Oglasi

Miris povijesti prekriven mirisom paljevine

Hodajući po izgorenoj građi, osjećala sam stid jer hodam po historiji svoje države, kaže arhivistica Sandra Biletić.

 

Piše: Mladen Obrenović

Miris povijesti jedne države sa svim onim brojnim dokumentima koji govore o identitetu svih naroda koji žive i koji su živjeli na prostorima Bosne i Hercegovine, miješa se i danas u Arhivu BiH, četiri mjeseca nakon prosvjeda na ulicama Sarajeva, s mirisom paljevine.

I ne znajući što se nalazi iza prozora kroz koje su ubacili zapaljive predmete i izazvali požar, prosvjednici su tog petka 7. veljače nepovratno uništili dio dokumentirane povijesti svoje države. Ogorčeni zbog teške socio-ekonomske situacije u zemlji, ciljali su Predsjedništvo, a štetu načinili Arhivu BiH.

Nagorjeli registri, arhivske kutije i stare knjige, pougljenjeli dokumenti i nebrojene stranice teško stradale povijesti izmješteni su iz Depoa 1, najviše stradalog u prosvjedima, i nalaze se po hodnicima, predvorjima, drugim sobama. Pokušavajući spasiti ono što se još spasiti može, „naoružani“ zaštitnim maskama, rukavicama i škarama, zaposlenici Arhiva BiH neumorno pretresaju kutiju po kutiju. Ono što nije oštećeno ili uništeno vatrom, natopila je voda kojom se gasio požar.

„Arhiv je gorio u petak, a pustili su nas unutra tek tri dana poslije. Kad smo ušli unutra, sve su prostorije još bile zadimljene. Ljudi su bili izgubljeni i prestravljeni zbog onoga što nam se dogodilo, a kad smo došli do Depoa 1, dočekala nas je građa rasuta po podu, svugdje je bilo neko crnilo i kao da je potpuna tama nastupila. Hodajući po izgorenoj građi, osjećala sam stid jer hodam po historiji moje države. Nisam mogla ni osuditi sve one koji su došli ovdje da zapale zgradu jer vjerujem da nisu ni znali šta je unutra“, prepričava svoje pomiješane osjećaje arhivistica Sandra Biletić.

Uništeno 20 posto građe

Iako smješten na četiri lokacije – u zgradama Predsjedništva, Vlade, Parlamenta i Suda, Arhiv BiH svoju je najvrijedniju građu čuvao upravo u Depou 1. U najmanje 30 fondova čuvali su rukopise s kraja osmanskog razdoblja, dokumente iz 40-godišnje austrougarske vladavine, razdoblja između dva rata te vladavine tzv. NDH. Vatra je oštetila i uništila i Zbirku poklona i otkupa, Zbirku personalnih dosjea, mikrofilmove na kojima su čuvali preslike građe...

Hrabri ljudi iz osiguranja

Neki od zaposlenika bili su još istu večer pred Arhivom koji je gorio, pokušali ući unutra, ali im gasitelji i policija to nisu dozvolili. Svatko do njih reći će da bi, koliko vole svoj posao i ono što čuvaju iz prošlosti za budućnost, sigurno ušli u vatru spašavati građu bez obzira na očitu ugroženost zdravlja i života.

„Prostorije su potpuno uništene u požaru, ali je zahvaljujući momcima koji su na obezbjeđenju zgrade bili taj dan kad je gorjelo, spašeno dosta toga. Izložili su svoj život opasnosti ulazeći u depo i iznoseći arhivske kutije. Da nije bilo njih, to bi sve izgorjelo“, kaže Sandra Biletić.

„Sva povjerljiva i prezidijalna građa nalazila se u tom depou i sve je djelomično ili kompletno uništeno. U jednoj knjizi su, naprimjer, obuhvaćene sve sfere života u BiH za određenu godinu iz austrougarskog vremena i naravno da je šteta izgubiti podatke za jednu godinu u historiji. Stvarno je šteta izgubiti i samo jedan dokument, a kamoli ovo što smo mi izgubili, jer se uništeni dokument ne može više vratiti nikad – kao ni vrijeme koje je proteklo“, navodi Biletić.

Procjenjuje se da je u nepovrat otišlo najmanje 20 posto građe smještene u prostorijama Arhiva u zgradi Predsjedništva. Za ono što pokušavaju spasiti, zaposlenicima su potrebni i tehnika i tehnologija, ali i kadrovska pomoć. Pomoć je, najčešće posve konkretna, ipak došla i još dolazi.

Kad se vijest o zapaljenom Arhivu BiH pročula, iz Sarajeva, BiH, ali i regije i cijele Europe počele su stizati i riječi podrške, ali i konkretna, profesionalna pomoć. Fizički su, na iznošenju građe, pomagale kolege iz drugih arhiva u gradu, muzejâ i knjižnicâ, dolazili su studenti povijesti s Filozofskog fakulteta, ali i pojedinci – čak i iz Japana.

„Stvarno nam je to puno značilo jer nemamo ni kadra ni sredstava za 'liječenje dokumenata', koje podrazumijeva hemijske procese za zaštitu papira od propadanja. Ljudi su nam pomogli da sve to iznesemo, a kad su došli stručnjaci iz Italije, postali smo svjesni koliko treba da se jedan dokument 'izliječi'. Za jednu kutiju koja ima 300-ak dokumenata njima je, uz svu modernu opremu koju imaju, potrebno mjesec dana. Takvih kutija imamo toliko da bi nam trebalo 100 godina“, ukazuje arhivski tehničar Elvedin Mizdrak.

Zajedno s kolegama svakoga dana provede po dva-tri sata radeći na svojoj verziji „liječenja dokumenata“ jer zbog opasnosti po zdravlje i ne smiju više raditi.

„Ako je neki dokument izgorio do pola, nema mu 'liječenja'. Da bi nešto ostalo, iskružimo makazama ogorjele dijelove, pa nam ostanu fragmenti, neki podatak ili fotografija. Koliko će to koristiti budućim istraživačima, stvarno ne znam“, dodaje Mizdrak.

Još bez pomoći države

Neizostavnim se postavlja i pitanje, bez obzira na svu težinu situacije u državi, gdje je zapelo s pomoći iz bh. proračuna.

„Prezentirali smo Vijeću ministara BiH informaciju o pričinjenoj šteti i sve je to prihvaćeno te je podnesen zahtjev da se iz tekuće rezerve budžeta odvoje hitna sredstva za sanaciju štete koliko je to moguće. No, to još uvijek stoji i nije došlo na dnevni red sjednice Vijeća ministara zbog administrativnih procedura“, ukazuje direktor Arhiva BiH Dušan Vržina.

„Neću se, ipak, žaliti jer se nadam da ćemo dobiti i od države to što nam treba, ali moram ukazati da je sada sve stvar hitnosti. Svaki dan zbog kojeg se ne posvetimo određenom dokumentu jer nemamo uslova, dovoljno opreme ili sredstava, može dovesti do toga da dokument propadne i sutra se više ne može spasiti“, zaključuje Vržina.

Turska obnavlja depo

Budući da u Arhivu BiH nemaju neophodne resurse, najvažnije im je da im se bar izgorjeli depo obnovi i u njega postave police kako bi ondje pospremili spašenu i očišćenu građu. Donacije u neophodnoj opremi stižu, a do kraja mjeseca trebali bi početi i građevinski radovi koje će financirati Turska agencija za međunarodnu suradnju i razvoj (TIKA).

„Uz agenciju TIKA, moram pohvaliti i angažman stručnjaka iz italijanskog instituta za konzervaciju i restauraciju arhivske i knjižne građe, koji su napravili procjenu štete, ljude iz Češke ambasade u Sarajevu, koji su nam osigurali 1.500 arhivskih kutija, ali i omogućili edukaciju dvoje radnika kako bi profesionalno i stručno mogli izvoditi, pratiti i kontrolisati radove koji nam još predstoje. Procjene stručnjaka govore da će nam trebati tri do četiri godine da spasimo i popravimo štetu koja je nastala paljenjem“, konstatira Duško Vržina, direktor Arhiva BiH.

Posebno hvali angažman znanstvene i stručne javnosti, ne samo u BiH nego i u susjednim državama, pomoć institucija i njihovih kadrova, a najviše svoje zaposlenike koji i danas rade u iznimno teškim uvjetima, vrlo opasnim po zdravlje.

Od pomoći koju su poslali švedski arhivi, bit će kupljeno ono što arhivskoj ustanovi treba, prije svega uređaji za isušivanje vlage, a uskoro se očekuje i dolazak studenata iz Švedske koji izučavaju konzervaciju, restauraciju i zaštitu arhivske građe i koji će volonterski raditi u Sarajevu.

Zaposlenici arhiva te domaća i strana stručna javnost, ali i pojedinci svjesni značaja jedne institucije kao što je državni arhiv, očito se nisu štedjeli pomoći kako bi se Arhiv BiH uspio ponovno dići iz pepela. Doslovno iz pepela.

Izvor: Al Jazeera