Masovna silovanja i abortusi Rohinja muslimanki

Piše: Mohammed Ghulam

Kroz jecaj koji slama srce, oblivena gorkim suzama i uzdrhtalog tijela, Halida B. progovorila je prigušenim glasom: “Da sam bogdo umrla…”

Za ovu 20-godišnju muslimanku smrt se čini boljom opcijom od osjećaja poniženja i sramote zbog sramnog masovnog silovanja od budističkih neznanaca, nakon čega je ostala trudna.

Sada nema drugog izbora nego izvršiti ilegalni pobačaj kako bi se riješila neželjene trudnoće.

S bolom se prisjeća i svoja dva sina, koja je vojska bacila u rasplamsanu vatru.

Prepričala je šta se desilo tog kobnog jutra kada je mijanmarska vojska iznenada napala helikopterima njeno selo Tula Toli, u saveznoj državi Rakhine, krajem augusta 2017.

“Zapalili su kuće, a djecu bacali u vatru. Supruga su mi ubili u masovnom pogubljenju gotovo 4.000 muškaraca iz ovog kraja. Dvojicu mojih sinova zapalili su”, rekla je.

Bijeg u šumu

Halida je zadobila ubodne rane u trbuh, a nakon što su je petorica policajaca silovala, pobjegla je u šumu krvareći.

Uspjela je pobjeći s dvoje od svoje četvero djece i nekim čudom preći u susjedni Bangladeš.

U svjedočenju za Al Jazeerin Centar za javne slobode i ljudska prava rekla je da su policijski oficiri, prema njenim saznanjima, silovali žene dok su im vojnici čuvali stražu.

Ponekad su njihove žrtve bile i starice i žene koje nisu smatrali atraktivnima.

U sličnom svjedočenju 21-godišnja Zahra Begam kaže da je bila žrtva masovnog silovanja nakon što su njen suprug i sin zaklani u vojnom napadu istog dana u augustu 2017.

Objašnjava kako ju je suprug pokušao odbraniti kad su počela stravična silovanja u susjedstvu.

S bolom i sramom rekla je da su se na njoj smjenjivala trojica vojnika, dok je četvrti čuvao stražu na vratima.

“Te trenutke pamtit ću dok sam živa… Nisam se opirala i zato su me ostavili na životu. Bila sam na samom početku trudnoće, u drugom mjesecu. Budući da nisu mogli primijetiti da sam trudna, nisu mi rasporili stomak, kao što su činili hiljadama drugih”, dodala je.

 

Teške povrede

Druge žene ispričale su, pod uvjetom da ostanu anonimne i da se ne objavljuju njihove fotografije, da su imale teške povrede na genitalijama.

Uspjele su pobjeći u Cox's Bazar, bangladeški pogranični grad koji je najbliži Rakhineu.

U potresnim svjedočenjima za Al Jazeerin Centar za javne slobode i ljudska prava, Rohinja muslimanke prisjećale su se bolnih događaja.

Mijanmarski vojnici razbijali su glave njihove nejake djece ogromnim bambusovim palicama i žive ih bacali u zapaljene kuće, njihovi su muževi strijeljani, a one su bile žrtve masovnih silovanja.

Jedna od žena ispričala je da je silovana na ponižavajuće načine, u vaginu i analni otvor, dok je s njom u istoj sobi bilo još osam žena prilikom mučenja.

Komentirajući ta svjedočenja, dr. Iftikhar Mahmood, osnivač bolnice “Emel” (“Nada”) za žene i djecu u Bangladešu, izjavio je za Al Jazeeru da je njegova fondacija 2017. primila stotine silovanih žena pripadnika naroda Rohinja, koje su tu dobile neophodnu njegu.

Također kaže da je među stotinama takvih slučajeva samo 10 žena pristalo govoriti o onome što su prošle kako bi se ti podaci dokumentirali, dok su brojne odlučile šutjeti o svojoj tragediji, bez obzira na opasnost koju to nosi po njihovo mentalno zdravlje.

Silovano 18.000 žena

Dodaje da su se mnoge od njih pokušale riješiti neželjenih trudnoća u njegovoj bolnici, a da su neke to učinile na drugim mjestima, pribjegavajući ilegalnim abortusima.

Pojedinu djecu rođenu kao plod silovanja usvojile su bengalske organizacije civilnog društva, a bilo je slučajeva u kojima su majke odlučile zadržati tu djecu.

Približno 18.000 žena iz naroda Rohinja preživjele su silovanja koja su provodili mijanmarski vojnici, policija i budističkih svećenici, navodi se u izvještaju Ontarijske agencije za međunarodni razvoj (OIDA), kanadske nevladine organizacije.

Ionako tešku sudbinu Khalide B. dodatno otežava to što više nije u prilici ponovo se udati kako bi lakše podizala i uzdržavala svoju djecu.

U skladu s običajima njenog naroda, davanje miraza spada u njene obaveze i ona treba izdvojiti 60.000 bangladeških taka (otprilike 750 dolara) kao vjenčani dar osobi koja se pristane oženiti njome.

Izvor: Al Jazeera