Miješanje vjere u politiku
Piše: Almir Mehonić
Muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić ne prestaje iznenađivati srbijansku i širu javnost.
Kako je saopštio na vanrednoj konferenciji za medije u subotu 7. aprila, on će biti, po svemu sudeći, kandidat za predsjednika Srbije. Tako će muftija Zukorlić postati prvi vjerski poglavar koji će se upustiti u duel sa političarima.
To se do sada nije dogodilo ni u jednoj evropskoj državi, iako je bilo slučajeva da se nekadašnji vjerski velikodostojnici kandiduju za najviše državne funkcije. Novoizabrani predsjednik Njemačke Joachim Gauck bio je nekadašnji istočnonjemački protestantski sveštenik, dok je penzionisani biskup Fernando Lugo 2008. godine postao predsjednik Paragvaja.
Iako je Zukorlićeva najava iznenadila mnoge, za dobre poznavaoce sandžačkih političkih prilika ovo se moglo i očekivati. I sam muftija Zukorlić je ovu mogućnost najavio, doduše u šaljivom tonu, prilikom jednog od svojih obraćanja okupljenim vjernicima.
Na ovaj potez se muftija odlučio iz najmanje dva razloga. Prvi je pomoć političkoj opciji koja je nastala pod njegovim „džubetom“ (Bošnjačka demokratska zajednica).
Tadić je glasovima iz Sandžaka pobijedio tada radikalskog kandidata Tomislava Nikolića, no, do ispunjenja obećanja nije došlo, štaviše, problemi su se umnožili.
Sve su ovo motivi da Zukorlić svom nekadašnjem prijatelju jasno da do znanja da će se on u velikoj mjeri pitati o tome koga će Bošnjaci podržati u drugom izbornom krugu.
Mada je u Sandžaku već jasno da je Zukorlić stvarni lider BDZ-a, ipak, njegovo nepojavljivanje u kampanji bio bi veliki hendikep za ovu političku opciju. U uslovima agresivne političke kampanje Rasima Ljajića (SDP) i Sulejmana Ugljanina (SDA), koji nastupaju sa pozicija vlasti, muftija Zukorlić je bio prijeko potreban Bosnjačkoj demokratskoj zajednici na samom terenu.
Sadašnja kandidatura, a i formalna podrška koja će usljediti od BDZ-a, omogućiće muftiji Zukorliću da se pojavljuje na skupovima ove političke organizacije.
Moguća presudna uloga
Naravno, ne treba zanemariti ni medijski momenat koji je vrlo bitan u sve nedostupnijim srbijanskim medijima za muftiju Zukorlića. Svojom kandidaturom, osim finasijske podrške za kampanju, muftija će dobiti značajan medijski prostor koji po zakonu mora da ima svaki predsjednički kandidat.
Drugi razlog Zukorlićeve kandidature je koncentracija bošnjačkih glasova na jednom mjestu i stvaranje što bolje pregovaračke pozicije pred drugi krug predsjedničkih izbora. Svojom kandidaturom Zukorlić će u velikoj mjeri spriječiti razlijevanje bošnjačkih glasova na nekoliko kandidata.
Kako su stvari stajale prije kandidature muftije Zukorlića, bošnjački glasovi bi otišli najmanje u dvije kolone, prema Borisu Tadiću i Čedomiru Jovanoviću. Ovako se upotpunjuje ponuda tzv. sandžačke opcije na lokalnim, parlamentarnim i predsjedničkim izborima.
Prema nekim procjenama, glasovi koje uzme muftija Zukorlić mogu da budu presudni za pobjedu u drugom krugu izbora za predsjednika Srbije. Takva pozicija omogućila bi muftiji Zukorliću podršku kandidatu koji pruži čvrste garancije za rješavanje nagomilanih problema u Sandžaku, ali prije svega problema koji tište muftiju Zukorlića, odnosno, pitanja jedinstva Islamske zajednice, akreditacije Internacionalnog univerziteta i priznavanja Bošnjačkog nacionalnog vijeća.
Ipak, Boris Tadić je takve garancije dao još tokom prošlih predsjedničkih izbora. Tadić je glasovima iz Sandžaka pobijedio tada radikalskog kandidata Tomislava Nikolića, no, do ispunjenja obećanja nije došlo, štaviše, problemi su se umnožili.
Sve su ovo motivi da Zukorlić svom nekadašnjem prijatelju oteža predsjedničku utrku i jasno mu da do znanja da će se on u velikoj mjeri pitati o tome koga će Bošnjaci podržati u drugom izbornom krugu.
Sada je sasvim sigurno da je muftijina kandidatura mnogima pomrsila račune, predviđanja i procjene.
U međuvremenu, muftija je sa bliskim institucijama i organizacijama istakao i niz drugih zahtjeva, kao što su autonomija Sandžaka, pitanje nacionalne diskriminacije Bošnjaka, pitanje vraćanja oduzete vakufske imovine…
Pokušaj cijepanja Islamske zajednice 2007. izrodio je sve ove zahtjeve, a muftija Zukorlić je od bliskog saradnika takozvane demokratske opcije postao jedan od najvećih kritičara Beograda.
Muftija smatra da je problem Islamske zajednice nastao na terenu politike i da ga je jedino tu moguće riješiti. Činom kandidature, Zukorlić želi da pojača taj referendumski ambijent u Sandžaku na beogradsku i sandžačku opciju.
On računa na glasove ljudi koji su za njegov koncept Islamske zajednice, međutim, računa i na glasove Bošnjaka koji su glasači Stranke demokratske akcije Sandžaka (S. Ugljanina) i Sandžačke demokratske partije (R. Ljajića), jer je jedini bošnjački kandidat za predsjednika. Tu su još i Albanci iz Preševske doline, kao i ostale manjinske zajednice.
Ipak, da li će muftija Zukorlić moći dobijene glasove usmjeriti prema kandidatu kojeg on bude „nanišanio“, pitanje je koje će se aktuelizirati nakon prvog kruga izbora.
Sada je sasvim sigurno da je muftijina kandidatura mnogima pomrsila račune, predviđanja i procjene. U tom kontekstu treba gledati i nervozu i izjave koje su došle od pojedinih stranaka iz Sandžaka.
Ne treba isključiti da se u tom kontekstu pojavi još bošnjačkih kandidata za predsjednika Srbije.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne odražavaju uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera