Ministra nema ko da brani
Piše: Enes Ratkušić
Smjena državnog ministra sigurnosti Fahrudina Radončića u prvom poluvremenu proceduralnih aktivnosti, s obzirom da smjenu izglasanu na Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine treba potvrditi i Dom naroda, pokazuje da će cijeli slučaj najvjerovatnije proći bez posebnih problema, u glasačkom smislu.
Broj ruku podignutih za njegovu smjenu nedvojbeno govori da ministra nema ko da brani.
Ono što je u cijelom slučaju posebno indikativno je činjenica da ni sam ministar u odlasku ne problematizira bilo kakve moguće razloge kao releventne, osim onih koje već mjesecima navodi, pogotovo u vrijeme kada su protesti doživjeli najveću eskalaciju, da je na djelu socijalni cunami, kao posljedica odsustva volje za rješavanje temeljnih društvenih pitanja.
Pitanja nisu problem
Glavni razlog ataka na njega, Radončić vidi u političkim snagama koje se protive preispitivanjima procesa nezakonitih privatizacija, odnosno poduzimanju krivične odgovornost protiv aktera navedenog procesa, koji je na koncu rezultirao lošom ekonomijom i siromaštvom velikog broja građana zemlje, odnosno raslojavanjem društva na siromašne i ekstremno bogate.
Sama po sebi, Radončićeva pitanja nisu problem. Također, bilo ko ozbiljan u ovoj zemlji ne može osporiti činjenice da je odsustvo odgovornosti u ovom domenu uzrok ekonomske, političke i socijalne krize. Za odbranu takvog stajališta jednostavno nedostaje argumentacija.
No, njihovo snažnije postavljanje na društvenoj sceni onemogućeno je upravo načinom na koji su protesti finalizirani, pogotovo 7. februara kada su demonstranti krenuli paliti državne institucije. Suštinski gledano, napad na simbole države, najveći broj zainteresiranih za bunt protiv nesposobnih i korumpiranih predstavnika vlasti, udaljio je iz svojih redova demonstrante.
S druge strane, glavno pitanje koje se nameće kad je o ministru sigurnosti riječ je – zbog čega su baš svi koji nastoje odgovoriti na mnoge detalje vezane za proteste, pogotovo sedmofebruarske piromanske atake na državne institucije, u pravilu upirali prstom u Radončića?!
Stavovi SDA u jednoj ovakvoj političkoj situaciji zasigurno ne bi imali presudnu snagu da u njegovom slučaju najveći dio javnosti nije vidio nekakvu vrstu sive eminencije pobune.
To što SDA u njega upire prstom, naravno, nije isključivo izraz brige ove stranke za očuvanje institucija sistema, nego ima i svoje političke razloge. Radončićev Savez za bolju budućnost je ovu stranku istisnuo iz vlasti na državnom nivou, zbog čega je u njihovom zahtjevu za Radončićevu smjenu zasigurno sadržana i navedena dimenzija.
Stavovi SDA u jednoj ovakvoj političkoj situaciji zasigurno ne bi imali presudnu snagu da u njegovom slučaju najveći dio javnosti nije vidio nekakvu vrstu sive eminencije pobune.
S druge strane, inicijativu za njegovu smjenu snažno su podupirale poprilično argumentirane opservacije čelnih ljudi policijskih struktura, prije svega Dragana Lukača, direktora Federalne uprave policije kao i Himze Selimovića, direktora Direkcije zajedničkih policijskih tijela.
Osim obavještajno-interesantnih informacija o organiziranom buntu, profiliranju takvog stajališta pridao je sam ministar, od kojeg se očekivala reakcija konsekventna njegovoj ulozi koja je, sudeći po svim pokazateljima izostala.
Umjesto da se “umiješa” u cijeli slučaj, odnosno radi svoj posao, ministar se sve vrijeme bavio analizama razloga bunta, što nije njegov posao, bez obzira koliko je upravu.
Njegove opservacije o nezakonitoj privatizaciji u takvim trenucima mogu biti samo uzgredne napomene, nikako dominantna reakcija ministra sigurnosti.
Ono što cijeli slučaj “Radončić” čini posebno zanimljivim, koji će zasigurno biti kontekstualiziran u svjetlu Lukačevih opservacija o organiziranom djelovanju u koji je osim domaćih bio uključen i međunarodni faktor, jeste i sam čin glasanja u Zastupničkom domu PS-a BiH!
Nakon ovakvog glasanja analitičari skloni promatranju cijelog slučaja u kontekstu teritorijalnih preustroja Federacije BiH zasigurno će ojačati vlastita stajališta. Naravno, riječ je o pokušajima za uspostavljanje trećeg entiteta. Zbog čega i zašto?
Ako ministar u odlasku režisere njegove smjene zaista prepoznaje u političkim snagama koje se protive bilo kakvim revizijama nezakonitih privatizacija, u SDA-u i SDP-u prije svega, kako onda objasniti protivljenje parlamentaraca dva HDZ-a, koji su glasali protiv njegove smjene?
Sarajevska zbivanja su za sada, naravno, u prvom planu policijskih opservacija i istraga, s obzirom na samu lokaciju najvažnijih institucija koje su se našle na udaru demonstranata.
Kako je navedene stranke moguće amnestirati odgovornosti s obzirom na njihovu kontinuiranu participaciju u vlasti u cijelom poratnom periodu? Kako ih je uopće moguće istisnuti iz omiljene Radončićeve sintagme o sedamnaestogodišnjoj vladavini, obilježenoj i nezakonitim privatizacijama i drugim “detaljima”, koji su bitno utjecali na današnju fizionomiju bh. društva i države, kojom je ozvaničio ulazak u politiku?
Logička kopča
Vjerovati da bi prvaci dva HDZ-a rado implementirali Radončićev zahtjev za revizijama privatizacija u odnosu na druge stranke, poput SDA, SDP-a, SBiH, itd., o vodećim strankama u manjem bh. entitetu, da i ne govorimo, više je nego iluzorno.
Upravo zato, ovakav postupak parlamentaraca iz redova dva HDZ-a upućuje na “nešto drugo”! Upućuje na postojanje “logičke kopče” koja je na navedenoj relaciji više nego evidentna.
Sarajevska zbivanja su za sada, naravno, u prvom planu policijskih opservacija i istraga, s obzirom na samu lokaciju najvažnijih institucija, koje su se našle na udaru demonstranata.
No, ona sama za sebe ne mogu dati pouzdan odgovor koji bi na zadovoljavajući način objasnio njihovu logiku i razloge, zbog čega bi se mostarskim zbivanjima, načinu odvijanja, pogotovo u segmentu odsustva policijskih reagiranja, morala posvetiti daleko veća pažnja.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera