May se suprotstavlja Putinu, ali on je u prednosti

May je izjavila da će iskorjenjivanje ruskih špijunskih mreža biti veći prioritet (EPA)

Velika Britanija nije sklona priznati da smo podložni utjecaju stranih sila – ali jesmo.

Jedanaestog marta Sunday Times na naslovnici je objavio priču o tome kako je Konzervativna stranka prihvatila milione od političkih donatora povezanih s Kremljom – više od tri miliona britanskih funti (4,2 miliona dolara) od sumnjivih ruskih ličnosti, te da je taj novac do konzervativaca stigao izvjesnim kanalima kada su došli na vlast 2010. godine. Ministri su bili veoma zabrinuti u pogledu utjecaja koji će ovo imati na politike premijerke May.

Manje od sedmicu prije nego što je ova istraga objavljena, u srednjovjekovnom gradu Salisburyju na jugu Engleske, Rus po imenu Sergej Skripalj i njegova kćerka misteriozno su otrovani. Ovaj par još je u kritičnom stanju u bolnici.

Ovaj zločin izvršen je upotrebom rijetke vrste nervnog agensa – hemikalije koja je bila dostupna samo u ruskim državnim laboratorijama.

Ruski hemičar iz sovjetskog perioda, izumitelj nervnog agensa koji su ubice odabrale rekao je da će otac i kćerka Skripalj do kraja života biti ovisni o medicinskoj pomoći, ako ih agens ne ubije odmah.

U Salisbury je morala doći i britanska vojska, da prikupi dokaze, identifikuje daljnje prijetnje i eventualno dođe do saznanja kako postoji šansa da su i deseci britanskih civila također pod utjecajem ovog gasa.

Primarna meta ovog očiglednog udarca ruske države bio je bivši vojnik ruskih specijalnih snaga koji je postao visokopozicionirani obavještajac u sjedištu ruske obavještajne službe GRU i koga su spazili ruski špijunski šefovi dok je osamdesetih godina prošlog vijeka služio u Afganistanu.

Zamjena za ‘prsten Anne Chapman’

Ipak je, nakon dugog niza godina, Skripalj prihvatio novac od britanske obavještajne službe MI6 za informacije o ruskim špijunskim mrežama i konačno je uhvaćen 2004. i razotkriven kao dvostruki agent.

Kada je uhapšen zbog odavanja tajni Britancima, zvaničnici FSB-a su ga vukli za kosu izvodeći ga iz stana, i predstavili su njegovo izobličeno lice pred nacionalnim TV kamerama kao oblik poniženja. Narednih šest godina će on, nakon tog, provesti u kažnjeničkoj koloniji.

Skripalj je 2010. godine bio jedan od četiri špijuna koji su zamijenjeni za tzv. “prsten Anne Chapman”.

Navodno je Skripalj preklinjao da ne bude pušten upravo zato što se plašio pogubljenja. Odlučio je da se preseli u Veliku Britaniju.

Otad je živio u Salisburyju. Otrov mu je vjerovatno dat u mirnom gradu – u italijanskom restoranu, kafiću pored rijeke ili u njegovom porodičnom domu. On je i dalje sarađivao sa elementima britanske obavještajne zajednice; on je bio “jedan od naših”, koga je Theresa May trebala štiti po službenoj dužnosti, i kao državna sekretarka kada je nadzirala državne sigurnosne agencije, i kao premijerka.

Skripalj nije jedini koji je sada blizu smrti. Prije dva dana u stanu u Londonu pronađeno je tijelo Nikolaja Gluškova, najbližeg pomagača pokojnog oligarha Borisa Berezovskog, koji nije bio na Putinovoj strani.

U ruskoj emigrantskoj zajednici se nagađa da je on ili otrovan ili zadavljen. Ovaj slučaj, za koji se sumnja da je ubistvo, sada istražuje ista policija koja istražuje i Skripaljevu smrt.

Isto se pričalo za misterioznu smrt Berezovskog u Londonu, koji je bio Gluškovljev šef, kad je pronađen obješen u svom domu u Velikoj Britaniji 2013.

Problem ruskih atentata koji se izvode na britanskom tlu nije rijedak, dakle – dio je sistema.

Krajem prošle godine portal Buzzfeed je objavio kako postoji mogućnost da je 14 britanskih i ruskih državljana potencijalno ubijeno u Velikoj Britaniji od 2006. Što se tiče proteklih 10 dana, ta je cifra narasla gotovo na 16. Za svih 14 slučajeva koje je Buzzfeed identifikovao sada je ponovo otvorena istraga.

Velika Britanija je već dugi niz godina Putinova lokacija za ubijanje – kroz pet premijera i četiri vlade – ne samo zato što veliki broj izgnanih Rusa živi ovdje u Londonu, već zato što Putin ima velikog utjecaja u postimperijalnoj Velikoj Britaniji 21. stoljeća. Pogubljivanje ljudi je ilegalno po ruskom zakonu – ali Putin je pronašao način da zaobiđe ovo pravilo, tako što ubija disidente kada pobjegnu u inozemstvo, u jurisdikciji koja mu dozvoljava da za to ne odgovara.

Konsenzus da se podrži Kremlj

Tri najutjecajnije političke sile u Velikoj Britaniji – ljevičarska Laburistička stranka, desničarski Konzervativci, i pokret UKIP koji pripada tzv. alternativnoj desnici – izgledaju gotovo u potpunosti kompromitovane agendom Kremlja.

Nakon ove istrage kolega i ja smo objavili članak za portal openDemocracy, o tome da izborna komisija sada istražuje da li je ključni finansijer koji stoji iza UKIP-a, sumnjivi poduzetnik pod imenom Arron Banks, “pravi izvor” novca koji je dat za referendum o Brexitu, ili je on samo “djelovao kao posrednik”.

Istražitelji tek trebaju formalno izvesti zaključak, ali i Banks, važna ličnost na društvenim mrežama alternativne desnice i njegov štićenik ljubimac-vođa Nigel Farage, često hvale Vladimira Putina.

Farage je također imenovan “osobom od interesa” u istrazi o dosluhu između Trumpa i Rusije.

Potom imamo ljevičarsku Laburističku stranku, čiji se glavni stranački strateg zalagao za Putinovo pripajanje Krima. U oktobru 2014, Milne je pozvan u Klub za diskusije Valdai, gdje je pozvan da predvodi sesiju na kojoj je intervjuisan Putin.

Corbyn je svojim pratiteljima na Twitteru rekao 2011. da je propagandni kanal Kremlja RT “objektivniji u izvještajima o Libiji od većine”. Tokom nekoliko proteklih dana, on i Milne su u više navrata ispitivali validnost dokaza koje su prikupili istražitelji na mjestu zločina, na izričito nezadovoljstvo vlastitih zastupnika u Parlamentu, i na oduševljenje ruskih državnih informativnih kanala.

Konzervativci, koji su na vlasti gotovo osam godina, kao Laburistička stranka Tonyja Blaira prije njih – bogate Ruse su pozivali u London bez obzira na njihovu potencijalnu kriminalnu prošlost ili blizinu Kremlju koji je sve više nastrojen protiv Zapada. Ovi oligarsi i prognanici su učinili London svojim ličnim, poslovnim i ponekad kriminalnim igralištem.

Bivši gradonačelnik Londona Boris Johnson koji govori ruski, sada je ministar vanjskih poslova i pomno se posvetio kultiviranju ruske zajednice oligarha dok je vodio glavni grad. Nekoliko puta je zastupao stav da bi Velika Britanija trebala sarađivati sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom i Rusijom da se porazi ISIL.

George Osborne, bivši glavni ministar finansija i sada urednik Evening Standarda, lista u ruskom vlasništvu, pokazivao je posebno zanimanje za bogate Ruse, koji su došli da pokrenu ekonomiji nakon ekonomske krize iz 2008.

Isto tako je nastavio s pranjem novca i odredbama za izbjegavanje poreza kako ruskim oligarsima ne bi bili primamljivi Ženeva ili Monako.

Konzervativci su 2012. godine konačno uhvaćeni kada je lobistička organizacija koja se naziva „Konzervativni prijatelji Rusije“ otkrivena kao fasada za rusku vladu. Grupa je samo promijenila ime i imidž nakon što je razotkrivena i postoji i danas.

Šta bi May trebala uraditi?

Premijerka Theresa May sada mora birati šta da učini, sa strankom iza sebe i donatorima koji suosjećaju s Putinom, opozicionom strankom čije liderstvo isto misli, i oštrim radikalnim tonom u britanskoj politici koju je ruski premijer već pokušao zapaliti pomoću lažnih vijesti i propagande na društvenim mrežama.

May je do sada izjavila da će samo dvadesettrojica ruskih diplomata biti protjerana u znak odmazde. Neće oduzeti kanalu RT dozvolu za emitovanje kako je očekivano.

May je izjavila da će iskorjenjivanje ruskih špijunskih mreža biti veći prioritet. To je iznimno potrebno. Domaća obavještajna služba bila je pod Mayinom ministarskom odgovornošću prije nego je postala premijerka, u kontinuitetu od 2010. do 2016. Najnovije cifre pokazuju da je MI6 dodijelio svega 18 posto budžeta za “neprijateljske državne aktivnosti i zaštitu sigurnosti”, a ostatak je dodijeljen relativno minornoj prijetnji od terorizma.

Uprkos međunarodnoj izolaciji nakon Brexita, May se suočava sa historijskim izborom. Jedinstven slučaj u svijetu, ona kontroliše dvije ključne poluge Putinove kontinuirane vlasti – bogatstvo oligarha koji ga podržavaju i opće izglede za rusku ekonomiju. Nijedna druga država kojoj je Putin prijetnja ne polaže takvo pravo.

Prije svega, ona bi s pravom mogla zaplijeniti milijarde u sredstvima koje Putinovi lični prijatelji i ključni politički saveznici drže u Londonu i u poreskim utočištima pod kontrolom Velike Britanije širom svijeta, uključujući automobile, kuće, TV-kuće, motocikle, nakit, bankovne račune, britanske pasoše i vize. Na ovoj listi osoba pogođenih sankcijama ne bi trebali biti samo ljudi koji su komercijalno i politički bliski Putinu, već i oni koji su mu lično bliski. Putin će se suočiti sa internim revoltom na najvišim nivoima ako Velika Britanija zaplijeni ova sredstva stečena lošim putem, a u vlasništvu gramzivog Putinovog unutrašnjeg kruga.

Potom, nakon Kipra, Velika Britanija zajedno s Bahamima, Bermudima i Britanskim Djevičanskim otocima (svi pod krajnjom britanskom jurisdikcijom), omogućava drugu najveću količinu direktnih stranih investicija u Rusiji, čak i nakon sankcija 2014. Bez samo jednog dijela ovog novca – pogođen stvarnim sankcijama, Putinov režim mogao bi se srušiti.

Putin ubija ljude u Velikoj Britaniji jer može, jer je to radio i ranije i zato što zna da neće biti reakcije. On ubija ljude i u domovini – novinare, političare, aktiviste, advokate i obične demonstrante. U inozemstvu, pitajte Čečene ili Sirijce: Putin zna biti nemjerljivo brutalniji.

May i dalje ima priliku da djeluje i najavi nove mjere kojima bi ga zaista kaznila – ali okružena onima koji su tako hronično kompromitovani od ruske države, pitanje je hoće li?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al jazeera