Mediji: Arapske države potiču haos u Sudanu, a SAD posmatra

Justin Lynch i Robbie Gramer, novinari američkog vanjskopolitičkog magazina Foreign Policy, kažu da neke bliskoistočne države igraju značajnu ulogu u krvavim neredima u koje je Sudan zapao posljednjih dana, dok Sjedinjene Američke Države sve to samo posmatraju, bez ikakve jasne strategije za zemlju koja ide ka kolapsu.

U tekstu objavljenom u Foreign Policyju njih dvojica dodaju da te bliskoistočne države, koje su nastojale popuniti vakuum nakon odlaska dugogodišnjeg predsjednika Omara al-Bashira s vlasti, izazivaju nerede u državi i guraju je prema kolapsu, dok američki zvaničnici frustrirano posmatraju stidljivu reakciju njihove zemlje nakon što su sudanske sigurnosne snage upotrijebile prekomjernu silu prilikom razbijanja demonstracija.

U tekstu se ističe da je utjecaj Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Egipta u događanjima u Sudanu sasvim očita stvar.

Reporter američkog lista The New York Times potvrdio je da vojna vozila emiratske proizvodnje kruže po ulicama Khartouma.

Finansijska podrška

Autori dodaju da su i Saudijska Arabija i UAE obećali milijarde dolara pomoći Sudanu u trenutnom razdoblju, istakavši da su zapovjednik sudanskih snaga za brzu podršku Mohamed Hamdan Dagalo, poznat po nadimku Hemedti, i general Abdel Fattah al-Burhan, šef prijelaznog Vojnog vijeća, išli u posjetu pojedinim zaljevskim državama.

U tekstu se ističe da je Salah Gosh, bivši šef sudanske obavještajne službe, rekao da se “učešće UAE-a znatno povećalo nakon smjene predsjednika Bashira”.

Istovremeno, sadašnji i bivši američki zvaničnici kažu da je Gosh postavljen za šefa sudanske obavještajne službe uz podršku Saudijske Arabije i Emirata.

U sudanskoj vladi ostao je sve do perioda nakon državnog udara protiv Bashira, kada je podnio ostavku.

Gosh je naglasio da Saudijska Arabija i Egipat nisu umiješani u vojni udar, pojasnivši da su Ujedinjeni Arapski Emirati jedina država koja je imala neku ulogu u tome, navodi se u tekstu.

Tri države

Međutim, autori dodaju da izjavu Gosha demantira sudanski diplomat, koji je tražio da ostane anoniman, kao i brojni izvještaji novinske agencije Associated Press, što potvrđuje učešće tri spomenute države u vojnom udaru.

Gosh je odbacio mogućnost da država zapadne u haos poput krvavih događanja u Darfuru, kada je stradalo gotovo 300.000 ljudi, što je američka vlada nazvala genocidom.

Učešće zaljevskih država u događanjima u Sudanu uveliko se kosi sa stavom Washingtona, kažu kritičari.

Nekoliko američkih zvaničnika, koji su govorili pod uvjetom da ostanu anonimni, požalili su se da administracija predsjednika Donalda Trumpa nema jasnu strategiju za Sudan, osim oštro formuliranih izjava koje osuđuju nasilje, kako kažu autori.

U tekstu se dodaje da Trumpova administracija također ne saziva dovoljno redovnih sastanaka za koordinaciju između agencija kao što su State Department, Vijeće za nacionalnu sigurnost i Američka agencija za međunarodni razvoj kad je riječ o tom pitanju.

Nedostatak informacija

Autori ističu da je američka administracija potvrdila kako je teško doći do dovoljnog broja informacija o političkoj situaciji u Sudanu.

Neki smatraju da SAD nema diplomatski plan u slučaju da se prekorači krajnji rok koji je Afrička unija postavila prijelaznom Vojnom vijeću Sudana bez postizanja rješenja koje zahtijeva predaju vlasti krajem ovog mjeseca.

U tekstu se navode i riječi američkog zvaničnika, koji je rekao da u odsutnosti američke uloge u Sudanu pojedine zaljevske države popunjavaju prazninu i odgovorne su za ono što se događa u toj zemlji.

“Čelnici i vlade Saudijske Arabije, UAE-a i Egipta ne dijele naše osnovne demokratske vrijednosti, a njihovi stavovi prema tome što bi se trebalo dogoditi u Sudanu znatno se razlikuju od politika koje bi Sjedinjene Američke Države trebale slijediti”, izjavio je bivši pomoćnik američkog državnog sekretara Johnnie Carson za Foreign Policy.

Zapadni zvaničnici i stručnjaci potvrđuju da Egipat želi preduzeti mjere predostrožnosti zbog straha od uspona “političkog islama” i demokratije u Sudanu jer bi to bila prijetnja za Kairo, zaključuje se na kraju teksta.

Izvor: Foreign Policy