Mediji: Turska i Rusija sporazumom o Nagorno-Karabahu oblikuju svijet
Moskva je, uz Ankaru, najveći pobjednik u prekidu vatre postignutom na Kavkazu, dok se uloga Amerikanaca i Evropljana svodi samo na posmatranje situacije.
Tako je u uvodniku švicarskog lista Le Temps prokomentiran sporazum o prekidu vatre koji su postigli Azerbejdžan i Armenija, uz rusko posredovanje, u regiji Nagorno-Karabah.
Na početku teksta se skreće pažnja da je to pitanje “riješeno” bez američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji nije uradio ništa da spriječi eskalaciju koja je dovela do šestosedmičnog razornog sukoba između Armenije i Azerbejdžana.
Autor uvodnika Luis Lema smatra da je ovaj sporazum otvorio put za novu pobjedu Rusije i Turske kako bi nastavile oblikovati diplomatsku scenu za svijet sutrašnjice na štetu Zapada.
Francuska i SAD su van igre
Rusija se u geopolitici ne spominje bez podsjećanja na Tursku, tako da dvije zemlje praktično nije moguće razdvojiti, smatra Lema.
Ističe da su dvije države često na suprotnim stranama, ali da i dalje ostaje jedna zajednička stvar koja ih spaja, a to je suprotstavljanje Zapadu.
U uvodniku se dodaje da Moskva i Ankara popunjavaju prazninu koja je nastala povlačenjem Amerike i evropskom neuravnoteženosti te da te dvije strane koriste sva raspoloživa sredstva kako bi se stavile u središte igre, a zatim na kraju završe miniranjem onoga ono što je poslužilo kao multilateralni okvir i zamijene ga diplomatskom strukturom dizajniranom prema njihovoj mjeri.
Naprimjer, u Siriji se to naziva procesom iz Astane, koji je postao referenca za pregovore, a na štetu Ujedinjenih naroda.
Intervencija u Libiji je vođena s puno strpljenja, u nadi da će na kraju podijeliti dobitak.
Sporazumom postignutim u Nagorno-Karabahu (gdje Turska zauzima bitno mjesto, iako je vodeću ulogu prepustila Moskvi) Minsk sporazum, koji je međunarodno cijenjen i star četvrt vijeka, bačen je zaborav.
Ukratko, kaže Lema, Francuska i Sjedinjene Američke Države opet su izvan igre.
Ruska dilema oko susjeda
Zapravo, Južni Kavkaz je historijski “prirodno” polje djelovanja ove dvije države, mnogo više od Washingtona ili Pariza, smatra autor.
Le Temps piše da je Rusija u nedavni sukob između dvije zemlje ušla pomalo nevoljko, jer nije željela uznemiriti nijednog od svojih starih prijatelja, Azerbejdžan i Armeniju.
Ipak, Moskva je, puštajući Armeniju da uzalud tone u ovaj rat, jer je vodila računa da se ne suprotstavi željama Azerbejdžana, koji ima podršku Turske, uspjela postići sporazum koji će joj omogućiti da pošalje hiljade ruskih vojnika da igraju ulogu arbitra, tako da je trijumfirala na svim nivoima.
Za predsjednike Francuske i Sjedinjenih Američki Država utakmica u ovom dijelu svijeta je već izgubljena.
Izvor: Agencije