Mijenja li pobjeda ‘šeste afričke ekipe’ lice Francuske

Korisnici Twittera se ismijavaju međusobno razmjenjujući anegdotu o tome kako je Marine Le Pen čestitala reprezentaciji svoje zemlje pobjedu na Mundijalu u Rusiji, s obzirom da pitanje boje kože i rasa nju i njene principe dovodi u nezgodan položaj. Od 23 igrača u pobjedničkoj ekipi, 15 njih su potomci arapskih i afričkih imigranata, koji su živjeli u siromašnim predgrađima i igrali u malim timovima boreći se za uspjeh.

Nakon što su sve afričke ekipe napustile Svjetsko prvenstvo, a s obzirom na veliko broj afričkih igrača u ekipi Francuske, pojedini su francuski tim opisali kao “posljednju afričku ekipu”, dok su drugi rekli da je to “šesti afrički tim”.

Nakon što je Francuska pobijedila na Svjetskom prvenstvu 2018. godine, objavljen je video u kojem se prikazuje situacija na Champs-Elyseesu i u drugim mjestima te je rečeno kako su iz “sigurnosnih razloga” zatvorene autobuske i metro linije koje voze iz predgrađa u Pariz. Postavlja se pitanje: Zbog čega se “istinskim pobjednicima” ne dopušta slavlje?

Gdje su nestali pravda, bratstvo i jednakost?

Baš kada je očekivana pobjeda trebala biti faktor jedinstva, proslave su se uskoro pretvorile u nasilje i pljačkanje, policija je morala intervenirati, a takva situacija se odvijala u nekoliko francuskih gradova.

Republika Francuska, načelno, promivira principe “pravde, bratstva i jednakosti”, ali je prisutna rasna diskriminacija u društvenom i političkom kontekstu, pa tako i u sportu. Ovo se dešava uprkos tome što Francuska svoje najveće uspjehe duguje upravo djeci ili unucima doseljenika.

Još od osamdesetih godina prošlog vijeka, kad su u pitanju sport i nogomet, često se postavlja pitanje identiteta, migracija i kolonijalne prošlosti. Neki, pak, ovo spominju u kontekstu etničke raznolikosti u nacionalnom timu, kao simbolu “bratstva i jednakosti”, a to su koristili kao politički i izborni adut.

Podsjetimo se šokantne izjave jednog političara 2006. godine, nakon nastupa Francuske na Mundijalu u Njemačkoj, kada je rekao: “Sramotno je da se to dešava ovoj zemlji, ovaj tim će uskoro imati 11 igrača crnaca, iako je normalno da ih bude tri ili četiri.”

Te godine Francuska nije uspjela pobijediti Italiju u finalu, a sa terena je izbačen Alžirac Zinedine Zidane, nakon što je glavom udario protivničkog igrača Marca Materazzija. Ovaj događaj je izazvao brojne kontroverze i pojedini su smatrali da mu treba biti oduzeta Zlatna lopta, koja mu je dodijeljena kao najboljem igraču Svjetskog prvenstva.

‘Crnci su talentiraniji i bolje obučeni’

Francuska štampa navodi nekoliko primjera “skandaloznog rasizma”, a jedan od njih je kada je igrač Karim Benzema isključen iz reprezentacije Francuske zbog toga što nije pjevao himnu.

Godine 2011. objavljen je snimak na kome se prikazuje nekadašnji igrač i trener Francuske Laurent Blanc, koji kaže kako je težak zahtjev da većina igrača u reprezentaciji budu bijelci, zbog toga što su crnci igrači s više talenta i bolje su obučeni. Ovo je uzrokovalo dodatne kritike za rasizam unutar reprezentacije.

Afrički igrači bivaju primijećeni i slavljeni samo kada postignu velike uspjehe, a čim bi se nešto pobunili, njihovi uspjesi bi padali u zaborav i bivali bi ozbiljno kažnjavani.

Novinarka Guardiana Iman Amrani piše da je “pobjeda bila poput daška svježeg zraka, koji je Francuskoj očajnički trebao nakon niza terorističkih napada koje je pretrpjela posljednjih godina, te poslije predsjedničkih izbora, na kojima je ultra desničarska Nacionalna fronta ušla u posljednji krug”.

Prema mišljenju pojedinih analitičara, za ovih 20 godina od prošle pobjede Francuske na Svjetskom prvenstvu ništa značajno se nije poboljšalo. Naprotiv, incidenti su postali učestaliji, kao što se i dalje osjeti prisustvo rasizma. Dokaz za to je nedavno policijsko ubistvo mladića Aboubakara Fofane u Nantesu. Prije početka posljednjeg Svjetskog prvenstva Francuska je svjedočila štrajkovima i demonstracijama, posebno u predgrađima koje naseljavaju arapski i afrički imigranti. Stopa nezaposlenosti dostigla je 21,5 posto, a u pojedinim područjima čak 40 posto.

Predgrađa au postala savremene kolonije

Navodi se kako reprezentacija Francuske predstavlja odraz dešavanja u ovoj zemlji, počevši od kolonijalne historije, pa sve do današnjih doseljavanja. Autor teksta vjeruje da će rasizam biti “privremeno suspendiran”, kao što je to bio slučaj nakon pobjede 1998. godine, da će ove igrače smatrati svojom porodicom, ali isto tako, da to neće dugo trajati. Autor strahuje da će se, vrlo brzo nakon euforije, stvari vratiti na ono što se naziva “normanom situacijom” te će svi ponovo imati isti položaj kao i do sada.

Analitičari se vraćaju na iskustvo osvajanja Svjetskog kupa 1998. godine, kada su se polagale nade u promjenu društvenih uslova i rekonstrukciju predgrađa u kojem žive imigranti. Međutim, dogodilo se nešto sasvim suprotno, a to je da su predgrađa postala savremene kolonije.

Ove zajednice bi trebale Afrikancima pružiti i druge mogućnosti, pored nogometa, te cijeniti njihove sposobnosti i na drugim poljima i pružiti im priliku da se raduju pobjedi na Svjetskom prvenstvu, a sve kao znak borbe protiv netolerancije i ksenofobije.

Posmatrači i analitičari smatraju kako se velike sportske pobjede mogu dešavati još brže ukoliko se ne grade na energiji proizvedenoj na političkoj i društvenoj razini kako bi služile kao poticaj i katalizator promjena.

Izvor: Al Jazeera i agencije