Migranti u Tuzli: I ovu djecu negdje neko čeka

Iz Vlade Tuzlanskog kantona podsjećaju kako je briga o migracijama nadležnost državnog nivoa vlasti (Al Jazeera)

Dok svakodnevno slušamo o razmjerima migrantske krize, gledamo kako se bore da pređu granicu Evropske unije, pitamo se šta sve to znači za Bosnu i Hercegovinu, naša dnevna rutina ostaje ista jer ne vjerujemo da pojedinac može nešto značajno tu pomoći iako nas većina suosjeća sa migrantima.

Ipak postoji i jedan dio bh. građana koji su donijeli odluku da pomaganje migrantima bude dio njihove dnevne rutine, posmatrajući svakog od njih jednostavno kao čovjeka, čovjeka kome treba pomoć.

Nakon što se djelomično riješio problem migranata iz Bihaća, migranti koji borave u Tuzli, zbog nehumanih uslova i stalnog priliva novih postaju nerješiv problem za vlast, ako ga uopće i percipiraju kao takav, jer čini se da vlasti čekaju da se on riješi sam od sebe, ignorirajući više stotina migranata koji borave pod nebom na autobuskoj i željezničkoj stanici u Tuzli.

Rješenje koje nije prihvaćeno

Tačan broj migranata u Tuzli je nemoguće utvrditi, jer nigdje ne postoje zvanične evidencije, a ljudi svakodnevno dolaze i odlaze. Bilo je određenih pokušaja da se iznađe lokacija za njihov smještaj, a s obzirom da je lokalna zajednica bila protiv od toga se brzo odustalo.

„Budući da smo bili na pragu zime a u želji da riješi problem privremenog smještaja migranata, Vlada Tuzlanskog kantona je još u oktobru 2019. godine ponudila rješenje koje, nažalost, lokalne zajednice sa područja TK nisu prihvatile. Riječ je bilo o prijedlogu objekata i prostora za izgradnju privremenog prihvatnog centra kapaciteta od 100 do 150 osoba, koji poštuju međunarodno priznate standarde, ali za te prijedloge nije dobijena saglasnost lokalnih samouprava. Premijer Tuzlanskog kantona Denijal Tulumović i Vlada Tuzlanskog kantona u više navrata su izrazili volju i želju za uspostavom privremenog centra, ali je i više puta akcentirano da Tuzlanski kanton ne raspolaže prostornim kapacitetima, niti objektima“, kažu iz Odjeljenja za informisanje Vlade Tuzlanskog kantona, te dodaju:

„Potencijalni prostorni i zemljišni kapaciteti u privatnom su, ili vlasništvu gradova ili općina, te je za bilo kakvu uspostavu privremenog prihvatnog centra za migrante neophodna suglasnost i pristanak nadležne jedinice lokalne samouprave, što Tuzlanski kanton nije dobio“.

Jedan dio migranata smješten

Iz Vlade podsjećaju kako je briga o migracijama nadležnost državnog nivoa vlasti te da će, u okviru svojih mogućnosti i nadležnosti, i dalje pokušavati iznaći najbolje i za sve strane prihvatljivo rješenje.

Dok vlasti prebacujući odgovornost sa jednog na drugi nivo izbjegavaju uhvatiti se u koštac sa ovim problemom, brigu za oko 300 migranata vode volonteri i nevladine organizacije. Neriješen smještaj, spavanje u šatorima i sve veći minusi problemi su koje pokušavaju ublažiti i učiniti ih manje vidljivijim nekoliko organizacija poput Pomozi.ba, Merhameta, Emmausa, ali i desetine volontera.

Hladno vrijeme sve više predstavlja problem s obzirom na boravak vani

Pomozi.ba u decembru je uzelo pod zakup zatvoreni motel Man kapaciteta 62 kreveta u kojem je, kada već vlast neće, sklonila jedan dio migranata. Mjesečna kirija iznosi 2.300 eura, a tu su i ostali troškovi za režije, hranu i druge potrepštine. U motelu u Tuzli je svakodnevno angažovano minimalno 15 ljudi, uposlenika i volontera Pomozi.ba.

„Bilo je teško gledati migrante koji se smrzavaju na ulicama, dok niko od nadležnih ne reaguje. Nismo mogli nijemo posmatrati i biti dio tog problema, već smo željeli biti dio rješenja problema. Motel Man je tada bio zatvoren, te smo iskoristili priliku i u dogovoru sa vlasnikom uspjeli smo pronaći dobar prostor za smještaj barem jednog dijela migranata i skloniti ih sa minusa i ulice. Migranti koje borave u motelu zaista imaju jako dobre uvjete. Prostorije su moderno opremljene, imaju kuhinju, čista i uredna kupatila, toplu vodu, udobne krevete i tri obroka dnevno“, kaže Maja Arslanagić, PR Udruženja.

Sve manje empatije građana

Arslanagić ističe da uprkos tome što je određeni broj mještana negodovao do sada nisu susreli ni sa kakvim problemima. Oni koji nisu za to da migranti budu smješteni u motelu uglavnom imaju predrasude prema njima, osjećaju se nesigurno. Međutim, policijske patrole su često prisutne u blizini motela, imamo cjelodnevno osiguranje, volonteri i članovi Udruženja Pomozi.ba su stalno prisutni, tako da je motel i prostor oko motela 24 sata pod nadzorom i do sada nije bilo nikakvih neugodnih situacija niti problema.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„U početku migrantske krize u BiH itekako se pokazala podrška bh. građana prema migrantima, ali kako vrijeme odmiče sve manje imamo empatije prema njima. Nažalost, jako puno je predrasuda prema migrantima, ali uprkos tome nama se svakodnevno javljaju ljudi koji žele na različite načine da pomognu migrantima, posebno na području Tuzle“, govori Arslanagić.

Nažalost, niko od vlasti nije prepoznao značaj rješavanja ovog problema. Rad Pomozi.ba i pomoć migrantima u Tuzli i dalje će ovisiti od podrške dobrih ljudi i donacija koje budu dobijali.

Jedno lice je migrantima postalo izuzetno prepoznatljivo, a Tuzlaci koji pomažu migrantima svakodnevno će ga vidjeti na lokacijama gdje borave ovi ljudi. Riječ je o novinaru i volonteru Senadu Piriću koji od samih početaka krize u Tuzli neumorno radi i pomaže kako bi ovim ljudima barem malo olakšao njihove teškoće. Nije ovo ništa neobično za Pirića, jer sličan posao, prije pomoći migrantima i izbjeglicama, je obavljao na području Podrinja gdje se u ratu u BiH dogodio genocid. To je trajalo od samo početka procesa povratka preživjelih i protjeranih ljudi.

Čuvaju dostojanstvo

„Ja to ne mogu nijemo posmatrati. Tu sam gotovo od samih početaka, svaki dan vršim ‘monitoring’ na stanici. Razlozi koji su bili presudni da se aktivno uključim jesu oni koje sam svakodnevno zaticao ispred Terenskog ureda za strance u Tuzli i na stanici. Ljudi dođu umorni, gladni, žedni, sa svakakvim ranama. Teško je to čovjeku posmatrati. Ja svakome od njih prilazim, pitam šta treba i djelujem spram svojih mogućnosti. U tome mi pomažu i ostali volonteri“, govori Pirić.

Mnoštvo je problema sa kojima se suočavaju migranti. Problem na koji niko ne obraća pažnju, kao i na većinu drugih, jesu njihova psihička stanja.

„Ko bi poželio da se pati po šumama i gorama, po hladnim pločnicima bez osnovnih životnih uvjeta. Svako od njih ima svoju priču, svako od njih ima svoje razloge, puno je djece, puno je maloljetne djece bez ikakve pratnje. Neka je majka ispratila to dijete, neko negdje čeka to dijete, neko mu se raduje. To su ljudi koji dugo godina putuju, većinu vremena provode vani, nemaju dovoljno materijalnih sredstava. Zbog toga ćete mnoge od njih sresti na tuzlanskim ulicama ne da prose, nego da prodaju maramice i upaljače. Većina njih ne želi da prosi, a prodajom pomenutih artikala pokušavaju sačuvati dostojanstvo“, priča ovaj istaknuti humanitarac.

Uslovi ispod ljudskog dostojanstva

Hladno vrijeme sve više predstavlja problem s obzirom na boravak vani. Na njihovu sreću, snijega nije bilo puno ove godine.

„Ako bude obilnih padavina biće i većih problema. Cijelo ovo vrijeme prisutan je problem nedostatka osnovnih higijenskih uslova. Ne postoji toalet, onda zamislite gdje i kako veliki broj ljudi obavlja osnovne fiziološke potrebe. Također, smještaj je ogroman problem. Kamp ne postoji, a ljudi se teško odlučuju izdati im neku sobu zbog toga što je javnost isprepadana te se ne usuđuje ovim ljudima izdati smještaj“, navodi Pirić neke probleme sa kojima se susreću migranti u Tuzli.

I sam Pirić, ali i nekoliko drugih volontera, je doživio nekoliko neugodnih situacija zbog pomaganja migrantima. Ipak, ističe da su građani Tuzle, ali i cijelog kantona na jedan lijep i koristan način pokazali empatiju i solidarnost.

„Vi ćete na stanici svaki dan sresti nekoga ko je došao da pomogne, ko hoće da sarađuje sa volonterima i ko hoće koliko-toliko da olakša boravak ovih ljudi na stanici. Svi se slažu u jednom, da je sramota za Tuzlu da ovi ljudi borave u uslovima koji su ispod svakog ljudskog dostojanstva“, ističe na kraju Pirić.

Izvor: Al Jazeera