Mirza Džomba: Zlatna olimpijska medalja – najdraži trofej

Proslavljeni rukometaš kaže da je peto mjesto Hrvatske na ovogodišnjem EP-u neuspjeh jer je igrala kao domaćin (EPA)

Jedan od nekada najboljih svjetskih rukometaša Mirza Džomba istakao je da je reprezentacija Hrvatske zakazala osvajanjem petog mjesta na ovogodišnjem Evropskom prvenstvu, jer je bila domaćin najjače smotre na Starom kontinentu. Prema njegovim riječima, Hrvatska se nalazi u blagom padu na posljednjim velikim takmičenjima, ali proslavljeno desno krilo misli da ne treba brinuti za budućnost rukometa u ovoj zemlji koja ima talentovane mlade igrače. 

Džomba, koji je u dresu Hrvatske osvojio zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu 2003. u Portugalu i Olimpijskim igrama godinu dana kasnije u Atini, trenutno je predsjednik Rukometnog saveza Primorsko-goranske županije i povremeno komentariše najveća reprezentativna takmičenja na hrvatskoj televiziji RTL. Brojna su individualna priznanja u impresivnoj karijeri 41-godišnjeg asa koji je bio najbolji strijelac selekcije Hrvatske sa 667 golova, prvi strijelac EP-a 2004. u Sloveniji sa 46 pogodaka i najbolje desno krilo na OI 2004. I klupska karijera Džombe prepuna je trofeja od kojih se izdvaja naslov evropskog prvaka sa španskim Ciudad Realom 2006.   

U intervjuu je govorio o šansama Hrvatske i ostalih selekcija iz regiona za plasman na Svjetsko prvenstvo 2019, odluci Upravnog odbora HRS-a da nastavi saradnju sa selektorom Linom Červarom, rukometu u Bosni i Hercegovini, zlatnoj medalji Španije na Euru, trijumfu Montpelliera u Ligi prvaka, dominaciji Vardara u regionalnoj SEHA ligi i hrvatskoj ligi.

  • Šta trenutno radite i nedostaje li Vam veća povezanost sa rukometom?

– Predsjednik sam Rukometnog saveza Primorsko-goranske županije što nije neka bitna funkcija, no tako sam ostao u rukometu. Živim u Rijeci i Kostreni, bavim se ulaganjem u nekretnine, odnosno građevinarstvom. Radim za hrvatski RTL kao komentator na velikim takmičenjima. Kada sam igrao, mislio sam da ću po prestanku karijere imati manje obaveza, ali danas sam i previše angažovan. Imam manje slobodnog vremena, a ne znam šta će donijeti budućnost.

  • Smatrate li da je reprezentacija Hrvatske u krizi pošto nije osvojila medalju na tri uzastopna velika takmičenja nakon EP-a 2016, kada je zauzela treće mjesto?

– Mislim da smo u blagom padu i nismo više u krugu najužih favorita sa Francuskom, Španijom i Danskom. Ispali smo iz kruga najjačih, a najteži udarac za Hrvatsku bio je što se nije plasirala u polufinale Eura, gdje je bila domaćin. Ipak, ne treba strahovati za budućnost rukometa, jer Hrvatska ima dobre mlade igrače i uz stručan trenerski rad postepeno će se vratitit u vrh svjetskog rukometa.

  • Šta je nedostajalo Hrvatskoj za bolji plasman na posljednjem prvenstvu Evrope?

– Nedostajalo je da u kontinuitetu odigra sedam-osam kvalitetnih utakmica, a bilo je i objektivnih okolnosti s obzirom na to da je Domagoj Duvnjak povrijeđen protiv Srbije na startu prvenstva. Hrvatska nije bila u ključnim utakmicama na potrebnoj razini da se plasira među četiri najbolje ekipe. Na kraju smo zasluženo bili peti što je neuspjeh jer smo igrali na domaćem terenu.

  • Šta mislite o odluci Upravnog odbora HRS-a da nastavi saradnju sa selektorom Hrvatske Linom Červarom?

– Savez je bio pred teškom odlukom jer se ranije lutalo u izboru selektora. Nakon što je smijenjen Slavko Goluža, Željko Babić je vodio Hrvatsku na tri velika takmičenja (EP i OI 2016, SP 2017) i potom se Savez odlučio za isprobanu varijantu koja je dala dobre rezultate prije desetak godina. Červar će istovremeno voditi Hrvatsku i PPD Zagreb, čiji će trener biti u idućoj sezoni. Na taj način Červar bi imao uvid u mlade igrače hrvatskog prvaka koji bi zajedno sa rukometašima iz inostranstva mogli predstavljati dobitnu kombinaciju za reprezentaciju Hrvatske u narednom periodu.

  • Da li Hrvatska može ubrzo opet osvajati trofeje na najvećim takmičenjima?

– To je pitanje na razini jack-pota od deset miliona eura (osmijeh, op.a). Nadam se da bi jednog dana Hrvatska ponovo mogla biti olimpijski ili svjetski prvak, mada je to teško prognozirati. Rukomet se približava nogometu, pa se širi broj favorita. Trenutno je pet-šest kandidata za osvajanje titula. Nema više izrazitog favorita kao što je dugo vremena bila Francuska, kojoj su se davale najveće šanse za prvo mjesto na velikim rukometnim takmičenjima. Ukoliko se desi kiks, sve padne u vodu.

  • Jeste li iznenađeni da je Španija prvi put osvojila zlatnu medalju na ovogodišnjem EP-u?

– Da me je neko pitao prije prvenstva, ne bih rekao da je Španija među glavnim favoritima zbog slabije vanjske linije, odnosno bekova. Kako je prvenstvo išlo prema kraju, igrala je sve bolje. Zahvaljujući odličnoj taktičkoj pripremi i izvanrednom golmanu Arpadu Šterbiku u polufinalu protiv Francuske i finalu sa Švedskom, Španija je zasluženo osvojila titulu. Uz čestitke – svaka čast Španiji.      

  • Očekujete li da Hrvatska eliminiše Crnu Goru u baražu i plasira se na SP?

– Naravno da očekujem prolaz Hrvatske, mada je reprezentacija Crne Gore ostvarila bolje rezultate posljednjih godina. Hrvatskoj je prioritet da se kvalificira na Svjetsko prvenstvo jer bi u suprotnom to bio veliki udarac za naš rukomet. Crna Gora je znala iznenaditi i jače reprezentacije, no prema istoriji, sadašnjem igračkom kadru i kvaliteti igrača, Hrvatska je izraziti favorit za prolaz. Malo je vjerovatno da će Crna Gora biti bolja od Hrvatske.

  • Gdje vidite razlog da se BiH nije plasirala u baraž za SP?

– Bosna i Hercegovina je stalno blizu odlaska na velika takmičenja, ali ostaje bez njih. Klupski rukomet u BiH nema poseban kvalitet zbog nedovoljnih finansijskih ulaganja. Bh. reprezentacija raspolaže sa kvalitetnim pojedincima, a više sreće i vjere u sebe omogućiće joj da igra na najvećim takmičenjima. Ako bi izborila dva-tri prvenstva zaredom, igrači bi promijenili mišljenje o svojim mogućnostima i dobili potrebno samopouzdanje u igri.

  • Šta je bilo presudno da generacija hrvatskih rukometaša u kojoj ste i Vi nastupali dođe do svjetskog i olimpijskog naslova?

– Za tri godine osvojili smo dva zlata i srebro na SP-u 2005. u Tunisu. Poklopilo se puno stvari, uz kvalitet koji je neophodan. Nekoliko rukometaša igralo je vani sa dobrim ugovorima u klubovima, a uz želju za uspjehom, bili smo dobro pripremljeni i osvojili zlatne medalje koje su bile vrhunac igračke karijere. Svi igrači te generacije su jako sretni i sa zadovoljstvom se prisjećaju osvojenih titula. Prvo smo bili svjetski prvaci što ima veliki značaj, no ako bih morao birati između dva trofeja, zlatna olimpijska medalja mi je najdraža.

  • Kako komentarišete nadmoć PPD Zagreb, koji je neprikosnoven na hrvatskoj ligaškoj sceni?

– Koliko je to dobro za Zagreb, toliko je i loše za ovaj sport u Hrvatskoj. Igrači koji su 10,11. ili 12. po kvalitetu u PPD Zagreb bili bi među najboljima u drugim klubovima. Većina klubova jedva preživljava i ne može razmišljati o dugoročnom planu koji bi za nekoliko godina rezultirao napretkom. Moramo spriječiti da djeca odlaze vani za 2.000-3.000 eura plate, što se odnosi na sve države regiona. Ključni problem je riješiti finansiranje sporta, no kako su države na ovim prostorima organizovane teško će se riješiti ovaj problem u dogledno vrijeme.

  • Koliko ste iznenađeni trijumfom Montpelliera u Ligi prvaka i plasmanom tri francuske ekipe na Final Four, gdje su još igrali Nantes i PSG, te Vardar?

– Nekoliko posljednjih završnica Lige prvaka završeno je pobjedama autsajdera. Puno je faktora doprinijelo tome, a među njima je i to da se u dva dana igraju četiri utakmice, te zavisi koja ekipa ima svoj dan, kao i da li ima povreda ključnih igrača. Iako konačni plasman nije realan odnosu snaga, pobjednik zaslužuje čestitke. U vrh evropskog rukometa probio se i Nantes, što pokazuje da je francuska liga sve jača i poprima kvalitet poput njemačke lige.

  • Da li ste očekivali superiornost Vardara, koji je osvojio četvrti naslov prvaka SEHA lige u sedam odigranih sezona?

– Roster Vardara vrijedi šest do osam miliona, a PPD Zagreb dva i po miliona eura. Vardaru su se isplatila ulaganja jer je bio i prvak Evrope, što nije uspjelo PSG-u sa duplo većim ulaganjima u igrački kadar. Vardar je napravio ono što je pošlo za rukom Celju i još ranije Zagrebu, koji zbog manjih novčanih sredstava ne mogu parirati najboljim evropskim ekipama.

Izvor: Al Jazeera