Minimalne kazne za smrt pacijenata u Srbiji

U Srbiji nema zvaničnih podataka o broju slučajeva nesavjesnog liječenja koje za ishod ima smrt pacijenta.

Ali, kada se zbog toga pred sudovima u Srbiji povedu sudski procesi, oni po pravilu traju više godina. 

Pravnici ukazuju i da ih, osim dužine, odlikuju i blage kazne za okrivljene, pa i ispod zakonskog minimuma. Novinarka Al Jazeere Anne Marie Ćurčić donosi priču o slučaju Marijane Jokić kojoj nije na vrijeme konstatirana upala slijepog crijeva, pa je 10 dana od prijema u Opštu bolnicu u Pančevu preminula od sepse.

Deceniju kasnije, njeni roditelji i dalje čekaju pravdu.

Zbog greške ljekara, Nikola i Kruna Milovanović izgubili su kćerku Marijanu. Imala je 30 godina, a za sobom je, kažu, ostavila dva sina.

Nikola Milovanović je kazao: “Oni su sad već odrasli momci, vidi koliko je prošlo, 10 godina samo od njene smrti. Znači, oni imaju toliko – jedan je tada imao tri godine, jedan tri meseca. Eto, oni su izgubili majku, najmlađi sa tri meseca, ne seća se nje, ne zna”.

Ne znaju, kažu, ni koliko je bilo mučno prolaziti kroz šestogodišnje suđenje koje je u decembru prošle godine rezultiralo osuđujućom presudom. Specijalista opće hirurgije pravosnažno je osuđen na 11 mjeseci kućnog pritvora i jednogodišnju zabranu obavljanja hiruške prakse za krivično djelo protiv zdravlja ljudi.

Zakonom za to djelo zaprijećena je kazna od dvije do 12 godina zatvora, kažu u Komitetu pravnika za zaštitu ljudskih prava.

Blaga kazna

“Jedanaest meseci je veoma blaga kazna, kazna ispod zakonskog minimuma. Zašto je sud odlučio da da kaznu koja je ispod zakonskog minimuma ne možemo reći napamet dok ne pogledamo obrazloženje presude. Tu je, dakle,Ttužilaštvo moralo da reaguje”, ocijenila je Milena Vasić iz Komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava.

“Iako, sem Milovanovića, visinom presude nije bio zadovoljan ni zamenik postupajućeg tužioca, žalba na presudu nikada nije podneta. Pismeni otpravak presude, na osnovu kojeg Tužilaštvo priprema žalbu, zagubilo se u pisarnici samog Tužilaštva koje se, sticajem okolnosti, nalazi u istoj zgradi gde i sam sud na kojem je doneta presuda”, javlja Ćurčić. 

U međuvremenu je istekao rok za podnošenje žalbe na presudu, pa će se pred Apelacionim sudom naći samo žalbe okrivljenog i njegovog branioca. Saopćenje Tužilaštva da je protiv odgovornog radnika pisarnice pokrenut disciplinski postupak roditeljima preminule Marijane ništa ne znači.

Nikola Milovanović je kazao: “Nekoga lišiti života, a dobiti 11 meseci i to je apsurd. Znači, apsurd je i to što se izgubila žalba naša. Nije je doduše ni bilo, ali u tom vremenskom roku nije reagovano na vreme i nije, te kockice se nisu složile. Sad zašto, kako mi, opet ne možemo o tome da odlučujemo jer to odlučuje Tužilaštvo. Oni imaju pravo na žalbu, oni imaju sve, mi smo statisti”.

Zakonski, porodica ovu grešku ne može ispraviti.

“Postoji problem u našem pravnom sistemu da oštećeni nema gotovo nikakva prava u krivičnom postupku. Oštećeni ima pravo žalbe protiv presude jedino na troškove postupka ili u odluci koja se tiče imovinsko-pravnog zahteva”, pojasnila je Vasić.

Osnovni problem, upozoravaju, jeste da sudski procesi zbog nesavjesnog liječenja, po pravilu, traju godinama i uglavnom završavaju blagim kaznama. I onda, kada ta greška pacijenta košta života.

Izvor: Al Jazeera