MEE: Koliko S-400 zaista prijeti NATO-vim sistemima

Ruski sistemi zračne odbrane S-400 raspoređeni u oblasti Kaliningrad (Reuters)

Turska je ove sedmice aktivirala svoj raketni odbrambeni sistem ruske proizvodnje S-400 i tako dodatno pojačala spor između Ankare i Washingtona, piše Middle East Eye (MEE).

Sjedinjene Američke Države cijelo vrijeme tvrde kako bi turska kupovina ruskog odbrambenog oružja mogla omogućiti Moskvi da dođe do podataka o američkim mlaznim lovcima F-35 koji su dio NATO-a, alijanse u kojoj je i Turska članica.

Dok neki eksperti tvrde kako su američka protivljenja prodaji iz sfere vlastitog političkog i finansijskog interesa, vlasti SAD-a tvrde kako je zapravo sigurnosno pitanje. Stoga se postavlja pitanje, nastavlja MEE, da li Turska, sa S-400 i F-35 stvarno predstavlja sigurnosnu prijetnju SAD-u i drugim članicama NATO-a?

Prikupljanje podataka

Owen LeGrone iz Foruma o trgovini oružja, mreži stručnjaka koja radi na pitanjima humanitarnih i ekonomskih aspekata trgovine naoružanjem sa sjedištem u Washingtonu, navodi kako Amerikanci imaju razloga za zabrinutost. On nastavlja kako su oba sistema naoružanja pravljena skoro u isto vrijeme početkom 2000-ih i „mogu se gledati kao prirodni neprijatelji“.

„S-400 je bio direktno napravljen kako bi mogao uništavati moderne američke borbene avione ‘pete generacije’ kao što je F-35“, kaže za MEE.

Istovremeno, nastavlja LeGrone, program F-35 karakterizira spektar naprednih sistema za ratovanje koji su napravljeni kako bi porazili ruske radare zračne odbrane.

Pošto je koštao više od 1.000 milijardi dolara za razboj, F-35 se smatra najskupljim vojnim sistemom naoružana u historiji.

Turska je jedna od prvih članica programa F-35 i u njemu je učestvovala sa investicijama većim od milijardu dolara tokom razvoja i slala je svoje pilote u SAD na obuku za korištenje ovih letjelica.

Ipak, kada je dobila prvu isporuku ruskih S-400 u julu, Washington je otkazao svoju prodaju borbenih aviona Ankari i protjerao turske pilote sa obuke, pozvavši se na problematiku korištenja dva sistema oružja istovremeno.

Turska tvrdi kako ima pravo da ne kupi američki sistem raketne odbrane Patriot i da se odluči za ruskog takmaca. Kaže kako bi zajednička grupa za studije Ankare i Washingtona pronaći način za korištenje i S-400 i F-35.

Ranije ovog mjeseca, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je izjavio kako je i dalje otvoren za mogućnost kupovine američkih Patriota, uz posjedovanje S-400, ali je istakao kako američki pritisci na Tursku da odustane od poslovanja sa Rusijom „čine miješanje u turska suverena prava“.

„Ne dolazi u obzir da se u potpunosti napuste ruski S-400 kako bi se kupili američki sistemi Patriot“, dodaje.

Ono što privlači u ruskoj ponudi za kupovinu S-400 je činjenica da je u prodaju uključen i transfer tehnologije koji bi omogućio Turskoj da u budućnosti izgradi vlastiti sistem odbrane. To je nešto što SAD odbija uključiti u prodaju Patriota.

Kako S-400 radi

Ruski sistem S-400 može koristiti radar da prati, snima i analizira ponašanje aviona koji prelijeću, navodi NR Jenzen-Jones, direktor privatne globalne organizacije za praćenje oružja Armament Research Services.

On kaže kako bi, ako se omogući dovoljno vremena za rad sa F-35, S-400 mogao snimiti šablone rada i naučiti analizirati setove podataka aviona. Takva baza podataka bi mogla omogućiti S-400 da identificira F-35 na radaru i cilja američke mlažnjake sa daleko manje problema, dodaje Jenzen-Jones.

„Stvaranje veće količine podataka tako što se procijene mnoge razne varijante mogućeg scenarija je ključno u razvoju sistema zračne odbrane“, ističe ovaj ekspert.

Turski dogovor za kupovinu S-400 uključuje i petogodišnji ugovor za tehničku pomoć Rusije koja može poslati svoje stručnjake da obuče turske operatore sistema i za održavanje.

„Ovo bi moglo ruskim obavještajnim operativcima pružiti lakši pristup podacima turskoj zračnoj odbrani, uključujući i podatke o avionima“, kaže on.

Sa svoje strane, Turska je malo uradila javno kako bi odagnala ovu zabrinutost.

Problemi za NATO

Mlažnjaci F-35 su relativno novi avioni sa malo borbenog iskustva. Izrael je maja 2018. postao prva država koja ih je koristila u borbi. Izraelske vlasti su objavile kako su tada njegovi avioni F-35 letjeli „širom Bliskog istoka“ i izvršili nekoliko udara, vjerovatno u Siriji, navodi MEE.

U junu je i Velika Britanija potvrdila kako je koristila F-35 u misijama iznad Sirije i Iraka u sklopu operacija protiv oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL).

Pošto se vjeruje kako je nekoliko S-400 sistema raspoređeno u Siriji, postojala je tada zabrinutost da su ruski sistemi već počeli sakupljati podatke o sposobnostima F-35. No, Jenzen-Jones navodi kako bi takvi scenariji susreta dva sistema omogućili dobijanje tek djelića podataka u odnosu na tursko paralelno korištenje i S-400 i F-35 duže vremena.

„To je slično kao kada bih napravio fotografiju niske rezolucije neke stvari i zamolio vas da mi to napravite u odnosu na 3D snimak iste stvari. Znači, postoji ogromna razlika u količini i kvaliteti sakupljenih podataka.“

On dodaje kako S-400 može predstavljati prijetnju i drugim sistemima NATO-a koje Turska, kao članica Alijanse, već koristi.

Uključivanje ruskog sistema u tursku NATO mrežu može omogućiti S-400 da pristupi podacima o raznim sistemima odbrane, uključujući F-35 koji su u toj mreži.

„Siguran sam kako je to još jedna prijetnja koju analiziraju zvaničnici sa Zapada“, ističe Jenzen-Jones.

Kako bi odbacila te brige, Ankara je obećala da neće uključiti S-400 u NATO sisteme već će raditi sa njima kao na izdvojenom sistemu.

U augustu je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg izjavio kako Alijansa nema namjeru omogućiti S-400 da bude dio bilo kojeg njenog sistema.

Politička igra

Iako američke zamjerke na tursku kupovinu S-400 imaju težinu, u igri je i politika, navodi Frank Slijper, šef projekta Arms Trade at Pax, holandske neprofitne organizacije.

„Bez obzira na sve ove tehničke stvari, kompletan sukob sa Turskom zbog S-400 je i zbog činjenice da SAD koristi NATO kao sredstvo prodaje oružja članicama NATO-a i ljutnje ako odluče kupiti drugo oružje“, ističe Slijper.

Sjedinjene Američke Države, najveća vojna sila svijeta, drži 36 posto svjetske prodaje naoružanja, pokazuju podaci Štokholmskog međunarodnog mirovnog instituta za istraživanje SIPRI. Washington prodaje oružje barem 98 država svijeta, a najveći kupci su NATO članice.

Prošle godine, Rusija je preuzela drugo mjesto kada je riječ o svjetskoj prodaji oružja, a njen izvoz pokriva 9,5 posto globalne prodaje, navode iz SIPRI-ja. Moskva čini ozbiljne napore da ojača svoju namjensku industriju i nudi značajne ustupke pri prodaji sistema, uključujući i S-400.

Kina je već dobila S-400 i Moskva sada radi na uvjeravanju Indije, Saudijske Arabije, Katara i Irana (između ostalih) da se pridruže kupcima. Iz Rusije također navode kako bi bili spremni prodati odbramene sisteme i SAD-u.

No, prema Zakonu o suprotstavljanju američkim protivnicima kroz sankcije (CAATSA) iz 2017. godine, državama prijete američke sankcije ukoliko posluju sa Rusijom prilikom kupovine naoružanja.

Prošle godine je SAD sankcionirao Kinu zbog kupovine ruskih sistema S-400 i borbenih aviona Su-35. Nedavno je i Egipat kupio navedene borbene mlažnjake od Rusije zbog čega je State Department SAD-a zaprijetio Egiptu zbog posla vrijednog dvije milijarde dolara.

Američki zakonodavci su i Turskoj zaprijetili sankcijama, pozvavši se na CAATSA.

„CAATSA nije ‘samo’ o sankcijama Rusiji, već i koristan instrument za blokiranje ruske konkurencije u programima kupovine oružja“, rekao je Slijper.

Izvor: Agencije