Milijarderi kao svemirski turisti: Kada imaš novac i ideju, možeš sve

Projekt 'Star Link' Elona Muska je već lansirao u orbitu više od 300 satelita (EPA)

Kada se sredinom pedesetih godina prošlog veka pojavio naučno-fantastični film Zabranjena planeta (Forbidden planet), tadašnji gledaoci nisu ni mogli da pretpostave da će mnoge stvari iz filma postati realnost. Ovaj film je inače bio jedan od prvih u kojem je predstavljen put ljudske posade na nepoznatu planetu, roboti koji samostalno obavljaju zadatke, i nuklearna energija u svakodnevnom životu.

Pedesetak godina kasnije, tadašnja deca žele da ostvare koncepte dosada rezervisane samo za naučnu fantastiku. Uz jednu malu sitnicu – milijarde dolara bogatstva.

Kada bi vi bili milijarder i CEO svetski poznate kompanije, verovatno bi novac trošili na skupe automobile, jahte i provod? Ali, mnogim multi-milijarderima je to odavno “dosadilo”.

Tako je Elon Musk, CEO kompanija Tesla i Space X, početkom ove godine realizovao svoj dugogodišnji projekat – veliki broj satelita u orbiti oko planete Zemlje, koji bi pružali besplatan (ili skoro besplatan) internet pristup širom sveta.

Projekat “Star Link” je već lansirao u orbitu više od 300 satelita, u klasterima od po 50. Jedno od ovih lansiranja je pre par meseci moglo da se vidi i sa teritorije zemalja Balkana – nebo je nakratko osvetlio niz od pedesetak satelita u pravilnoj liniji, a mnogi koji nisu znali o čemu je reč, na društvenim mrežama su kačili fotografije “NLO-a”.

“Star Link” bi trebalo da omogući jeftin pristup internetu u delovima Afrike, Azije i ostrva Okeanije, gde do sada nije bilo ekonomski isplativo razvijati bilo zemaljske optičke i standardne mreže, bilo mobilne 3G/4G mreže. Ovo je razlog što u većim pustinjama, skoro celom Sibiru i delovima Bliskog istoka nema gotovo nikakvog načina za povezivanje na Internet. Jedno od rešenja je bilo korišćenje satelitskog telefona i data konekcije na njemu, ali je to i veoma skupo i veoma (zapravo izuzetno) sporo.

Nova generacija satelitskog interneta će moći da se koristi i na “klasičan” način. Naime, mnogi operateri u Africi planiraju da signal dobijaju sa satelita, a kasnije ga krajnjim korisnicima isporučuju preko klasičnih ADSL uređaja, što bi omogućilo jeftin i relativno brz pristup mreži svih mreža.

Gdje ćeš na odmor? U orbitu!

I dok je pristup internetu, satelitsko mapiranje i istraživanje prisutno već skoro deceniju, bogate kompanije i pojedinci imaju mnogo “zanimljivije” planove.

Start-up kompanija iz Kalifornije pod imenom Gateway Foundation predstavila je projekat svemirskog hotela u orbiti Zemlje, koji bi mogao da primi do stotinu gostiju i isto toliko članova posade.

Ovaj hotel bi imao veštačku gravitaciju, restorane i teretane, održavali bi se koncerti i pozorišne predstave. Lepa zamisao, za nekih pedeset ili više godina? Zapravo, Gateway planira da ova svemirska stanica, pardon, hotel, bude završena do 2027., a prve goste primi do 2030. godine. Nosiće ime Von Braun Hotel, po Wernheru von Braunu, nemačkom naučniku, pioniru leta u svemir i jednom od osnivača NASA-e.

Ovaj projekat podržavaju – i što je bitnije – finansiraju pojedinci i kompanije iz Silikonske Doline, a mnogi stručnjaci smatraju da će za dvadesetak godina let u svemir, barem na kratko, biti popularno i sasvim normalno.

Dejan Tasić, turizmolog, kaže da iako ovakve najave većini izgledaju nerealno – mogle bi se ostvariti u bliskoj budućnosti:

“Sredinom dvadesetog veka, kada su počinjali prvi masovniji putnički letovi, ljudi su imali veliki otpor prema letenju. Letovanja i zimovanja su bila retkost – nekadašnja SFRJ je bila pionir u masovnom organizovanju odmora za tadašnju radničku klasu. A što se tiče same tehnologije – pa setite se samo kakvi su nam bili telefoni i automobili do pre samo desetak godina, a kakvi su danas – tehnologija napreduje velikom brzinom”, navodi Tasić.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Dijana Simić, psiholog i psihoterapeut, smatra da je u ljudskoj prirodi da stalno pomera granice mogućeg:

“Kada su naše bake i deke bile mladi, koncept uređaja koji slika, snima i ima funkcije računara, a staje na dlan, bio je potpuno nezamisliv. A evo, sad i moja baka koristi pametni telefon! Ideja da ćemo imati stotine TV kanala iz svemira je takođe bila neverovatna, a sad imate satelitsku antenu na svakoj drugoj kući. Ono što je jednoj generaciji neverovatno, sledećoj je svakodnevnica. Možda mi i nećemo biti ti svemirski turisti, ali naša deca i unuci sigurno hoće, jer – to je ljudska priroda”, objašnjava Simić.

Do mjeseca i nazad

Sa ovime bi se (verovatno) složio i Sir Richard Branson, britanski milijarder. Njegova kompanija Virgin Galactic planira ne samo da prevozi putnike u orbitu, već i da to bude – jeftino putovanje.

Virgin Galactic razvija niz letelica i tehnologija za komercijalni let u svemir. Letelica Space Ship Two je imala veliki broj probnih letova i očekuje se da do 2022. preveze i prve turiste na (kratak) boravak u orbiti Zemlje. I sam Branson je više puta ponovio da Virgin Galactic ima trenutno najisplativiju tehnologiju, te da bi let u svemir mogao da košta oko 200 hiljada dolara po osobi. Procene su i da bi, kada letovi u svemir zažive, te se pojavi konkurencija, oni mogli da koštaju kao jedno krstarenje brodom danas.

A da ima konkurencije – ima, i te kako. Blue Origin je kompanija još jednog milijardera – osnivača Amazona Jeffa Bezosa. Bezos je više puta ponovio da Blue Origin radi na letelici koja bi poletala i smetala vertikalno, i koristila se veći broj puta. Ova letelica, nazvana New Shepard, trebalo bi da u komercijalnu upotrebu uđe za pet godina.

Blue Origin ima i mnogo ambicioznije projekte “u rukavu”. Povratak na Mesec je nešto što skoro pola veka NASA i SAD – ali ni druge zemlje – nisu mogle da urade, zbog brojnih finansijskih, tehničkih, pa i političkih razloga. Blue Origin smatra da je došlo vreme za povratak na Zemljin satelit, te razvija projekat Artemis. Na ovom projektu će raditi i “veterani” svemirske industrije kompanije Draper, Lockheed Martin i Northrop Grumman, sa ciljem da vrate američke astronaute na Mesec do 2025. godine. Već je dizajniran modul za spuštanje astronauta, kao i novi tip raketnog motora BE-7.

Miljan Dimitrijević, inženjer aeronautike, kaže da iako ovo deluje kao naučna fantastika, realnost je da je svemirska industrija već sada veoma velika, a da se nove kompanije pojavljuju gotovo svake godine:

“U industriji letova u svemir i izrade satelita ima na hiljade malih i velikih kompanija. Poslednjih godina, razvijeni su veoma mali Cube Sat sateliti, veličine prosečnog frižidera. Tako se smanjuju i troškovi izrade, ali i lansiranja, pa u jednom letu se u svemir može poslati na desetine njih. Tako su čak i male ostrvske zemlje u mogućnosti da imaju svoj satelit – cena jednog se kreće oko pola miliona dolara”, navodi Dimitrijević.

Zagledani u svemir

Koliko je inicijativa privatnih kompanija preovladala u ovoj oblasti, pokazuje i primer američke agencije NASA.

Krajem maja će u svemir poleteti prva kapsula sa ljudskom posadom Crew Dragon, koju je razvila kompanija Space X.

NASA je godinama imala problema sa finansijama, lošom logistikom dobavljača i odlaganjem projekata. Zato se obratila privatnom sektoru u razvoju novog tipa svemirske kapsule koja bi se koristila nekoliko puta, a prevozila bi astronaute i opremu na Međunarodnu svemirsku stanicu ISS.

NASA je do sada za ovakve letove plaćala ruskom Roskosmosu oko 70 miliona dolara po lansiranju iz svemirske luke Baikonur u Kazahkstanu, pa je u šali i nazvan “Svemirski Taxi”.

Izvor: Al Jazeera