Mentalno oboljeli zanemareni u SAD-u

Američko društvo je kao uzrok masakra na Umpqua koledžu označilo mentalnu bolest (AP)

Piše: Mary Turck

Naoružani napadač prvog oktobra je usmrtio devetero ljudi i ranio 20 na koledžu Umpqua na jugozapadu Oregona. Naslovi o masakru su kao uzrok ubistva označili mentalnu bolest. “Luđak usmrtio devetero” bio je naslov u njujorškom Daily Newsu. Na Fox Newsu se pojavio sljedeći naslov: “Problem mentalnog zdravlja ponovo prisutan u nacionalnom diskursu nakon pucnjave u Oregonu.” U večernjim vijestima na CBS-u, pričali su o “masovnim ubistvima i vezom s mentalnim zdravljem.”

Ovo je pogrešno objašnjenje i prebrz zaključak o tragediji koja doprinosi stigmatizaciji mentalno oboljelih. Sedmica podizanja svijesti o mentalnim bolestima (4-10. oktobra) pruža mogućnost da se pobliže odredi šta je zapravo mentalna bolest, na koji je način stigma pogoršava i koji su resursi potrebni kako bi se pomoglo oboljelima.

Više od četvrtine američke populacije boluje od neke vrste mentalne bolesti, a 20 posto je djece. Gotovo 18 posto odraslih Amerikanaca ima neki poremećaj vezan za anksioznost, a gotovo sedam posto boluje od ozbiljne depresije na godišnjem nivou. Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje pogađa četiri posto odraslih i devet posto djece godišnje. Tri posto odraslih boluje od bipolarnog poremećaja, a jedan posto od šizofrenije. Većina oboljelih od mentalnih bolesti dobro se nosi sa svakodnevnim obavezama, samo jedan od 25 odraslih boluje od bolesti koja je dovoljno ozbiljna da poremeti svakodnevne aktivnosti.

Stigma koja se povezuje sa mentalnom bolešću, međutim, sprečava ljude da potraže pomoć ili čak da priznaju sebi da su bolesni. Društvena stigma uključuje popularni i netačni stereotip po kojem se mentalna bolest povezuje sa nasilnim ili kriminalnim ponašanjem. Veliki broj ljudi ne želi da neko ko boluje od mentalne bolesti živi ulaz do njih niti da s njima radi. Ljudi koji boluju od takvih bolesti često osjećaju iste predrasude, kriveći sebe i osjećajući se krivima i loše zbog svoje bolesti.

Mentalno oboljeli su žrtve

Iako stereotipi i vijesti kažu da su veće šanse da mentalno bolesni ljudi budu nasilni i da budu ubice, u mjestima kao što su Newtown, Connecticut; Columbine, Colorado; i koledž Umpqua, to naprosto nije istina. Mentalno bolesni će prije biti žrtve nasilja nego počinitelji. Prema studiji objavljenoj u Američkom žurnalu javnog zdravstva, “samo četiri posto slučajeva nasilja može se pripisati ljudima kojima je dijagnosticirana mentalna bolest.” Drugi faktori, posebno pristup oružju, su više povezani sa slučajevima nasilja.

Nakon pucnjave u Newtownu u decembru 2012., predsjednik Nacionalnog udruženja za vatreno oružje Wayne LaPierre zalagao se za izradu nacionalnog registra mentalno oboljelih, dok se vatreno opirao kreiranju registra za oružje. Desno orijentisana komentatorka zalaže se za zatvaranje mentalno bolesnih i napisala je, “Puške ne ubijaju ljude, ubijaju ih mentalno bolesni.”

Međutim, drugi faktori imaju još snažniju korelaciju sa profilom masovnog ubice, uključujući zloupotrebu droga, historiju nasilnog ponašanja i pristup oružju. Profesor na Univerzitetu Vanderbilt Jonathan Metzel je opazio da su “informacije koje se dobiju provjeravanjem nečije prošlosti daleko relevantnije za predviđanje oružanog nasilja nego što je to historija psihijatrijskih bolesti kod neke osobe.”

Kada je nekome noga slomljena, niko ne očekuje da se stanje sanira samo od sebe. Niko mu neće reći “Trebate se samo više truditi da usvojite pozitivan stav.” Ženi koja boluje od upale pluća niko neće reći da može ozdraviti uz pomoć 10 jednostavnih koraka opisanih na nekoj web stranici. Pa ipak, upravo ovakve reakcije dočekaju ljude kojima je dijagnosticirana mentalna bolest, dok su resursi za liječenje ograničeni ili nedostupni.

Prema podacima Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, samo polovina djece koja boluju od mentalnih bolesti se liječi na godišnjem nivou. Odrasli oboljeli od ozbiljnih mentalnih bolesti liječenje dobijaju u malo više slučajeva: 58,7 posto. Stariji odrasli imaju priliku da se liječe u dosta više slučajeva nego mlađi. Samo 40 posto osoba u dobi od 18 do 25 godina, koje boluju od ozbiljnih mentalnih bolesti, ima priliku da se liječi.

Prepreke liječenju

Prva prepreka za liječenje, osim društvene stigme, je nedovoljan broj usluga. Roditelji iz Minnesote su u oktobru prošle godine pokušali poslati svog sina tinejdžera u Iowu na bolničko liječenje. Zvali su 30 ustanova ali nijedna nije imala slobodno mjesto. Nacionalni savez za duševne bolesti izvijestio je da je prisutan “ključan nedostatak kvalifikovanih zdravstvenih radnika, od psihijatara do medicinskih sestara i socijalnih radnika i drugih direktnih pružatelja usluga.”

Drugu prepreku predstavlja cijena. Polovina odraslih kojima su zdravstvene usluge u ovoj oblasti potrebne ali ih ne dobijaju kažu da ih naprosto ne mogu priuštiti. Opet i iznova, osiguravajuće kuće odbijaju platiti potrebnu medicinsku njegu. Ponekad su participacije tako visoke da ljudi ne mogu priuštiti odlazak na terapiju. Ili osiguravajuće kuće odrede tako male iznose da pružatelju usluga mentalne njege ne prihvataju takvo plaćanje.

Mnogi ljudi koji boluju od mentalnih bolesti cirkulišu kroz sistem krivičnog pravosuđa. Zna se desiti da više puta bivaju uhapšeni ali nikada ih ne pošalju na liječenje. Polovina zatvorenika boluje od neke vrste duševne bolesti, a njih blizu 17 posto od ozbiljne mentalne bolesti. Većina nema nikakvo liječenje ili ima vrlo oskudno.

Kako bi se zadovoljile potrebe mentalnog zdravlja potrebna je veća dostupnost liječenja i sredstava za finansiranje istog. Državna i federalna vlada moraju u potpunosti finansirati usluge brige o mentalnom zdravlju u školama, a moraju povećati sredstva koja izdvajaju za centre za liječenje, centre za mentalno zdravlje kao i usluge brige o mentalnom zdravlju za zatvorenike.

Ukidanje stigme predstavlja veliki izazov, baš kao i podsticanje na promjene kod vlada i osiguravajućih kuća. Američki političar Patrick Kennedy pomogao je da se prekine šutnja nastala zbog straha i stigme pišući kako su se on i njegova porodica borili sa mentalnom bolešću i ovisnošću. “Moramo iskorijeniti stigmu zbog mentalnih bolesti jednom za sva vremena,” napisao je on, “i liječiti mentalne bolesti jednako kako liječimo i druge fizičke bolesti, kako bi Amerikanci mogli živjeti dostojanstvenim životom i uživati u dobrobiti našeg društva.”

Ljudi koji boluju od mentalnih bolesti su članovi porodice, komšije, prijatelji i radne kolege. Mentalne bolesti nisu neizlječive i oboljelima je potrebno liječenje, a ne društvena stigma i diskriminacija. Uklanjanje stigme i omogućavanje pristupa liječenju su izazovi koje naše društvo više ne može priuštiti da ignoriše.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera