Milenijska investicija ili ekološka pustara

U Bosni i Hercegovini, u centru duge polemike, koja ovih dana ulazi u eruptivnu fazu, veliki je hidroenergetski projekat vrijedan gotovo milijardu dolara, nazvan “Gornji horizonti”.

Treba biti dovršen na prostoru istočne Hercegovine, a radi jačanja elektroenergetskog potencijala, vlasti bh. entiteta Republika Srpska odlučile su po svaku cijenu 50-ak godina star projekat učiniti konačno stvarnim.

No, kako izvještava reporter Al Jazeere Sanel Kajan, reakcije dijela bh. i hrvatske javnosti su burne.

„Za jedne to znači život, a za druge postepeno umiranje. Za jedne je to milenijska investicija, a za druge završni udarac onoga od čega su stoljećima živjeli“, kazao je on.

„Na jednoj strani investitori i realizatori projekta pokazuju projekcije plodnih dolina i zelenila u istočnoj Hercegovini. Na drugoj, ekološka udruženja i njihovi aktivisti od Dubrovnika, Malostonskog zaljeva, preko plodne doline Neretve, sve do Čapljine i Mostara  uzvraćaju kataklizmičnim scenarijima, koji će postojeće prirodne bisere – zaštitne znakove turističkih razglednica, kako kažu, pretvoriti u pustaru“.

Prodor slane vode

Projektom “Gornji horizonti” planiraju se prevesti vode iz kraških hercegovačkih polja u korito rijeke Trebišnjice.

Iz Elektroprivrede RS-a navode kako je osnovni zadatak da se omoguće dovoljne količine struje, te tvrde da se sve radi prema zakonskim propisima.

“Postoji sva dokumentacija i sve saglasnosti. I lokalnih zajednica. Imamo i saglasnost iz Vodne zajednice, čije je sjedište u Splitu“, kazao je direktor Hidroelektrane Dabar Radivoje Bratić. „Bila je organizovana  o studiji uticaja i javna rasprava, čiji su zaključci upućeni u relevantna ministarstva BiH i Republike Hrvatske.”

Prema tvrdnjama ekologa iz BiH i Hrvatske, kao i stručnjaka iz područja zaštite prirodnih hidropotencijala, ukoliko se planirano i ostvari, vode koje se prirodno ulijevaju u Neretvu i dalje u more, preusmjeravale bi se u slivno područje Trebišnjice i dalje prema novosagrađenim akumulacijama.

“To je velika opasnost,  iz prostog razloga jer bi došlo do manjeg dotoka svježe vode u deltu Neretve“, kazao je Zoran Mateljak iz Svjetskog fonda za zaštitu prirode.
„Samim tim bi se omogućio prodor slane vode, što bi bilo katastrofalno i za poljoprivredu, biljni i životinjski svijet i općenito za sve ljude koji žive u dolini Neretve.”

Bratić, međutim, tvrdi kako ne bi trebalo biti negativnih posljedica.

“Ako ustanovimo monitoringom da neki elementi iz procjene nisu dobri, postoje tehnička rješenja kojima se ti eventualni negativni uticaji mogu svesti na najmanju moguću mjeru”, kaže on.

Promjene okruženja

Iz Agencije za vodno područje Jadranskog mora kažu kako je nesporno da će ovako veliki zahvati rezultirati promjenama u prirodnom okruženju.

Ipak, ukoliko zaštitne mjere, uz zajednički monitoring budu urađene na dobar način, projekat bi mogao biti i ekološki prihvatljiv.

“U ovom trenutku se ne govori o nečemu što je za ili protiv samog projekta. Govori se o tome da li su određene analize na odgovarajući način kvantificirale moguće uticaje i da li su mjere koje su predviđene za umanjenje tih uticaja i njihovo dovođenje u prihvatljive okvire adekvatno urađene u studiji“, kaže Damir Mrđen iz Agencije za vodno područje Jadranskog mora.  „Prema našim ispitivanjima, čini nam se da tu nedostaje još adekvatnih analiza.”

Kako je kazao Kajan, zaštita okoliša je u BiH u nadležnosti entiteta.

„Bosna i Hercegovina je, pak, potpisnica međunarodnih konvencija koje je obavezuju da zatraži saglasnost od susjedne države za realizaciju projekta koji može imati negativan utjecaj na okoliš te države. U BiH, međutim, tu istu obavezu nemaju entiteti jedan prema drugom“, rekao je on.

Planirano je da projekat Gornji horizonti bude dovršen 2017. godine.

Izvor: Al Jazeera