Mijatović: Balkan ima strašne igrače

Mijatović na EP 2000: Imali smo sve što je trebalo da postanemo jedan od najboljih timova na planeti, no rat je promijenio sve (Arhiva)

Mladi nogometaši Srbije proteklog vikenda su ušli u historiju kada su osvojili Svjetsko prvenstvo za igrače do 20 godina na Novom Zelandu. Ovo je prva titula njihove starosne grupe otkako je Srbija nezavisna država.

Kako je golman zlatne reprezentacije Srbije Predrag Rajković kazao za zvanični portal Svjetske nogometne asocijacije (FIFA), inspiracija „Orlićima“ bila je reprezentacija Jugoslavije koja je osvojila isto takmičenje prije 28 godina, tačnije u Čileu 1987. godine.

„To je bio jedan nevjerovatan tim i mislim da smo pokazali da smo i mi takvi“, kazao je i nije pogriješio.

Tim koji je bio inspiracija Rajkoviću i saigračima činio je skup vrhunskih talenata, poput Davora Šukera, Predraga Mijatovića, Zvonimira Bobana, Roberta Prosinečkog, Roberta Jarnija… Raspad Jugoslavije donio je i to da oni nikada neće skupa igrati na nekom svjetskom prvenstvu, te da se ljubitelji nogometa širom svijeta pitaju kako bi to izgledalo da su dobili šansu.

Dosta zabave

Novinar FIFA-e razgovarao je sa Mijatovićem koji je poslije Čilea imao veoma uspješnu karijeru čiji je vrhunac bio osvajanje Lige europskih prvaka sa Real Madridom. Kaže kako Jugoslavija u Čileu nije bila svjesna svojih kvaliteta i nije se očekivao veći uspjeh. No, dodaje kako se to brzo promijenilo.

„Prvu utakmicu smo igrali protiv domaćina, ispred 65.000 ljudi na Estadio Nacionalu u Santiagu. Zaista smo odlično igrali i pobijedili smo Čile, te shvatili da možemo uraditi nešto više. Postali smo sve bliži i tako postali odličan tim koji je igrao napadački, postigao dosta golova i dobro se zabavio“, govori ovaj 46-godišnjak.

Nakon Čilea, mladi Jugoslaveni su nadigrali Australiju, Togo, Brazil i Istočnu Njemačku, a u finalu su na penale savladali Zapadnu Njemačku. Iako je Mijatović propustio finale, sjećanja na zlatne dane su mu još svježa.

„To mi je bio prvi trofej u karijeri i svi pamtimo te dane. Bili smo grupa mladih igrača koji su igrali briljantno. Mnogi od nas su postali profesionalci i igrali u velikim klubovima širom svijeta“, istakao je.

Činilo se da je samo nebo granica Mijatoviću i njegovim saigračima. No, kratko su navijači Jugoslavije mogli razmišljati o dometima ovog tima jer je izbio rat i država se raspala. Više ništa neće biti kao što je bilo prije.

„Imali smo sve što je trebalo da postanemo jedan od najboljih timova na planeti, no rat je promijenio sve. Timovi sa Balkana nisu igrali u takmičenjima četiri godine, od 1992. do 1996. samo smo mogli igrati prijateljske utakmice i tako smo propustili četiri godine kada smo bili u najboljoj formi“, kazao je bivši napadač.

Džeko, Jovetić…

Osjećaj frustracije dostigao je vrhunac 1992. godine kada se Jugoslavija plasirala na Europsko prvenstvo u Švedskoj, turnir na kojem je trebala impresionirati svijet. Nažalost za igrače i nogometni svijet, Mijatović i kompanija nisu dobili priliku.

„To su bila teška vremena. Rat je tek izbio i izazvao mnogo problema. Bilo je tenzija, pritiska i dosta vremena smo razmišljali o stvarima koje nisu imale ništa sa nogometom. Na kraju, nismo igrali na turniru, otišli smo kući, u svoje gradove koji su na kraju bio u različitim državama“, kaže Mijatović sa tugom u glasu.

On nimalo ne sumnja da je jedinstvena seniorska reprezentacija Jugoslavije mogla mnogo toga 1990-ih, pa čak i danas.

„Samo pogledajte SP u Francuskoj 1998. gdje je Hrvatska stigla do polufinala, a Jugoslavija u drugi dio takmičenja. Tada je bilo strašnih igrača u tim reprezentacijama, a i sada ih imate. Samo pogledajte igrače poput Edina Džeke, Stevana Jovetića, Miralema Pjanića, Darija Srne, Luke Modrića i Ivana Rakitića, skupa bi bili nevjerovatan tim.“

Izvor: Agencije