Oglasi

Missini: Makedonija na tački bez povratka

Politički analitičar Suad Missini govori o političkim previranjima i zapadnom nerazumijevanju problema u Makedoniji.
Činjenica da Gruevski pribjegava sili da riješi ovu krizu samo pokazuje da je vraćanje političkog procesa nemoguće, smatra MissiniAl Jazeera, Arhiva

Razgovarao: Fahrudin Smailović

Suad Missini ovih dana učestvuje na POINT 4.0 konferenciji u Sarajevu gdje govori o političkoj krizi u Makedoniji, u svjetlu upotreba podataka i novih tehnologija u povećavanju transparentnosti, demokratizacije i odgovornosti vlade.

U tom kontekstu analitičar iz Skoplja ističe kako je Makedonska demokratija zarobljena, ako je uopće i postojala, putem zloupotrebe raznih alatki vezanih za transparentnost koje su već postojale u Makedoniji, poput Zakona o slobodnom pristupu informacijama

Missini navodi kako je Makedonija posljednjih godina nazadovala na ljestvici raznih međunarodnih istraživanja o slobodi medija – Freedom housea i Reportera bez granica. Kao značajno navodi da je na antivladinim protestima došlo do rušenja "makedonske matematičke konstante" i do međuetničkog približavanja na građanskom nivou koje nema presedana.

Suad Missini je izvršni direktor CSRC-a (Centra za istraživanje civilnog društva), aktivista na području ljudskih prava i politički analitičar. 

Njegova područja ekpertize su ljudska prava, međunarodno humanitarno pravo, sloboda govora, borba protiv korupcije i eurointegracije. Saradnik je u mnogim printanim i elektronskim medijima u Makedoniji i regiji.

Međuetnički sukobi su do sada u Makedoniji pratili svaku krizu. Čini se da je na protestima 17. maja došlo do određene promjene.

Ovo etničko približavanje na građanskom nivou je zaista jedan novi kvalitet koji je postojao i ranije, ali nikada nije bio tako masovan, tako očigledan i tako determinantan. Ranije sam pisao, između ostalog, i za vaš medij da su međuetnički sukobi bili "makedonska matematička konstanta". Ovakav razvoj događaja jako je uplašio makedonskog premijera i vladajuću koaliciju. Zaista je dimenzija ovog međuetničkog približavanja na građanskom nivou bez presedana. Zato je i odgovor vladajuće stranke bio strašan.

I ovog puta se politička kriza pokušava riješiti na tradicionalan način, tako što će se komplicirati međuetnički odnosi. Imali smo incident u Kumanovu koji je trebao biti, između ostalog, odgovor na tu građansku saglasnost, kada je jasno da međuetnički odnosi ovog puta nisu izvor političke krize, već je izvor političke krize vladajući sistem koji je urušio vladavinu prava, koji je urušio institucije, koji je pretvorio institucije u privatnu svojinu i gdje je urušena ustavom zagarantirana podjela vlasti – sudske, parlamentarne, izvršne… i to na jedan veoma flagrantan način, gdje ljudi jednostavno više ne mogu da prepoznaju bilo kakav demokratski proces koji se odvija u državi.

Dogovoreni rat

Postoji bezbroj argumenata poslije kojih se tvrdi da je cijeli događaj u Kumanovu bio ustvari jedna dogovorena mini borba ili mini rat koji je trebao da skrene pažnju, kako sam rekao, građana sa kriminala i korupcije. To je funkcioniralo svih prethodnih godina. Ranije smo imali puno međuetničkih incidenata, doduše ne sa ovoliko žrtava.

Ovog puta je plaćena visoka cijena – osam ubijenih policajaca i deset napadača, puno ranjenih, velika razaranja u Kumanovu… Međutim, niko nije uvjeren da je ovaj događaj baziran na političkim zahtjevima Albanaca iz regije. Niko ne vjeruje da je to politički događaj, već su svi uvjereni da je to ustvari samo jedna namještena mini borba ili mini rat.

Albanski premijer Edi Rama nedavno je izjavio da će dati podršku pristupanja Makedonije NATO-u tek kada u potpunosti bude poštovala Ohridski sporazum.

Ohridski sporazum i njegova primjena nisu u osnovi bili dio ove političke krize. Oni su ubačeni naknadno, iako je sprovođenje Ohridskog dogovora glavna tema opozicije etničkih Albanaca u Makedoniji.

Albanski premijer je dao izjavu koja ima dvije adrese.

Jedna adresa je Makedonska vlada, kojoj se poručuje da će Albanija biti važan faktor u budućnosti kada Makedonija bude pristupala NATO-u i da će biti faktor koji će prenositi neugodne poruke koje briselski diplomati neće htjeti da izgovore. To smo vidjeli do sada, prvo preko grčkih, pa bugarskih diplomata u raznim situacijama.

Druga adresa je konkretnija i specifičnija za Tiranu, a to je vladajuća albanska stranka, odnosno albanska partija članica koalicije. Oni su i dalje u toj koaliciji, i dalje su u vlasti iako su sve glasniji pozivi da napuste vlast, čime bi oslabili ili, destabilizirali vladu koja je sada u funkciji, a sve to zbog ubrzanog rješavanja ove političke krize.

Ova poruka Edija Rame implicira da na regionalnom nivou Albanci nisu zadovoljni kako DUI funkcionira u ovoj koaliciji.

U vezi makedonske krize oglasio se i ruski šef diplomatije Sergej Lavrov. Kako to komentirate?

Rusija je, kao nikada do sada, počela preko svog Ministarstva vanjskih poslova i ruskog ambasadora u Skoplju da šalje poruke nakon petnaest godina potpunog muka.

Oni su odjednom počeli da izdaju saopćenja da su međuetnički odnosi u Makedoniji ugroženi.

O tome su prvi put govorili prije pet-šest mjeseci, kada o tome nije bilo nikakvog nagovještaja. Analitičari su odmah shvatili da se time šalje poruka ili najavljuje nekakav plan ili želja da Rusija počinje da se upliće u naše stvari.

Sada je po treći put gospodin Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova Rusije, govorio kako Zapad hoće da napravi novu obojenu revoluciju u Makedoniji nalik na Ukrajinu. To je govorio javno u skupštini Rusije, i da je, navodno, plan Zapada da se podijeli Makedonija između Albanije i Bugarske.

Kada to Lavrov kaže, to je ozbiljna izjava. Srećom, odmah se javio Daniel Mitov, bugarski ministar vanjskih poslova, koji je rekao da takav plan uopće ne postoji, da Bugarska ne želi takav razvoj događaja u Makedoniji, da Bugarska ima interesa da Makedonija postoji u svojim granicama, da je Bugarska bila prva država koja je priznala nezavisnost Makedonije…

Ohrabrivanje Gruevskog

Svima postaje jasno da rusko uplitanje više šteti ovoj političkoj krizi nego što pomaže. Ali, to na neki način ohrabruje Nikolu Gruevskog, da opstaje na političkoj sceni na način na koji opstaje – a to je na silu.

Kada se u Makedoniji govori da Nikola Gruevski i vladajuća VMRO-DPMNE sve više zauzima kurs prema Rusiji u svojoj političkoj artikulaciji, tvrdi se da je u ovom momentu Rusija odabrala Gruevskog, a ne obratno, da bi ostvarivala svoje ciljeve.

Šta opozicija traži od Gruevskog?

Vladavina ove koalicije dovedena je do tačke sa koje nema povratka. Sada Nikola Gruevski ne može kontrolirati situaciju. Činjenica da je pribjegao sili i da će pribjegavati sili da riješi ovu krizu samo pokazuje da je vraćanje političkog procesa nemoguće.

Ako je to tako, onda dolazimo do zahtjeva opozicije. Oni tvrde da neće pregovarati bez ostavke ove vlade, da neće pregovarati bez jasnog isticanja potrebe da se formira tranziciona, ekspertska vlada koja će imati nekoliko zaduženja, među kojim je priprema procesa za fer i demokratske izbore. To je glavni zahtjev opozicionog bloka.

Na koji način se može riješiti politička kriza u Makedoniji?

Gruevski je ponudio da se povuče na slijedeći način – a to je da nađe način koji će biti siguran i koji će biti dostojanstven.

Kad kažem siguran, to znači da se osigura da neće biti krivičnog progona protiv njega za sve ono što je otkriveno. To smo vidjeli do sada u makedonskoj historiji – kako su se mijenjali premijeri, pa onda nismo mogli da vidimo ništa od bilo kakvog sprovođenja pravde ili prava.

Gruevski bi želio i ovog puta da ode i da napusti vlast po bugarskom modelu, odnosno modelu Bojka Borisova. Borisov je za vrijeme demonstracija u Bugarskoj dao ostavku, pa je ostavio opoziciji sav prostor da ona organizira izbore, da bi na izborima Borisov dobio određeni broj glasova i u koaliciji s manjim partijama ponovo došao na vlast.

Došli smo do zaključka da je to jedan master plan Nikole Gruevskog – ako ne mogne na svoj način razriješiti ono što se sada dešava, on će pokušati isto – da obnovi svoj legitimitet dobijajući većinu glasova na nekim izborima koje bi opozicija organizirala.

To je veoma opasno za budućnost Makedonije, zato što obnovljeni legitimitet Nikole Gruevskog u nekakvoj skoroj budućnosti će značiti kraj bilo kakvog krivičnog progona za sav kriminal koji su napravili.

Dimenzija dostojanstvenog povlačenja podrazumijeva da on nipošto neće prihvatiti da se povuče sa pozicije kao političar koji je upropastio i opljačkao državu, kao politički kriminalac, odnosno kriminalac u izvornom smislu riječi.

Znajući njegovu psihološku strukturu, možemo da zaista budemo sigurni u sljedeće – a to je da će Nikola Gruevski u veoma skorom momentu da pribjegne primjeni sile i da će politička kriza u Makedoniji da eskalira u tom smislu, izuzev ako se ne dogodi jedno "lijepo jutro", kao što se dogodilo ministrici unutrašnjih poslova, gdje bi strani, uvjetno da kažem, prijatelji predočili argumente protiv kojih on ne bi mogao da funkcionira i da ustvari napusti vladu kako to traži opozicija i veliki broj građanskog sektora.

U suprotnom, Nikola Gruevski će sigurno pribjeći nasilju i dodatno će iskomplicirati situaciju.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.