Oglasi

Mesić: Tuđmanovu politiku tumače oni koji o njoj ne znaju ništa

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić komentira prvi krug predsjedničkih izbora, kandidate i zadaće budućeg šefa države.
Stjepan MesićStjepan Mesić kaže da je trenutačna predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović estradizirala funkciju predsjednikaEPA - Arhiva

Nakon prvog kruga predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, slijedi drugi krug 5. siječnja u kojem će hrvatski birači izabrati ili novog predsjednika Zorana Milanovića, pobjednika prvog kruga, kojeg podržava oporbena Socijaldemokratska partija (SDP) ili povjeriti novi mandat aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, kandidatkinji vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ).

Po mnogim promatračima i analitičarima, u tom će odmjeravanju snaga veliku ulogu imati birači Miroslava Škore, trećeplasiranog u prvom krugu, koji je bio uzdanica desno orijentiranih birača i kojem je drugi krug izmaknuo 'za dlaku'.

Među pozornim promatračima događanja je i Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske, prvi nakon Franje Tuđmana, koji je bio na čelu države u dva mandata 2000-ih godina kada je u Hrvatskoj ukinut dotadašnji polupredsjednički sustav. Oba mandata je osvojio velikom većinom glasova i cijelo vrijeme bio najpopularnija politička osoba u zemlji, a razmišljao je neko vrijeme da se kandidira i na ovim izborima za Pantovčak, gdje se nalazi Ured predsjednika Hrvatske.

Ovaj veliki kritičar hrvatske politike prema BiH, posebno 90-ih godina prošlog stoljeća, za Al Jazeeru analizira prvi krug predsjedničkih izbora i kandidate između kojih će se odlučivati u drugom krugu, utjecaju ovih izbora na parlamentarne izbore iduće godine, ovlasti predsjednika i važnost njegovog neposrednog biranja te hrvatsku vanjsku politiku, posebno prema susjednim zemljama, i ulozi koju bi u tome trebao imati i igrati budući predsjednik ili predsjednica.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

     

  • Kako komentirate rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora i zbog čega su takvi kakvi jesu, što je presudilo i koje trendove u hrvatskom društvu u političkom smislu pokazuju?

- Cijela ta izborna procesura, cijela kampanja pa i sve ono što je bilo prije, dovelo je do toga da je funkcija predsjednika estradizirana. Dakle, momentalna je predsjednica uspjela od te funkcije napraviti estradu, ona je u svojim porukama govorila je 'istrgnula' Hrvatsku iz, malo posprdno je rekla, regiona, što je notorna glupost - niti Hrvatsku može netko ‘istrgnuti’ iz prostora u kojem se nalazi, niti može bilo koju drugu zemlju koja je u regiji netko izbaciti iz regije. To su jednostavno činjenice, ali ona je to pokazivala kao veliki svoj uspjeh jer je, kaže, Hrvatsku ‘otrgnula’ iz regije. Drugo, ona kaže da je sve što je obećala i izvršila - to je opet jedna notorna laž jer, kao što je ona rekla, da će ako se nju izabere Hrvatska biti najbogatija i najprosperitetnija zemlja u Europi i svijetu. Sasvim je jasno, to su joj mogli I njezini sekundanti reći, da Hrvatska to ne može u njezinom mandatu, ne u njezinom drugom mandatu - Hrvatska ne može u ovom stoljeću ni u ovom tisućljeću biti najbogatija i najprosperitetnija. To su besmilice, a tih besmilica je bilo puno. Međutim, ono što je ona učinila, to se mora priznati, na valu tuđih uspjeha je uspjela držati vodu i iz toga tražiti za sebe pozitivne rezultata, kao što je, recimo, uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, od čega je ona napravila veliku priču kao da je ona igrala nogomet.

[Zoran] Milanović je svojevremeno mislio da ne bi predsjednika trebalo birati neposredno, to je bilo njegovo mišljenje, nego da se bira u Saboru. Međutim, ja smatram, a ion sada očito smatra, da je neposredno izabrani predsjednik potreban zbog toga jer je korektiv vlasti i čvrsta točka sistema - kada dođe do kriznog stanja, a u politici je to uvijek moguće, onda ta čvrsta točka odigra ulogu. Ja sam imao nekoliko slučajeva kada sam morao reagirati kao čvrsta točka sistema. Dakle, u tom smislu očito je da se Milanović ispravio jer se i kandidirao za predsjednika. A kad bi se predsjednik birao, recimo, u parlamentu, konkretno u Hrvatskom saboru, možete misliti što bi sada bilo, o kome bi ovisila uloga predsjednika - o nekoliko tamo kupljenih ‘žetončića’ koji nemaju veze s izbornim rezultatom.    

  • Kakav je bio ton kampanje i pretkampanje, posebno glavnih kandidata, i kako su bile tretirane teme koje doista jesu u ovlasti predsjednika RH, primjerice vanjska politika i odnos prema zemljama regije?

- Moram reći da je najmanje bilo riječi o onim poslovima koje u stvari vodi predsjednik, što njegov ured radi, o tome je manje bilo. Bilo je raznih drugih priča, ali recimo jedna koja je bila uporno u igri je o tome kako je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) još od vremena Franje Tuđmana kršćanska demokratska stranka. To jednostavno nije točno jer Tuđman na to niklada nije pristao, a ja iz osobnog iskustva sa sjednice predsjedništva, davno, dok sam bio u HDZ-u - jer ja sam bio glavni tajnik HDZ-a - bio je jedan ministar, Jure Radić, koji je pohvalio na sjednici predsjedništva Franju Tuđmana da je on u program stavio sjajno tri stvari na kojima se bazira HDZ, a to je državotvorstvo Ante Starčevića, mirotvorstvo Stjepana Radića i socijalni element, tj. hrvatsku ljevicu, vezao je na to hrvatsku ljevicu. I onda je Jure Radić na sjednici predsjedništva HDZ-a rekao da bi trebalo dodati i novi, četvrti stup, a to je kršćanska demokracija. Onda je Tuđman 'eksplodirao' i rekao da u Hrvatskoj kad je HSS (Hrvatska seljačka stranka) imao 90 i više posto hrvatskog glasačkog tijela, da nikada nije kršćanska demokracija imala nikakvu ulogu. A drugo, rekao je, ja osobno ne mogui biti predsjednik stranke u kojoj jedan od osnivača i moj prijatelj Muhamed Zulić, ne može biti član. I rekao je: Da mi to više nikad nitko nije spomenuo. Međutim, sada i Kolinda i [Andrej] Plenković i svi ovi lideri HDZ-a to kao pačići ponavljaju, a to jednostavno s istinom nema nikakve veze.

  • Zanimljivo je da oboje kanndidata koji su ušli u drugi krug izbora često spominju Franju Tuđmana i pozivaju se na njega. Spominju li ga u pravom kontekstu kada govore o njemu?

- Njega spominju u idealiziranom smislu jer nitko, recimo, ne kaže koje su bile njegove veze sa Slobodanom Miloševićem, da je s njim imao razgovore u Karađorđevu, ksnije u Tikvešu, da su dogovarali da Hrvatska dobije granice iz '39. i plus Cazin, Kladušu i Bihać. Jer je nama Tuđman na političkom aktivu, u hrvatskom političkom vrhu rekao da je to predložio Milošević, pa je Milošević u tom smislu za razgraničenje formirao komisiju u Beogradu na čelu s akadamkinjom Smiljom Avramov. A Tuđman je formirao komisiju za razgraničenje u Hrvatskoj na čelu sa Zvonkom Lerotićem, sveučilišnim profesorom - tu je još bio Duško Bilandžić, Josip Šentija i drugi. I kad sam ja čuo da su formirane takve komisije i koji je njihov zadatak, ja sam ljude zvao i rekao: Pa jeste vi normalni, jel' vi znate što ta komisija treba napraviti? A oni su rekli: Pa to je razgraničenje sa Srbijom. Pa razgraničenje sa Srbijom je napravio AVNOJ, jel' vi razumijete o čemu se radi? Onda su svi podnijeli ostavke i komisije su se raspršile. Dakle, sada tumače Tuđmanovu politiku oni koji o njoj ne znaju ništa, a ne pitaju nas koji smo se rastali od Tuđmana jer nismo pristali na podjelu Bosne.

  • Kako ovi rezultati utječu na političku scenu i stranačke politike s obzirom na to da iduće godine dolaze parlamentarni izbori, ali i na drugi krug predsjedničkih jer desnica je u odnosu na Milanovića s Grabar-Kitarović i Škorom dobila golem broj glasova?

- Ovo neće imati nekakvog naročitog odjeka - politički prostor u Hrvatskoj je podijeljen, to se moglo vidjeti i na ovim izborima. [Miroslav] Škoro je mogao, da je bio malo čvršći, malo određeniji u sučeljavanju, dobiti još ovih par postotaka i doći u drugi krug. Dakle, njegova nesnalažljivost - iako je on čovjek koji je naučio na javno djelovanje - ali nije se baš naročito snašao i izgubio je izbore za predsjednika. Ali pošto je on najavio da neće ostaviti svoje birače, da ide u izbornu kampanju za Hrvatski sabor, on ne može pozvati svoje birače da ih ‘izruči’ sada HDZ-u - on ih mora zadržati da bi napravio uspjeh na izborima za parlament. Dakle, on sada čvrsto mora držati svoju izbornu bazu, ne prepustiti je HDZ-u.

  • Kakva je Hrvatska danas u odnosu na dva mandata u kojima ste Vi bili na funkciji predsjednika? Puno prije izbora izjavili ste da i sami razmišljate o novoj kandidaturi…

- Ja sam sa dosta visokim postotkom pobijedio i ljudi su tada, kao i sada, tražili promjene jer se sve rješavalo u Uredu predsjednika - Hrvatska je imala polupredsjednički sustav, ali su se ovlasti predsjednika često tumačile vrlo ekstenzivno. Tu se odlučivalo i tko će kupiti koju firmu, tko će biti trener ove ili one reprezentacije i kako će se zvati nogometni klubovi - dakle, sve se rješavalo u predsjedničkom Uredu. Zbog toga smo bili za parlamentarni sustav, da stvari više ne mogu biti rješavane tako da se u Uredu predsjednika donosi odluka, a kroz Sabor samo prođe potvrda. Dakle, željeli smo promjene i mi smo do promjena došli - usvojili smo i promjene Ustava i novu regulative. Ja sam se mogao kandidirati i na ovim izborima jer se za vrijeme moga prvog mandata Ustav promijenio, regulativa se promijenila i meni se računa mandat tek od drugog mandata u kojem sam izabran u ovoj regulativi. Dakle, ja sam imao pravo, ali sam mislio da imam previše godina. Međutim, sada kad sam gledao cijelu tu kampanju, žao mi je da se nisam natjecao.

Predsjednik mora imati izbornu snagu za slučaj krize

  • Treba li Hrvatska ići u smjeru jačanja predsjedničkih ovlasti, ostati na sadašnjem modelu ili još dodatno jačati kancelarski sustav, možda predsjednika ne birati neposredno nego u parlamentu? Sve se te opcije i ideje svako malo pojave u javnosti, a bile su i tema kampanje…

- Mislim da nema smisla još za sada da se predsjednik bira u parlamentu jer onda on ne bi bio korektivni faktor tri stupa vlasti. Dakle, on mora imati izbornu snagu jer je neposredno biran. Ali, rekao sam, to je za slučaj krize, da se stvari ne bi rješavale na ulici, negoda se rješavaju kroz sustav, kroz institucije. Dakle, to je dio koji je neophodan. Ima sada raznih prijedloga kako da se eventualno ojača uloga predsjednika - ja u to ne ulazim, to privatni prijedlozi. Ali ja sam smatrao da treba jednu stvar popraviti u korist predsjednika, a to je kad parlament izglasa odluku, odnosno kad izglasa zakon, sadašnji je propis da predsjednik mora potpisati tu odluku, ali može nakon toga pokrenuti ustavni spor, odnosno preispitivanje ustavnosti pred Ustavnim sudom. Ali onda prošla baba s kolačima - dakle, ja smatram da bi trebalo kad parlament usvoji jednu odluku, kad usvoji zakon, da predsjednik onda ima pravo obustaviti izvršenje i tražiti odmah odluku Ustavnog suda. Dakle, da se to brzo riješi i da ne ide neustavni akt u proceduru.

  • Koga podržavate u drugom krugu i zašto?

U svakom slučaju ja sam za promjene, prema tome to je sasvim jasno.

  • Napetosti između Zagreba i Beograda postali su standardno stanje, puno bolje nije nije ni što se tiče odnosa s BiH, čemu je često pridonosila svojim izjavama i aktualna predsjednica. a kronično je pitanje granice u Piranskom zaljevu, koje opterećuje odnose Zagreba i Ljubljane... Što treba učiniti hrvatska vlast po tim pitanjima i koliko može učiniti budući predsjednik Hrvatske što se tiče vanjske politike i odnosa sa susjednim zemljama u odnosu na vaše vrijeme, vrijeme Franje Tuđmana, prvog mandata Kolinde Grabar-Kitarović i Ive Josipovića na Pantovčaku?

- Politika Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini i u Bosni i Hercegovini bila je pogrešna - mi smo zato, jedan dobar dio ljudi, napustili tu politiku i mislim da bi sada trebalo shvatiti o čemu se radi. Svijet - kad kažem svijet, onda mislim na Europu i svjetske institucije - oni uvijek kažu: Kako se dogovore političke elite u BiH, tako će biti. Kad bi se oni mogli dogovoriti, to bi već davno bilo riješeno, dakle o tome nema govora. Međutim, nije problem u Sarajevu, nije problem u Banja Luci, nije problem u Mostaru - problem je u Zagrebu i problem je u Beogradu. Oficijelni Beograd mora jednom točno reći što želi - dakle, on mora reći Srbima Bosne i Hercegovine: Vaš glavni grad je Sarajevo, vi morate s druga dva naroda i ostalima kreirati svoju politiku u BiH, svoju sreću i zadovoljstvo morate tražiti u BiH. Međutim, što Beograd kaže? Beograd kaže: Mi smo za cjelovitu i jedinstvenu BiH, a u svemu podržavamo Milorada Dodika. A on je protiv BiH, on ne priznaje BiH, on bi htio otići iz BiH. A Hrvatska, koja treba poslati poruku Hrvatima Bosne i Hercegovine, isto to: Vaša domovina je BiH, vaš glavni je Sarajevo, tu morate kreirati svoju politiku. Ali, oficijelni Zagreb podržava Dragana Čovića, koji je tamo izgubio izbore, ali se uporno ide njemu klanjati u Mostar, a on u svemu podržava Milorada Dodika. Sad vi meni recite koje su to politike.

  • Kako ocjenjujete tu ukupnu politiku Hrvatske, pa i politiku Pantovčaka, odnosno što konkretno treba poduzeti ili mijenjati i zašto?

- Prije svega, hrvatska se politika sada mora orijentirati prema svojoj regiji, da bi bila prepoznatljiva i da bi bila prihvatljiva za one koji su izvan, dakle za Europu i svijet, za Europsku uniju i svijet. Dakle, ona sada mora, kao članica EU-a, ponovno aktivirati sve u svijetu I Europi da se započeti proces proširenja EU-a nastavi I da oni koji još nisu ušli u EU ostvare to što prije. Drugo, da najrazvijeniji dio Europe pomaže nerazvijenom dijelu da uhvati korak prema najrazvijenijima. To je, u stvari, uloga EU-a jer EU je milenijski zadatak - udruživanje Europe u EU je nešto što svijet do sada nije imao. Dakle, isključuje se rat kao političko sredstvo, otvaraju se granice, stvara se maksimalna suradnja - ekonomski je to važno jer Europa ostaje veliki igrač među velikim igračima. Ali ako nije udružena, ona više nije veliki igrač. Što još dobivamo u političkom smislu - kad se otvore granice, svaki narod će živjeti u svojem ukupnom kulturnom korpusu, bez obzira na granice jer su granice otvorene. Dakle, bez obzira gdje živio Francuz, on će živjeti u francuskom kulturnom korpusu, Nijemac će živjeti u njemačkom kulturnom korpusu, Srbin će živjeti u srpskom kulturnom korpusu, bez obzira na granice. A to će biti i za Hrvata i za Bošnjaka i za Albanca. Dakle, mi dobivamo jedan novi kvalitet da će ojačati kulturna suradnja, a prestat će ovo međusobno prozivanje za stvari iz vremena prošlih ratova.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.