjedovao, a to je obuka za rad sa 3D printerima, odnosno da modelira sve što je potrebno da bi ih ti uređaji mogli proizvoditi.

S kolegama je učestvovao na nizu prezentacija u regiji, što je dovelo do poziva za učešće na Business Forumu u Brčkom, na jesen prošle godine. I tamo mu se život iz korijena mijenja. Iako je znao da se želi baviti robotikom i u konačnici voditi svoju kompaniju koja će se time baviti, nije ni sanjao koliko to može biti uspješan posao i koliko će se njegove želje brzo ostvariti.

Salkić uživa predavanjima kojim djecu pokušava zainteresirati za robotiku

U razgovoru sa turskim investitorima shvatio je koliko u svijetu postoji za robotske ruke i odlučio se u potpunosti posvetiti tome i samostalno krenuti u nove poduhvate.

“Zbog toga sam aplicirao za takmičenje u poslovnim idejama Start-UP Challenge Sarajevo Business Foruma (SBF), sa robotskom rukom koju sam sam dizajnirao i nazvao HAS_One. Ideja se svima svidjela, ali su svi bili skeptični da li je izvodiva. Sjećam se da su se stalno pitali: ‘Jesi li siguran da ti to možeš napraviti?’. Nisam siguran šta je više bio povod za takvu skepsu, to što sam mlad ili to što sam iz BiH a želim da pravim robotske ruke. Mada mislim da je kombinacija ta dva faktora bilo to što je dovodilo u sumnju može li moja ideja biti pretočena u realnost”, sjeća se Salkić.

Novi život

Od učešća na Business Forumu u Brčkom, život za Harisa Salkića se iz temelja promijenio. Planiranje i pisanje projekata, prijedloga, “pitcheva”, zatim radionice, držanje predavanja. Iako mu sve to ide od ruke, najviše uživa u samom radu na razvoju robotske ruke.

“Taj inženjerski segment, dizajniranje, programiranje, rješavanje problema, pravljenje nečega iz ničega. U tome uživam i to najviše volim da radim. Ali sam svjestan da kao prvi čovjek HAS Robotica moram raditi i sve ostalo”, kaže mladi stručnjak robotike.

Naravno, i na ovom takmičenju je pobijedio, a onda se sve ubrzalo, prisjeća se.

“Do tada je sve bila neka moja želja da se jednog dana bavim robotikom. Sada je ovo već postalo ozbiljno”.

Mnogi njegovi vršnjaci bi novac od nagrade potrošili na kupovinu skupocjenog automobila ili skupih igračaka, ali je Haris još jednom dokazao da razmišlja na nešto drugačiji način, pa je sav novac od nagrada i poticaja iskoristio za kupovinu industrijskog 3D printera, čime je ideja HAS_One ruke pretvorena u stvarnost. Osim toga, Internacionalni univerzitet Sarajevo je prepoznao njegov potencijal i “vrbovao” ga da studij nastavi na tom fakultetu, gdje su mu pružili “odlične uvjete za rad”.

Kako kaže, interes za njegovu robotsku ruku je ogroman. Brojne obrazovne institucije su ga kontaktirale, a i privatne kompanije iskazuju zanimanje, zbog čega je morao i “angažirati” mlađu sestru u kompaniji koju je pokrenuo, HAS Robotics.

Ruka će prije svega primjenu naći u obrazovanju, kaže. Učenici osnovnih i srednjih škola, ali i studenti tehničkih fakulteta, moći će koristiti kako bi naučili da njome upravljaju, programiraju, prave i popravljaju.

Harisu Salkiću u vođenju HAS Roboticsa pomaže i mlađa sestra

Salkiću je, kaže, posebno drago što djeca u osnovnoj školi pokazuju ogroman interes za njegovo “čedo”. Kako redovno drži predavanja i radionice po školama, u čemu uživa, kako bi prenio znanje i zainteresirao buduće inženjere, primijetio je da vlada velika želja za robotikom i programiranjem među klincima. Zahvaljujući njegovom proizvodu, kaže, od “malih nogu” moći će se usavršavati.

“Da nisam imao priliku da pohađam školu u kojoj je bilo dosta naprednih mašina i industrijskih ruku, vjerovatno se ne bih ni ja bavio ovim čime se bavim danas. Ako današnji osnovci budu imali priliku da programiraju robotske ruke, da vide kako one rade, da sami nešto stvaraju, mislim da će to biti dobra stvar za sve nas. Jer je neosporno da nam nedostaje inženjera, naučnika, ulaganja u STEM nauke”, govori mladi stručnjak za robotiku.

Kako kaže, kako se za proizvodnju ovog uređaja koriste 3D printeri, za jednu robotsku ruku je potrebno 10 dana, što utječe na proizvodne kapacitete, ali je svakako plan kupovina novih printera.

HAS Robotics je već primio brojne narudžbe za robotske ruke mladog Harisa Salkića, koje će uskoro biti dostupne za tržište BiH, a plan je i šire. Već postoje ideje za razvoj HAS_Two ruke, koja će biti metalna i biti pogodna i za razne industrijske namjene, ali kako mladi Brčak kaže, jedno po jedno.

Jedno je sigurno. Ne planira otići iz zemlje, već dokazati da i u BiH postoje ljudi koji mogu praviti vrhunske stvari.

Izvor: Al Jazeera