Oglasi

Migracije su globalna revolucija koja trese Evropu i ugrožava Balkan

Pet godina je prespavano, pravi odgovori na migrantsku krizu su izostali i Evropska unija je stigla do crvene linije.
EU se suočava s mnogo težim izazovima nego što je iznuđeno fizičko zaustavljanje ilegalnih migranata na njenim ulaznim granicamaEPA

Nakon migrantske krize iz 2015. godine kada je 1,83 miliona migranata prošlo kroz ulazne granice Evropske unije, naivni optimisti su vjerovali da evropske političke elite nemaju pravo i ne smiju po drugi put u pet godina biti iznenađene masovnim pokretima stanovništva iz kriznih područja.

Pet godina je prespavano, pravi odgovori na migrantsku krizu su izostali i Evropska unija je stigla do crvene linije. Uspavane političke elite u Briselu nisu probudila ni sve dramatičnija geopolitička prestrojavanja pred njihovim vratima, ni rusko-turske trzavice oko ishoda ratova u Siriji i Libiji, niti pritajena američka predizborna pasivnost. Sve ovo, i još mnogo toga, najavljivalo je zastrašujući talas ilegalnih migranata već sa prvim vjesnicima proljeća.

Sada se Evropska unija suočava s mnogo težim izazovima nego što je iznuđeno fizičko zaustavljanje ilegalnih migranata na njenim ulaznim granicama. Htjele ne htjele, političke elite u evropskim centrima će sada morati odgovoriti na sva ona pitanja koja su ih do sada smarala. Na primjer: može li se EU iz pozicije bespomoćnog promatrača preobratiti u ozbiljnog 'igrača' globalnih procesa? Da li su nametnuti ratovi u Siriji i Libiji i najnovija migrantska kriza kao njihov nusproizvod - geopolitički promašaji same Unije? Kako pomiriti temeljna načela EU o slobodi kretanja ljudi i sadašnje realne nagone za samoodržanjem evropskog projekta? Da li je EU konačno spremna platiti cijenu neminovnog redefiniranja odnosa s Turskom i Rusijom ne pitajući pritom šta o tome misli Amerike? I najteže: da li i na koji način EU može razriješiti svoje unutarnje raskole uključujući i onaj najozbiljniji - između zapadnog i istočnog bloka unutar Unije, raskol koji se između 'starih' i 'novih' članica i raskol između zapadne i istočne kulturno-historijske sfere, od prvog izbjegličkog 'cunamija' neprestano produbljuje.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Sve dok ne bude odgovora makar na ova pitanja, nerealno je očekivati bilo kakvu zajedničku strategiju protiv ilegalnih migranata kao posljedice nepravedne globalizacije u koju je i Evropska unija itekako umiješana. Udarivši protiv globalne nepravde "nova globalna revolucija" je, spontano ili planski, svom silinom grunula i na same temeljne evropskih vrijednosti među kojima je i evropska moralnost, sloboda kretanja i humanizam - koji ovih dana umiru na evropskim granicama s Turskom.

Samoubilačka nesposobnost EU

Samoubilačku nesposobnost za globalne izazove, Evropska unija pokazuje i neshvatljivom indolencijom u odnosu prema globalnom međunarodno-pravnom neredu, prema sve široj disperziji kriza i ratova u njenoj neposrednoj blizini, prema nesumnjivim ratnim zločinima počinjenim protiv čovječnosti, te prema zastrašujućim dozama globalnog pesimizma i negativnog narativa u evropskom i globalnom javnom prostoru.

Nisu više zabrinuti samo sve tiši eurofanatici i mediji u ulozi intelektualne savjesti Evrope. Sve je više i evropskih parlamentaraca među kojima su čak i oni najliberalnijih uvjerenja, koji se ne mire s porazom Evrope u borbi s ilegalnim migrantima. Niti prihvataju da se realni rizici po sigurnost evropskih građana, stereotipski opravdavaju slovom međunarodnih konvencija o azilu, načelima o univerzalnim ljudskim pravima, šengenskim slobodama ili humanističkim idealima.

Prema nedavnim anketama Evropskog ureda za ispitivanje javnog mišljenja (Eurobarometar) čak 73 posto Evropljana želi da EU učini mnogo više po pitanju ključnih globalnih izazova i da se napokon suoči s uzrocima masovnih preseljenja iz pretežno islamskog svijeta u pretežno kršćanske zemlje zapadne Evrope. Oko 60 posto istih ispitanika smatra da su postupci EU u vezi s migracijama potpuno neusklađeni s vremenom. Odgovarajući na pitanje u vezi sa sve dubljim podvojenostima između evropskog Zapada i Istoka, čak 81 posto ispitanika vjeruje da bi koordinirano djelovanje Unije u svim kriznim situacijama moglo biti efikasnije i dugoročno isplativije od pojedinačnih akcija zemalja članica.

Najpozitivnija nota najnovijih istraživanja je ona koja pokazuju da se kritičari i kritizeri evropske imigrantske politike sve više polarizuju i da i jedni i drugi u javnom diskursu postaju vidljiviji. Kritizeri kao i decenijama dosad, negiraju svaki (i dobar i loš) potez zajedničkih evropskih institucija ne nudeći nikakva rješenja. Međutim, sve brojniji kritičari, u čijim redovima je najviše mladih, osuđuju EU samo za ono što ona ne čini a morala bi ako doista ima aspiracije ka ulozi "velikog igrača na uzavreloj globalnoj sceni", što još uvijek gotovo usamljenički zagovara francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Građani Evrope ne vjeruju migrantima

Kritičari Evropske unije kao i većina ispitanika Eurobarometra smatraju da dugoročna sistemska rješenja za borbu protiv ilegalnih migracija podrazumijevaju prvenstveno prevenciju sukoba i rješavanje egistencijalnih problema građana u zemljama rođenja. Radikalnije nego prethodnih godina insistira se i na selektivnoj primjeni odredaba međunarodnog humanitarnog prava kako bi se spriječile zloupotrebe a maksimalizirala pažnja prema djeci bez pratnje i onima koji su dokazano pobjegli od rata, torture i progona. Sumnjajući u statistiku UNHCR-a po kojoj je samo lani na teritoriju EU ušlo čak 63.000 djece bez pratnje, postavlja se logično pitanje - "šta je s roditeljima"? Zbog historijskih razloga, viših nacionalnih interesa, ili skrivenih poslova (izvoz oružja, upravljanje strateškim sirovinama, tajni dilovi isl.) evropske političke elite još uvijek ne uspijevaju slijediti zahtjeve evropske javnosti.

O dogradnji Dablinskih pravila o azilu usaglašavanja i pregovori se vode skoro pet godina. "Nije u pitanju sposobnost, nego snaga volje“ zaključuje s pravom donedavna austrijska parlamentarka evropskih liberala (ALDE), Angelika Rosa Mlinar. U takvim neizvjesnim okolnostima nije realno očekivati ni da će dobrodošlica i empatija evropskih građana prema migrantima ostati na nivou od prije pet godina. Širom Evrope je sve više internet-foruma s porukama o "kraju evropske dobrodošlice za migrante". Ne vjeruje se ni u one ranije laskavosti o migrantima kao "resursu za još dinamičniji rast evropske privrede". I o jednom i drugom će se, tvrde forumaši, dugoročno u Evropi govoriti samo kao o lošem iskustvu. Za pesimizam i pojačani oprez digitalne javnosti ponovo su, razumije se, najzaslužnije evropske političke elite koje su kao i prije pet godina, ponovo zatečene eksplozijom migrantske krize iako su brojni indikatori upozoravali da je 'cunami' pred vratima.

Doduše, dramatičnom padu razumijevanja evropskih građana prema migrantima doprinose i oni doseljenici koji nisu opravdali iskazano gostoprimstvo prije pet godina. Iako se radi o pojedinačnim slučajevima u kojima su Afroazijati bili akteri nečasnih aktivnosti - od fizičkih obračuna do organiziranog kriminala i terorizma, pojedinci sumnjive prošlosti su uspjeli zametnuti strah i zazor kod evropskih građana prema ilegalnim migrantima. Takvim trendovima, naravno, najviše se raduju pritajena evropska desnica, reakcionarni populistički pokreti, ksenofobi i suverenisti koji su ilegalne imigracije već smjestili u red s "najozbiljnijim dugoročnim prijetnjama po nacionalnu sigurnosti evropskih država".

Opasnosti po Balkan, BiH potencijalno najugroženija

"Nova globalna revolucija" za koju EU neće imati sistemskog rješenja sve dok se ne promijeni uloga Evrope na globalnoj sceni, najdublje tragove bi mogla ostaviti na tlu još uvijek krhkih postkonfliktnih država Zapadnog Balkana u kojima ništa od posljedica raspada bivše zajedničke države još nije suštinski riješeno. Etno-religijska homogenizacija je ključna poluga političke vlasti. Međunacionalno nepovjerenje prerasta u strah od drugih i drugačijih. Slabašne ekonomije se s migrantskim krizama dodatno iscrpljuju što u konačnici sve ove zemlje potiskuje u nove tenzije s nepredvidljivim ishodom. I konačno, integracija u EU kao alternativa daljoj 'balkanizaciji' ovih zemalja, nije ni zamisliva s armijama vojno sposobnih ilegalnih migranata koji, kao neartikulisana gomila stranaca, tumaraju balkanskim gradovima, željezničkim stanicama, pograničnim zonama i improviziranim prihvatnim centrima.

Nedavna izjava austrijskog kancelara Sebastijana Kurza da će "ilegalni migranti biti zaustavljeni na Zapadnom Balkanu ako ne budu spriječeni na spoljnim granicama Unije", upravo potvrđuje da proklamovana obećanja o integraciji balkanskih zemalja u EU imaju marginalnu težinu u odnosu na unutarnju sigurnost i ciljeve zemalja članica. Pogotovo sada nakon "otvorenog turskog rata protiv Evropske unije".

Austrijski kancelar se, isto kao i ostali evropski lideri, pravi da ne uočava opasnu spiralu neželjene eskalacije čije usijanje podjednako izaziva nekontrolirana migrantska 'okupacija' Bosne i Hercegovine koliko i predstojeća hermetizacija državnih granica Grčke, Bugarske, Rumunije, Sjeverne Makedonije, Srbije, Hrvatske i Slovenije. 'Orbanizacija' ovih država je više nego izvjesna izostanu li sistemska rješenja za prevenciju masovnih globalnih seoba. I ne samo iz kriznih područja već i siromašnih država koje su zbog surovosti globalizma (kao izuma zapadne civilizacije) dovedene do propasti. 

Osim analitičara Briselskog foruma, stručnjaci OSCE-a u Sarajevu također smatraju da najezda nedovoljno provjerenih, a regrutno sposobnih stranih državljana, može predstavljati posebno ozbiljnu prijetnja za institucionalno razjedinjenu i ustavnopolitički nesređenu Bosnu i Hercegovinu. To potvrđuje i statistika Agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) po kojoj je u ovu zemlju prošle godine ušlo oko 30.000 ilegalnim migranata čije su provjere "veoma sumnjive". Prema istom izvoru, Služba za poslove sa strancima registrovala je 18.071 novog tražioca azila, što je za 5.000 više u odnosu na isti period prethodne godine, a oko 7.000 tražilaca azila izjavilo je da ima namjeru trajno ostati u Bosni i Hercegovini. Većinu takvih, navodi se, čine ekonomski imigranti iz Afganistana, Pakistana, Irana, Iraka, Bangladeša, Alžira i Maroka, a ne izbjeglice iz Sirije kojima bi se eventualna međunarodna zaštita morala osigurati.

Opasne zamke 'tigrove kože'

Imajući u vidu da se Hrvatska pokazala pouzdanim čuvarom vanjske granice Evropske unije na svom prostoru, te da su na grčku i bugarsku ulaznu granicu ovih dana upućena jaka pojačanja u ljudstvu i tehnici, nije teško pretpostaviti da bi se izbjeglička kriza u BiH mogla dramatično pogoršati ako vlasti u Sarajevu budu oklijevale s politikom radikalne provjere svakog imigranta i s prisilnim povratkom u zemlje porijekla svakog onog kome međunarodna zaštita po zakonu nije krajnje neophodna.

Posebnu dugoročnu opasnost po Bosnu i Hercegovinu bi mogla predstavljati dosadašnja kratkovida politika EU o "disperzivnom razmještanju" ilegalnih migranata, lica bez državljanstva, djece bez pratnje i tražilaca azila isključivo na teritoriji entiteta Federacija Bosne i Hercegovine. Stvaranjem mreže prihvatnih centara po sistemu "tigrove kože" samo po regionalnim centrima u Federaciji BiH, a ne i u drugom bh. entitetu Republika Srpska, Evropska unija pravi dvostruku kardinalnu pogrešku: dokazuje da je nesposobna rješavati problem ilegalnih migranata čak i na mikro-planu, te preuzima rizik da, svjesno ili iz neznanja, doprinosi narušavanju ustavno-pravnog poretka Bosne i Hercegovine kao države.

Nema sumnje da će odgovor Evropske unije na migrantsku krizu obilježiti njenu sadašnjost i odrediti njenu budućnost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.