‘Međutim’ u olimpijskom ciklusu

Zvalo se ovo natjecanje Svjetsko prvenstvo ili Svjetski Kup, meritum problema je isti – ono, ipak, dođe kao nekakvo „međutim“ u olimpijskom ciklusu (AFP)

Piše: Zoran Čutura

U ponedjeljak navečer je u Barceloni održan ždrijeb za Svjetsko prvenstvo u košarci, koje će biti održano u Španjolskoj od 30. kolovoza do 14. rujna.

Ovo je prava prilika da moderni nomadi, supkulturna skupina koja prati sportaše, a nikad neće biti na taj način prepoznata i nikad neće ući u povijesne almanahe kao, recimo, surferi koji prate valove po planeti, ponovo krenu na put.

Mmmmm, Španjolska… Zemlja hedonizma, zemlja dobre hrane i pića, zemlja u kojoj je obavezna popodnevna siesta, zemlja Kristofora Kolumba, Cervantesa, Lorce, Velazqueza, Goye, Picassa, Dalija, Gaudija, Almodovara, Placida Dominga, zemlja flamenca, koride, strasti, tamnih očiju, dubokih dekoltea i kratkih suknjica…

Pustimo sad ekonomske probleme, generalisimusa Franca i ETA-u… Španjolska je zemlja koju treba vidjeti i doživjeti. Malo sam se zanio, vraćam se košarci.

Dakle, Španjolska će krajem ljeta ugostiti najbolje svjetske košarkaše, 20 reprezentacija koje su to pravo izborile prethodnim plasmanima, kontinentalnim natjecanjima i dodatne četiri reprezentacije koje su dobile pozivnice.

Zanimljiva izmišljotina koja se, na svu sreću, ukida, kako za neko buduće natjecanje ponovo ne bi bili pozvani bogati umjesto kvalitetnih.

Promjene u pravilima

Ovo će natjecanje po mnogo čemu biti posebno. Bit će aplicirane neke promjene u pravilima igre. Svjetsko prvenstvo se, zapravo, više i ne zove tako, nego Svjetski kup, a terminima će taj Svjetski kup ubuduće bježati od nogometnog Svjetskog prvenstva, pa će tako idući Svjetski Kup biti održan 2019, a ne 2018. godine.

Među svjetskom košarkaškom elitom u Španjolskoj će igrati i tri regionalne reprezentacije – Hrvatska, Slovenija i Srbija – dok će ostatak regionalnog društva (BiH, Makedonija i Crna Gora) paralelno prolaziti još jedan pakao kvalifikacija za idući Eurobasket u Ukrajini 2015. godine.

I tu dolazimo do loše strane aktualnog ciklusa velikih košarkaških natjecanja, koji je promovirala FIBA kao krovna organizacija svjetske košarke.

Zvalo se ovo natjecanje Svjetsko prvenstvo ili Svjetski Kup, meritum problema je isti – ono, ipak, dođe kao nekakvo „međutim“ u olimpijskom ciklusu. U uvjetima u kojima Olimpijske igre svi smatraju natjecanjem koje se mora igrati svjetska prvenstva su, ipak, stepenicu ispod po važnosti, što će se lijepo vidjeti po sastavima reprezentacija u Španjolskoj.

Prvenstveno govorim o NBA igračima: dobar dio njih jednostavno će otkazati, jer je kalendar natjecanja kroz godinu toliko zgusnut i naporan da tijelo ne može izdržati kontinuirane ljetne aktivnosti.

Finale: Španjolska – SAD

Tom tezom ne želim devalvirati Svjetski Kup. Radi se o činjeničnom stanju koje je dokazano na prethodnim slučajevima.

Uostalom, Amerikanci će ponovo biti jaki s NBA selekcijom, koju će vjerojatno predvoditi Kevin Durant, kao i u Turskoj 2010. godine, a Španjolci će kao domaćini učiniti sve da ih pobijede na domaćem terenu, uz izvjesni razlaz njihove najveće generacije u povijesti (Pau Gasol, Navarro, Rudy Fernandez…) nakon toga.

Osam mjeseci prije finala imamo pravo očekivati upravo takvo zatvaranje Svjetskog Kupa: Španjolska – SAD.

Otvoreno je, ruku na srce, samo treće mjesto i bronca. Tko će se za tu broncu „potući“ ovisi o sastavima kandidata. Nema smisla europskog prvaka Francusku proglašavati kandidatom za medalju, kad sve ovisi o tome hoće li se Tony Parker uprizoriti na licu mjesta.

Selekcije koje će predstavljati regiju na Svjetskom kupu realno nemaju šanse za visok plasman.

U našem nedavnom razgovoru izbornik Srbije Saša Đorđević lijepo je rekao: „Srbija više nije košarkaška velesila, to treba jasno i glasno reći i ne treba se zavaravati, ali nitko nam ne brani da to ponovo postanemo.“

Stav izbornika

Na tragu teze kako će u datim okolnostima sve te reprezentacije iskoristiti natjecanje prvenstveno za konsolidaciju, dizanje homogenosti, kao filter za provjeru igrača, a sve sa željom da dođu do Rija 2016. godine, bacio sam tu „kost“ pred izbornike.

„Najvažnije u ovoj priči je to što smo u kontinuitetu prisutni na velikim natjecanjima. Imamo generaciju koja može trajati, imamo reprezentaciju koja ima kemiju, koja je bliska godinama. Težit ću tome da im za Svjetski Kup priključim visokotalentirane mlađe igrače, ali samo one koji će u budućnosti dati dodatnu kvalitetu, što ne znači da imamo pravo rezultat u Španjolskoj staviti u drugi plan. Imamo obavezu ići na što bolji rezultat“, kazao je izbornik Hrvatske Jasmin Repeša.

Jure Zdovc je bio na licu mjesta. U Barceloni je prisustvovao ždrijebu. Novi-stari izbornik Slovenije, koji je s njihovom reprezentacijom jedini ušao u „zonu medalja“ i uzeo četvrto mjesto u Poljskoj 2009. godine, bio je još otvoreniji.

„Tu istu tezu je dio službenih osoba iz našeg Saveza već plasirao u medije. Kažu da je najbitnije EP u Ukrajini, koje je izlučno za Olimpijske igre u Riju. Ja se, kao trener, s time ne mogu složiti, jer želim dobiti svaku utakmicu, a na taj način ću i pripremati igrače. Postavit ću visoke ciljeve pred njih i tražit ću izvršavanje svih zadataka“, veli Zdovc.

Prema tome, percepcija „outsidera“, kakav sam ja i „insidera“, kakvi su izbornici, bitno je različita.

Još samo jedna sitnica. Kako smo mi tradicionalno skloni potcjenjivanju, uoči SP-a ćete čuti i čitati o tome kako je to natjecanje lošije od Eurobasketa, jer sudjeluju i „egzotične“ reprezentacije poput Egipta, Senegala, Južne Koreje, Filipina i sl, što je notorna glupost.

Princ iz Kameruna

Svjetski Kup možda nije izjednačen poput Eurobasketa, gdje svako svakoga doista može pobijediti, ali:

a) na SP se ulazi plasmanom, prema tome na natjecanju sudjeluje „creme de la creme“ i od drugog kruga nadalje bit će to sukus planetarne kvalitete i

b) za razliku od Eurobasketa, tamo će biti Amerikanci, Australci, Argentinci i Brazilci, koji bi na Eurobasketu svi bili kandidati za medalje.

Rado prepričavam jedan „flash“ s predolimpijskog turnira za Peking 2008. godine, kad su se kvalifikacije igrale u Ateni.

Jedan od suparnika Hrvatske bio je „egzotični“ Kamerun i cijela se ekspedicija tresla od straha hoće li na lice mjesta stići Luc Richard Mbah a Moute, princ u selu Bia Messe.

Luc nije došao, jer je bio pred potpisom za Milwaukee Buckse. Hrvatska je pobijedila Kamerun, a junak naše priče već šestu godinu igra u NBA.

Gdje, usput, Hrvatska nema ni jednog igrača. Toliko o egzotici i ‘egzotici’.

Izvor: Al Jazeera