Mihajlović: Većina ubijenih žena prethodno prijavljivala porodično nasilje

Razgovarao: Marko Subotić

Trideset i četiri žene ubijene su od početka godine u porodičnom nasilju u Srbiji. Većina njih pre nego što su ubijene, policiji su prijavljivale nasilje u porodici.

Policija navodi da je od početka godine prijavljeno 4.200 slučajeva nasilja, što je više nego prethodne godine.

Sve to, kažu u policiji ukazuje da su se žrtve ohrabrile da prijavljuju nasilnike i da imaju poverenje u institucije.

Kako bi usaglasila rad svih institucija koje se bore protiv nasilja u porodici, Vlada Srbije je formirala koordinaciono telo za borbu protiv nasilja nad ženama i devojčicama. Na njegovom čelu je potpredsednica Vlade Zorana Mihajlović s kojom smo razgovarali o ovom problemu.

  • Koji je zadatak koordinacionog tela za borbu protiv nasilja nad ženama i devojčicama?

Naš zadatak i cilj je da ne budu ubijena nijedna žena i to nije uopšte odgovornost onoga ko je izvršio nasilje i ko je ubio. To je odgovornost svih nas. Kad kažem svih nas, nas kao građana, a i nas kao institucija. Šta smo uradili da to sprečimo? I koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost je pokrenulo određene akcije sa nevladinim sektorom, jedno se odnosi upravo na usklađivanje porodičnog i krivičnog zakona.

Mi radimo na dva koloseka. Jedan zavisi od svih nas koliko ćemo o tome da govorimo. Ljudi ne vole mnogo da govore o nasilju, čak i onda kada znaju da se to dešava kod komšije, vrata do. O tome moramo svi zajedno da radimo i trudimo se o tome da govorimo. Ali drugi deo je jako važan, a to je taj institucionalni deo. Jedno je koordinacija ministarstava, odnsno tužilaštva, socijalnih službi i policije. 

Ako nema te koordinacije, 24-časovne, onda ne može da se očekuje pravi rezultat. Dešava nam se da policija nešto detektuje, a na kraju tužilaštvo ne odradi svoj posao. Ili obrnuto, sasvim svejedno. U svakoj od tih karika mora da postoji stalni, kontinuirani rad.

  • Da li ste zadovoljni dosadašnjom koordinacijom?

Nisam zadovoljna brzinom, kada govorimo o usklađivanju ova dva zakona, porodičnog i krivičnog. Mislim da to mora da se radi brže, ali smo u isto vreme uradili zakon o rodnoj ravnopravnosti, doneli smo strategiju akcioni plan, jedan čitav deo odnosi se na nasilje nad ženama.

Pokušavamo da primere nekih dobrih sigurnih kuća koje postoje, kao što su Sombor i Zrenjanin, prebacimo na celu Srbiju. To mora da se radi uz koordinaciju. Ali da može i mora brže i bolje – mora.

  • O tom problemu koordinacije, ali i potrebe da se usklade zakoni, naročito sa konvencijom o sprečavanju nasilja nad ženama, govorilo se i pre šest meseci, i pre godinu dana. Svake godine se govori isto ali nevladine orgnazacije kažu da nije mnogo urađeno.

Od poslednjeg sastanka sa njima, pre šest meseci napravili smo zakon o rodnoj ravnopravnosti, o kome se pričalo četiri godine i on je napravljen za nekoliko meseci. Završava se javna rasprava i on sad ide na Vladu. Za tih isto nekoliko meseci zajedno smo završili strategiju o rodnoj ravnopravnosti. Čitav jedan deo te strategije odnosi se samo i isključivo na borbu protiv nasilja nad ženama i devojčicama. 

U isto vreme formirali smo radnu grupu za usklađivanje ova dva zakona, to još uvek nije završeno i to je ono što je jako važno zato što je nevladin sektor u prethodnom periodu puno radio i pripremali su i predloge zakona i razne amandmane. Prethodnih godina to nije prolazilo, a mi kao koordinaciono telo tražimo od ministarstava da završe taj posao kao što smo tražili od ministarstva pravde da se maksimalno uključi u tu radnu grupu i da se taj posao završi.

Podatak o tome da je danas više žena koje trpe nasilje u Srbiji nego ranije, mora da se shvati na drugi način. Postoje delovi Srbije gde žene zaista mnogo više prijavljuju nasilje zato što vide i osećaju sigurnost, određenu vrstu zaštite ako prijave nasilje. To je jedan deo Vojvodine, to su Zrenjanin i Sombor i još neki drugi gradovi.

Ali postoji jug Srbije, istok Srbije, gde vi uopšte nemate navodno, po podacima, povećanje nasilja nad ženama a svi znaju da ono postoji. Zato što tradicija im ne dozvoljava da oni o tome govore. I mi sad pokušavamo da idemo od grada do grada, sa lokalnim samoupravamo da razgovramo o tome i da tražimo da u svakoj lokalnoj samoupravi oni koji su zaduženi za rodnu ravnopravnost, a imamo osobe koje su zadužene u svakoj lokalnoj samoupravi, mora da izdvoje najmanje jedan do dva dana da se samo bave time.

  • Problem u Srbiji je što se i pored prijavljivanja nasilja policiji, kasnije desi ubistvo. Pre mesec dana jednu ženu je zaklao muž, a ona je prethodno godinama policiji prijavljivala nasilje u porodici.

Kada pogledate celu strukturu žena koje su ubijene, ne samo prošle i pretprošle godine, veći broj njih, bar polovina su one koje su prijavljivale nasilje. Koordinacija između tužilaštva, socijalne ustanove i policije mora da bude bolja. Nije dovoljno zatvoriti se samo u svoje ministarstvo i svoje službe i smatrati da je tu kraj priče o onome što se zove borba protiv nasilja. To je društveni problem. To je problem svakoga od nas. Na svakom koraku se srećemo s tim, kao što se institucije sreću s tim.

Pogotovo kada govorimo o nekim manjim sredinama u Srbiji. I mi smo tražili i dobili uveravanja da će to da se dešava drugačije. Mi imamo primer dobrog funkcionisanja u Somboru. To je primer koji treba da postoji u celoj Srbiji. Tužilaštvo u Somboru, lokalna samouprava, socijalna ustanova i policija 24 sata ima svoj tim. Svakog trenutka kada se neka žena javi da ima bilo kakav problem. Tog trenutka oni deluju i tog trenutka oni procenjuju da li ide u sigurnu kuću, šta oni rade sa onim ko je nasilnik itd. Mi smo tražili i to je nešto o čemu smo razgovarali sa lokalnim samoupravama da to primene u celoj Srbiji. Moramo da napravimo više Sombora u celoj Srbiji

Najveći problem je strah žene, koji je negde opravdan, pošto vidi da nema rezultata iza toga, da nema zaštite kad to prijavi. Cilj naš je da do 2025. godine nijedna žena ne izgubi život u porodičnom nasilju ili partnerskom nasilju. S druge strane, sve ono što mi danas budemo radili ocenjivaće naše ćerke i unuke. Jesmo li mi stvarno napravili ovaj korak koji je važan. Na kraju, da deca koja ostaju iza majki koje izgube život, to su deca bez roditelja. Mnogo je stvari o kojima mora da se vodi računa.

Izvor: Al Jazeera