Memoari bivšeg dužnosnika: ‘Opasne tajne iranskog režima’

Mohammad Sarafraz, bivši rukovodilac Iranske nacionalne radio-televizije (IRIB), u svojoj knjizi Priča o ostavci: Pet godina upravljanja nacionalnim medijima, otkriva detalje o korupciji, uplitanju sigurnosnih službi u unutrašnje poslove IRIB-a i o fabriciranju dosjea i slučajeva kako bi pojedini službenici bili protjerani iz ove medijske kuće.     

Suprotno praksi mnogih dužnosnika u Iranu nakon podnošenja ostavke ili primoravanja na ostavku, Sarafraz je odabrao da se suprotstavi objavljivanjem svojih memoara kako bi okončao službene i poluslužbene medijske navode u nekoliko posljednjih godina o razlozima i okolnostima njegove ostavke, gdje se žrtva prikazuje kao zločinac, rekao je.

Bivši iranski dužnosnik posvetio je posljednje poglavlje knjige razlozima ostavke i otkrio, kako je to opisao, ozbiljne tajne režima u Iranu, govoreći o ulozi obavještajne službe Iranske revolucionarne garde i Mojtaba Khameneija, sina vrhovnog vođe, u utiranju puta za njegovo napuštanje funkcije.

Mohammad Sarafraz podnio je ostavku u maju 2016. godine, 18 mjeseci nakon što ga je iranski vrhovni vođa Ali Khamenei postavio na čelo iranske državne radio-televizije. Odluka je uslijedila nakon galame koju su potakle izjave njegove savjetnice Shahrzad Mir Gholikhan o korupciji u ovoj kući.

Sarafraz je zaposlio Gholikhan kao svoju savjetnicu, nakon što je provela pet godina u zatvoru u Americi zbog pokušaja da u Iran prokrijumčari 3.000 kamera za noćno snimanje. Međutim, Gholikhan je iznenada napustila Teheran i otišla u Sultanat Oman, izrazivši žaljenje zbog svog angažmana na iranskoj televiziji, što je tada dovelo do još većih pritisaka i kritika na Sarafraza.

U knjizi otkriva da su sigurnosne službe u Iranu vršile pritisak na Gholikhan, koja je opisala Sarafraza nakon izlaska iz Irana kao ”pravog ljudinu”. Dodao je da su sigurnosne službe naredile Gholikhan da napusti zemlju, što je i njegova savjetnica potvrdila na društvenim mrežama. 

Iransko ministarstvo vanjskih poslova isprva se protivilo pokretanju informativnog kanala Press TV, koji emitira svoj program na engleskom jeziku, i televizijskog kanala Al-Alam na arapskom jeziku pri iranskoj državnoj televiziji smatrajući da javna televizija treba da djeluje u interesu nacije, stoji u Sarafrazovim memoarima.  

U tom kontekstu, dotaknuo se konsultacija između Irana i njegovih saveznika u donošenju odluka. Otkriva da se Hassan Nasrallah, generalni sekretar libanskog pokreta Hezbollaha, protivio pokretanju TV kanala Al-Alam, uvjeren da iranski dužnosnici ne poznaju dovoljno situaciju u arapskim zemljama, te kaže kako je na kraju ipak uspio da uvjeri Nasrallaha.

Posmatrači u Iranu smatraju da knjiga pruža uvjerljiv odgovor na pitanja javnosti o načinu na koji se javni radiotelevizijski servis odnosi prema nekim nacionalnim pitanjima, što je veliki dio Iranaca potaklo da se okrenu opozicionim medijima koji dobivaju podršku izvana.

Crna lista

Poznato je da Iran, uprkos tome što trpi posljedice sankcija i američkog embarga, provodi sličnu politiku protiv značajnog broja poznatih ličnosti, sprječavajući ih da se bave profesijom koju žele ili da se pojavljuju u državnim medijima, s tim da detalji koje je otkriva Sarafraz nadilaze sve pretpostavke koje su postojale oko toga.

Iranski dužnosnik je rekao da je na početku svog mandata na rukovodećoj funkciji IRIB-a dobio listu s imenima univerzitetskih profesora, prezentera, umjetnika i drugih, kojima se zabranjuje pojavljivanje na televizijskim ekranima, rekavši kako se na listi nalaze i imena jednog broja ličnosti koje više nisu među živima.

Među najistaknutijim ličnostima koje su se u proteklim godinama suočile s ovakvom politikom IRIB-a kada je u pitanju cenzuriranje informacija o njihovom radu jesu bivši reformistički predsjednik Mohammad Khatami i njegov prethodnik, bivši šef Vijeća za usaglašavanje razlika Akbar Hashemi Rafsanjani.

Iranci su na ovakve politike odgovorili pokretanjem hashtaga na društvenim platformama “Svi smo Khatamijevi mediji” u znak podrške bivšem predsjedniku te masovnim izlaskom na sahranu Rafsanjaniju prije više od dvije godine.

Intervencije sigurnosnih službi i korupcija

Sarafraz, čija je ostavka nakon 24 godine rada u IRIB-u pokrenula mnoga pitanja u iranskoj javnosti, govorio je o suočavanju s prijetnjama sigurnosnih agencija (koje nije imenovao) i uplitanju vladinih krugova u rad medija, izmišljenje dosjea i predmeta protiv jednog broja osoba na rukovodećim funkcijama u ovoj kući kao uvod u njihovo otpuštanje. Istaknuo je da postoje strane koji ne žele da IRIB bude finansijski neovisan.

Govorio je o prisutnosti pripadnika snaga sigurnosti iz Ministarstva državne sigurnosti i Obavještajnog odjela Revolucionarne garde na IRIB-u. Tvrdi da među njima nije postojalo rivalstvo već da su njihove uloge bile podijeljene s ciljem da se spriječi realizacija nekih projekata koje je poduzeo.

U Sarafrazovim memoarima stoji i to da je obavijestio vrhovnog vođu Alija Khameneija, prije nego mu je odobrio da podnese ostavku, kako postoji nešto što bi se moglo nazvati vladom iz sjene koja raspolaže financijskim kapacitetima i medijima unutar i izvan zemlje, kao i sigurnosnim mehanizmima te da kuje planove protiv IRIB-a, Vlade i Parlamenta. Od vrhovnog vođe je tražio da mu pruži podršku kako ne bi bio prisiljen podnijeti ostavku.

Istaknuo je da je broj zaposlenika IRIB-a za vrijeme njegovog mandata iznosio četrdeset hiljada ljudi, među kojima je i tri hiljade rukovodilaca. Smatra da je njegova namjera da smanji ovaj ogroman broj zaposlenika dovela do žestokog protivljenja protiv njega.  

Objavljivanje knjige, koja sa sastoji od 273 stranice, pokrenula je buru na društvenim mrežama. Mogli su se čuti različiti stavovi, od onih koji podržavaju  bivšeg iranskog dužnosnika opisujući njegov potez hrabrim jer nije želio šutjeti na prijetnje sigurnosnih službi, pa sve do optužbi zbog otkrivanja tajni iranskog režima. Mogla su se čuti i mišljenja kako ono što se dogodilo Sarafrazu nije ništa drugo osim igre u kojoj se natječu članovi jedne porodice.

Izvor: Al Jazeera