Missini za AJB: Muke migranata u Makedoniji moraju prestati

Razgovarao: Mladen Obrenović

Suočen s velikim problemima i traumama, čak i životnoj ugroženosti koje proživljavaju migranti na putu kroz Makedoniju, aktivist za ljudska prava i analitičar Suad Missini odlučio se na štrajk glađu ispred makedonskog Sobranja. U telefonskom razgovoru za Al Jazeeru objašnjava koji su motivi njegovog čina, te koje zahtjeve upućuje makedonskim vlastima.

• Puno je problema u Makedoniji, čemu svjedočimo iz dana i kroz praćenje političke krize, ali i teške ekonomske situacije u kojoj se zemlja nalazi. U posljednje vrijeme se pojavio i problem s migrantima, ljudima koji pokušavaju doći do boljeg života na Zapadu koristeći Makedoniju kao tranzit na tom putu. Kako ste se na štrajk glađu odlučili, uz sve probleme koje Makedonci imaju, da biste pomogli stranim državljanima koji prolaze kroz Makedoniju?

– To je praktično kulminacija jednog stanja koje je neodrživo, jer migranti pješače i po 200 kilometara sa juga do sjevera Makedonije. Putem su pljačkani, maltretirani, silovani… Dio njih po nekakvim procedurama završava u migrantskom centru Gazi baba u Skoplju gdje su uslovi praktično nemogući. I tu ima propusta struktura koje rade u državnim institucijama, kao što je Ministarstvo unutrašnjih poslova, čiji službenici maltretiraju i pljačkaju te ljude – bilo na terenu, bilo u ovom centru. Sa druge strane, postoji odsustvo institucionalnog odgovora koje se provlači mjesecima i godinama. Sve je to dovelo do moje odluke za jedan ovakav akt koji predstavlja jednu od rijetkih mogućnosti za građanski pritisak da se nešto konkretno i naročito brzo napravi. Situacija je već neodrživa i mislim da je ovo jedan od malo dostupnih načina da se napravi veliki pritisak za brze promjene.

• Radite pritisak na vlast, međutim shvatio sam da želite i poslati poruku da su Makedonci dobri domaćini koji svom gostu uvijek rado pomažu i da tim ljudima treba pomoći jer ništa puno ne traže nego da mirno i sigurno prođu kroz nju.

– Građanska svijest se u ovom slučaju pokazala na veoma visokom nivou. Sve je veća mobilizacija ljudi koji prikupljaju hranu, vodu, odjeću, obuću, ćebad i sve to distribuiraju na nekoliko punktova ljudima koji se kreću makedonskom teritorijom. Međutim, to je sitna pomoć koja im se nudi od građana. Moja je inicijativa, ustvari, da se izradi institucionalni odgovor na ovu krizu jer samo se na instituiconalan način može supstancijalno razriješiti cijela situacija.

• Svoje ste zahtjeve konkretizirali. Što to konkretno tražite od vlasti?

– Moja su tri zahtjeva veoma jednostavna. Prvi je da se donesu zakonske izmjene koje će omogućiti ljudima siguran prijelaz i slobodan pristup javnim transportnim sredstvima što nije slučaj sada. Danas će se u makedonskoj vladi razgovarati o izvjesnim izmjenama Zakona o azilu za koje smatram da su donekle nepotpuni, ali mislim da to veoma lako i jednostavno može da se razriješi. Ono što očekujem sa današnje sjednice jeste da vlada zatraži od makedonskog parlamenta da se zakonodavna procedura vodi po tzv. skraćenom postupku, jer ako ide redovna procedura to će trajati do septembra i mi ćemo imati novi haos tokom ljeta.

Drugi je zahtjev da se MUP pozabavi svim ovim kriminalnim aktima kojima su izloženi migranti i izbjeglice dok tranzitiraju kroz makedonsku teritoriju. Puno je toga što se mora razriješiti unutar ministarstva, jer ima puno insajdera koji su dio kriminalnih aktivnosti koji se izvode i na terenu, i u ovom centru za migrante u Skoplju.

Treći je zahtjev zapravo vezan za centar da se odmah zaustave sve procedure, da se svi ljudu oslobode i budu pušteni iz centra i da se taj centar zatvori jer ne ispunjava ni minimum humanih i dostojanstvenih uslova za boravak. Taj centar ima kapacitet 150 ljudi, a tamo je više od 400 ljudi, najviše žena i djece. Uslovi su jednostavno nemogući i to mora stati.

• Vjerujete li da se takvi zahtjevi mogu brzo realizirati na korist migranata kojih je u Makedoniji svakim danom sve više?

– Ono što mene, između ostalog, motivira jeste činjenica da to nisu maksimalistički zahtjevi već su to zahtjevi koji se mogu brzo ispuniti i realizirati. Što se tiče samo centra, mislim da nije teško da makedonska Vlada, zajedno sa međunarodnim partnerima, veoma brzo nađe druga rješenja, druge lokacije i sredstva za njihovo opremanje te postizanje minimuma standarda za smještaj ove kategorije ljudi.

• Analitičari i inače upozoravaju da je makedonska vlast neosjetljiva na probleme mnogo većih skupina građana, konkretno i svojih građana. I sâm ste analitičar, pa me zanima vjerujete li da će vladajući biti osjetljiviji nakon ovog Vašeg upozorenja i na građane drugih država koji prolaze kroz Makedoniju?

– Nadam se da hoće. Oni će naći interesa za svoje sitno, političko poentiranje da to urade. Baš zbog toga što to nije takav veliki problem da bi se razriješio, mislim da bi oni to mogli uraditi. I oni su već svjesni ogromne senzibilizacije građana za ovaj problem, za ove ljude koji tranzitiraju tako da će oni htjeti povladiti toj velikoj većini ljudi, naročito onima koji su se mobilizirali da pomognu, tako da sam optimista da će to biti razriješeno. Ponavljam, možda ne zbog nekakve empatije i suosjećanja već, ako ništa drugo, zbog suhoh političkog interesa. Ipak, svejedno – bitno je da se kriza razriješi, a golgota prestane.

• Odlučili ste se na duboko humani čin, ali ugrožavate svoje zdravlje. Brine li netko o Vama, odnosno jesu li medicinske ekipe u blizini jer se radi o jednom radikalnom potezu prema samom sebi i vlastitom zdravlju?

– Nemam ništa od svega toga. Nalazim se ispred parlamenta i sasvim slučajno na drugoj strani je jedna bolnica. Zaista je to čista slučajnost. Bez razlike što je ovo individualni čin, ovdje je u svakom momentu puno ljudi koji dolaze da mi izraze svoju podršku. Dio mladih aktivista juče je izrazio želju da se priključi štrajku. Dogovorili smo se da zasad nema potrebe za to, ali nije isključeno da će se i drugi ljudi priključiti. Moje zdravstveno stanje je dobro, tako da sam optimist da će ovo da se razriješi na jedan pozitivan način.

Izvor: Al Jazeera