Migranti kao i drugi putnici – segregacija je nedopustiva

Scena iz autobusa na relaciji Tuzla – Sarajevo, u kojem su migranti poslani da sjednu u stražnji dio vozila, brzo se proširila društvenim mrežama i medijima te izazvala oštre reakcije i osude. No, nije jedina iz autobusa i vlakova koji prometuju Bosnom i Hercegovinom.

Migranti, koji prolaze Bosnom i Hercegovinom na putu prema Zapadu, suočavaju se i s gorim stvarima, upozoravaju na to i volonteri koji pomažu migrantima, i humanitarne udruge, ali i brojni savjesni građani. I navode primjere iz cijele države, pri čemu ili migrante stavljaju u stražnji dio autobusa, ili ih iz drugih službene osobe izvode van jer nemaju potrebne dokumente, ili im treći, kako tvrde volonteri, „u željezničkim kompozicijama daju posebne vagone“.

„Brojni su problemi s kojima se suočavaju migranti – prodaju im karte iako znaju da u autobusu nema mjesta, drugi im ne žele prodati karte, pa čak i ih i smještaju u zadnji dio vozila. Svjedočio sam tome. A s druge strane, i to često susrećem, ima i vozača koji ih voze džaba“, priča za Al Jazeeru volonter koji je zahtijevao anonimnost.

Kaže da ga „već mnogi znaju“, ali je više onih kojima smeta, i zato ne želi javno govoriti. Više od godinu dana pomaže migrantima na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, pa je imao raznih neugodnih situacija – i na autobusnim, i željezničkim kolodvorima, i s vozačima, i s kondukterima, i s prodavačima karata. Po njemu, „niko ne voli čuti istinu, a to je da se prema tim ljudima loše ophode, iako su zahvaljujući migrantima puni i autobusi, i vozovi – zapravo, nikad nisu bili puniji“.

Mektić: Ma šta ja imam sa autobusima i kartama

Željeznice Federacije BiH obraćale su se od početka migrantske krize više puta Ministarstvu sigurnosti BiH, kao i Ministarstvu unutarnjih poslova Federacije BiH te kantonalnim ministarstvima unutarnjih poslova te tražili pomoć i informacije o načinu postupanja u vezi prijevoza migranata, koji najčešće putuju na relaciji Sarajevo – Bihać.

Od Ministarstva sigurnosti BiH dobili su ovakav odgovor: „Imajući u vidu činjenicu da osobe u statusu tražilaca azila imaju slobodu kretanja, neosporno je da isti imaju pravo putovati i koristiti javni prevoz, uz uvjet da su registrovani u Službi za poslove sa strancima pri Ministarstvu sigurnosti BiH“. I po tim preporukama Željeznice Federacije BiH postupaju.

Na upit o postupanju s migrantima u javnom prijevozu, državni ministar sigurnosti na odlasku, Dragan Mektić priču je vratio prema prijevoznicima, odgovorivši u poruci: „Ma šta ja imam sa autobusima i kartama“.

„Uobičajene su scene i da ih, na tzv. entitetskoj liniji, izbace iz autobusa. Ili ih samo izbace iz voza u pola ničega. Kad su to prestali, daju im posebne vagone. Znaju ti ljudi i kupiti kartu za autobus od Sarajeva do Bihaća, pa ih izbace u Ključu ili negdje usput, iako po zakonu o slobodi kretanja imaju pravo kretati se po cijeloj Bosni i Hercegovini. Uostalom, imaju papire koji im je izdala država“, dodaje.

Država ignorira problem

Zakon o strancima BiH u dva posebna člana jasno kaže: „Stranci koji zakonito borave u BiH … uživaju pravo na slobodu kretanja unutar BiH i slobodan izbor mjesta boravka, ako nije drugačije određeno ovim ili drugim zakonom u posebnim oblastima iz razloga javnog interesa u demokratskom društvu“ …

„Zabranjena je diskriminacija stranaca po bilo kojem osnovu, kao što su: rod odnosno pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, status koji se stiče rođenjem ili drugi status“.

I tu je za odvjetnike, Almu i Azura Prnjavorca sve jasno. Problem je, po njima, u nečemu drugom. Kad se i dogodi problem, a kaznena djela se događaju vrlo često, problem je da je „nekada nemoguće utvrditi identitet migranata/izbjeglica, budući da ne posjeduju nikakve dokumente i da nisu u sistemu baze biometrijskih podataka“.

„Vrlo često migranti odmah uništavaju dokumente koju dobiju od Službe za poslove sa strancima, kako se ne bi mogla izvršiti repatrijacija. S druge strane, za godinu i po dana koliko migranti prolaze kroz našu zemlju ništa sistemski nije urađeno kako bi se decidno znalo kako se nositi u situaciji kada se pojavi jedan osumnjičeni ili svjedoci kao nedavno u Tuzli kad je jedan migrant izboden nožem od drugog migranta“, ukazuju odvjetnici.

Po njima, i lokalne, i državne vlasti „problem ignorišu već godinu i po dana“. I sve što se događa, smatraju, „u odnosu na migrante kriva je Bosna i Hercegovina jer, kao država, apsolutno ne brine o njima sa jedne strane, a sa druge kroz granice prolaze nesmetano na stotine dnevno bez reakcije nadležnih“.

Migranti će i dalje dolaziti, samo u otežanim uvjetima

Da reakcije nadležnih ima, doduše vrlo oštre, kao i da putovanje migrantima kroz Bosnu i Hercegovinu, kako onima koji idu pješke ili se voze sredstvima javnog prijevoza, nije nimalo jednostavno ni bez problema, ukazuju u udruzi „Are You Syrious?“.

Aktivistica Tajana Tadić prepričava situacije s lokacije kod Velečeva, nadomak Ključa, gdje „već godinu dana [službene osobe] skidaju s autobusa ljude nakon prelaska [entitetske linije] iz Republike Srpske u Federaciju BiH“.

„Skidaju ljude s validnim kartama, na temelju rasnog profiliranja, koji bi ostali sami usred ničega da nema podrške tamošnjeg Crvenog križa koji doslovno pronalazi takve obitelji kraj ceste i daje im hranu i vodu. To se događa pod izgovorom rasterećivanja kantona, iako je sasvim jasno da će ti ljudi i dalje dolaziti, samo u nehumano otežanim uvjetima“, prenosi Tadić.

Udruga u kojoj djeluje ovih je dana i reagirala na svojoj Facebook stranici spomenutoj situaciji iz autobusa Tuzla – Sarajevo, kada su migranti poslani na zadnaj sjedišta, navodeći kako je riječ o „rasnoj segregaciji“, ali i ukazujući kako ona nije karakteristična samo za navedeni slučaj nego to „čine i drugi bosanski autobusni prijevoznici“. Doduše, navode i kako takve scene „nikako nisu problem isključivo Bosne i Hercegovine ili Balkana, nego su se slične situacije događale i u Francuskoj gdje su prijevoznici navlačili plastične vrećice na sjedala kada su na istima prevozili migrante i izbjeglice iz subsaharske Afrike“.

„Bilo koja forma rasne segregacije je apsolutno nedopustiva, a posebice je groteskna kada je usmjerena ka nekim od najranjivijih ljudi koji su ovdje došli tražiti utočište i nadali se ruci prijateljstva“, ukazuje Tadić.

Prijevoznici negiraju prozivke

U konkretnom, tuzlanskom primjeru odgovorni iz prijevozničke kompanije Transturist su se ispričali klijentima, sugrađanima i prijateljima, navodeći kako je riječ „o neugodnoj situaciji“ te najavili disciplinski postupak protiv vozača.

No, nisu samo tuzlanskog prijevoznika prozivali, nego i sarajevski Centrotrans. Na upit imaju li vozači praksu da migrante smještaju u zadnji dio autobusa, izbacuju li ih prije konačne destinacije i tko ima takve ovlasti, te prodaju li im se uredno karte kao i drugim putnicima, odgovaraju da „kompanija Centrotrans ni u kom slučaju i nikada nije vršila diskriminaciju bilo kojeg putnika na osnovu njegovog statusa, izgleda, boje kože…“

„Za nas bilo koji putnik, sa kupljenom kartom, ima isti status i pravo na prijevoz u skladu sa odabranom destinacijom. Također, naglašavamo da je prijem i izlaz putnika moguć isključivo na registrovanim autobuskim stanicama i stajalištima. Iznimno od ovoga, moguće je da policijski organi mogu na bilo kojem mjestu izvršiti kontrolu putnika, te ukoliko smatraju da neko od putnika nema adekvatnu dokumentaciju istoga izvesti iz autobusa“, navode u Centrotransu.

Priznaju i da imaju određenih problema s migrantima jer se „često puta dešava da bez validne dokumentacije pokušavaju preći granične prijelaze, dok u određenim situacijama ilegalno pokušavaju ući u bunkere ili druga mjesta u autobusu koja nisu namijenjena za prijevoz putnika“.

Nisu glavni krivci, niti negativci u Tuzli

Kad je u pitanju tuzlanski autobusni kolodvor i zaposleni na njemu, i volonteri, i građani će potvrditi da su tamo doista pomagali migrantima. Mnogi će reći i kako u tuzlanskom Transturistu „nisu glavni krivci, niti negativci“. To kaže i šef tuzlanskog kolodvora Muamer Alić-Partić, prepričavajući kako su migrantima zaposleni na stanici, kao i on sam, „često pružali raznorazne vidove pomoći u zbrinjavanju“.

„Dešavaju se situacije, a kao šef stanice imam odriješene ruke u nekim stvarima, da njih desetak dođe da putuje, pa nemaju novaca i mi im pišemo neke studentske karte ili ih pustimo bez karte. Nikad nismo doživjeli da je putnik izašao i žalio se. Zaista, nije se niko žalio i rekao da neće putovati zato što su oni u autobusu“, tvrdi Alić-Partić.

Iz Transturista podsjećaju kako su, „kao kolektiv učinili mnogo pozitivnih stvari za migrante … i nikome nisu uskratili pravo da kupi kartu i putuje“. Ipak ukazuju kako „država nije spremno dočekala ovako intenzivan priliv migranata, a problemi se svakodnevno gomilaju“. „Nismo odbili pružati usluge migrantima, a u isto vrijeme svakodnevno smo pod pritiskom klijenata da to učinimo“, navode uz poziv nadležnima da im pomognu.

„Kao prijevoznička kompanija nemamo pravo da bilo kojeg putnika legitimišemo, tražimo identifikacioni dokument i utvrđujemo da li je neko domaći, strani putnik ili imigrant. Također, nije na prijevoznicima da određuju na kojem mjestu će putnici sjediti obzirom da, u javnom prijevozu putnika unutar BiH, nisu numerisana mjesta za sjedenje i putnici samostalno biraju sjedište, ovisno od mjesta i vremena ulaska u autobus, odnosno popunjenosti autobusa“, poručuju iz Centrotransa.

Nema posebnih vagona

Na navode po kojima željeznički operateri imaju posebne vagone za migrante, te na pitanja izbacuju li ih prije konačne destinacije i prodaju li im se uredno karte kao i drugim putnicima i iz Željeznica Federacije BiH, i iz Željeznica Republike Srpske odgovaraju da su dužni prevesti svakog putnika koji ima urednu prijevoznu ispravu.

„Željeznice Federacije BiH nemaju posebne vagone za migrante, ne izbacuju nikoga iz vagona i ne isključuju iz prometa nikoga ko ima urednu prevoznu ispravu i svojim ponašanjem ne ugrožava ostale putnike i ne narušava bezbjednost saobraćaja“, odgovorila je Senka Račić, načelnica Službe za odnose s javnošću u tom entitetskom željezničkom prijevozniku.

„Željeznice Republike Srpske ne raspolažu nikakvim posebnim putničkim kolima, niti izbacuju migrante prije konačne destinacije, tj. uputne/krajnje stanice nekog od vozova sa prevozom putnika. Karte se uredno prodaju, kako svim ostalim putnicima, tako i migrantima“, odgovorile su, u dvije rečenice, njezine kolege iz drugog prijevoznika.

No, iz Željeznica Federacije BiH upozoravaju da su „česte situacije kada pripadnici MUP-a, u skladu sa svojim ovlaštenjima intervenišu, te zaustave vozove i na taj način rješavaju probleme kretanja migranata što prouzrokuje velika kašnjenja vozova“.

Pružena ruka kao putokaz

I reakcija volontera, i humanitaraca, ali i drugih savjesnih ljudi iz autobusa i vlakova kojima se voze migranti, odnosno ruka koju pružaju i pomoć koju daju migrantima zapravo treba biti putokaz. Sve drugo, pa i na razini incidenata kakve migrantima priređuju neodgovorni pojedinci doista su nedopustivi, nehumani i vrlo opasni kao društvena pojava, složit će se svi sugovornici Al Jazeere.

„Iskreno se nadam da će ti ljudi, migranti i izbjeglice, umjesto ovakvih situacija zapamtiti brojne građane BiH koji nesebično danonoćno volontiraju kako bi im barem malo olakšali put, kao i da će oni koji se danas iživljavaju nad tim ljudima sjetiti da su donedavno i oni bili izbjeglice“, zaključuje Tajana Tadić.

Izvor: Al Jazeera