Masovna proizvodnja suvišnih kadrova
Piše: Mario Pejović
Iako podaci službi za zapošljavanje zemalja Zapadnog Balkana iz godine u godinu ukazuju na to da jednostavno ne postoji dovoljno radnih mjesta za određene struke i zanimanja, fakulteti u regiji ne čine dovoljno da se prilagode zahtjevima tržišta.
Pri tome se, prije svega, misli na korigiranje upisnih kvota na visokoobrazovne institucije, iako neke ustanove kaskaju i za adekvatnim procesima nastave.
Igor Kamočaji, direktor JU Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo, kaže da ta služba svake godine obavlja analizu tržišta rada u kojoj se prikupljaju podaci o potrebama poslodavaca, deficitarnim i suficitarnim zanimanjima.
“Te podatke objavljujemo u godišnjem izvještaju, koji prezentiramo Vladi i Skupštini Kantona Sarajevo, tako da sa sigurnošću mogu reći da su fakulteti na osnovu podataka koje im prosljeđujemo u mogućnosti da korigiraju svoje upisne kvote. To, svakako, uključuje i projekciju traženih zanimanja za duži period”, naglasio je Kamočaji.
Upute sastavnicamaProrektorica za studente i studije Sveučilišta u Zagrebu Blaženka Divjak kaže da Sveučilište daje preporuke o upisnim kvotama fakultetima na osnovu analiza o traženim zanimanjima.
“Sveučilište u Zagrebu preko Senata daje upute sastavnicama (fakulteti i akademije) o pripremi upisnih kvota u siječnju i sastavnice daju prijedloge kvote koji se obično usvajaju na Senatu u ožujku”.
“Među kriterijima iz siječnja se uvijek nalazi i uputa da se vodi računa o potrebama za određenim zanimanjima, naravno tamo gdje su takve analize dostupne. A najčešće nisu”, ocijenila je Divjak.
U Hrvatskoj je problem što Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) radi evidenciju o stanju ponude i potražnje po županijama, što nije od velike pomoći, posebno ne Sveučilištu u Zagrebu, na koji studenti dolaze iz cijele države, ocijenila je profesorica Blaženka Divjak, prorektorica za studente i studije Sveučilišta u Zagrebu.
Divjak kaže da je jasna situacija tek za nekolicinu struka, odnosno da pravnika i ekonomista ima najviše nezaposlenih.
“Međutim, Sveučilište u Zagrebu kvote u tim područjima nije podizalo, već smanjivalo, ali su se otvorili brojni takvi studiji na drugim, uglavnom novoosnovanim institucijama visokog obrazovanja. Dopusnice za takve studije i institucije dalo je resorno Ministarstvo.”
Korištenje kapaciteta
Ona dodaje da bi Ministarstvo obrazovanja moglo iskoristiti svoje kapacitete kada je prilagođavanje kvota u pitanju.
“Ministarstvo nema direktne ovlasti nad upisnom politikom, ali putem financiranja može puno utjecati na upisne kvote, a posebno na kvalitetu studija.”
Profesorica Divjak napominje da se zbog ekonomske krize u Hrvatskoj vrlo malo uopće traži visokoobrazovanog kadra. Problem u određivanju upisnih kvota je i taj što se u preporukama HZZ-a radi samo o trenutnom stanju na tržištu, dakle o statičkoj kategoriji, a ne o projekciji potreba na sljedećih 5-10 godina, ocijenila je Divjak.
Iako su na biroima za zapošljavanje prijavljene hiljade osoba sa visokom stručnom spremom, obično sa društvenih nauka, beogradski novinar Miša Brkić smatra da fakulteti neće prilagođavati upisne kvote stanju na tržištu.
“Fakulteti to nikad sami neće uraditi, jer je njima stalo da izdržavaju profesore koji na njima rade. Zato mora da se umeša država i da pametnom politikom ograniči upis na prvu godinu studenata za koje se zna da neće naći posao u sledećih 30 godina”, ocijenio je Brkić.
“Tržište svakodnevno šalje signale, poslodavci, takođe, godinama kukaju za određenim profilima stručnjaka, ali fakulteti uporno ‘proizvode’ radnu snagu koja nikome nije potrebna.”
Brkić dodaje da u Srbiji na državnim univerzitetima ne postoje planovi za prilagođavanje upisnih kvota potrebama na tržištu rada.
Lakovjernost studenataPored redovnog studija, koji studenti plaćaju djelomično, fakulteti nude i vanredni studij koji se plaća u punom iznosu od po nekoliko hiljada pa čak i desetina hiljada eura. Iako takav sistem ugrožava sistem prilagođavanja upisnih kvota nauštrb zarade fakulteta, novinar Miša Brkić smatra da je to problem studenata.
“Ako je neko sprema da plati veliki novac za studij koji mu neće omogućiti da se zaposli, to je njegov problem. Ja bih to nazvao lakovernošću đaka i njihovih roditelja. Ne mislim da u jednom društvu svi treba da imaju visoko obrazovanje, to ne garantuje da će takvo društvo biti prosperitetno”, ocijenio je Brkić.
“Setite se samo bivših komunističkih zemalja, naprimer SSSR-a koji je imao veoma mnogo visokoobrazovanih ljudi, ali to nije doprinelo stvaranju prosperitetnog društva”.
Kamočaji kaže da postoji komunikacija između kantonalne Službe za zapošljavanje i Univerziteta u Sarajevu. “Razmjenjuju se statistički podaci, analize i na osnovu razmjene podataka dolazi do korigiranja upisnih kvota. Ipak, ono što želim reći je činjenica da i pored naših upozorenja na suficitarna i deficitarna zanimanja mnogi roditelji, ali i budući studenti na kraju biraju ono što oni žele, a ne što je trenutna potreba tržišta rada. Dakle, to već izlazi iz domena naše Službe i mi tu ne možemo ništa više učiniti.”
Društveni ciljevi
Tog problema je svjestan i Brkić. “Stalno i javno treba govoriti mladima šta su razvojni ciljevi jednog društva. Zatim treba destimulisati mlade i njihove roditelje da upisuju decu na fakultete koji nemaju budućnost.”
Profesorica Divjak ističe problem nedostatka odgovarajućih dugoročnih projekcija zahtjeva tržišta za radnom snagom.
“Takvih projekcija nema i to je, zapravo, dugotrajni problem, koji će imati dalekosežne posljedice. Naime, nijedna vlada do sada nije donijela jasne smjernice razvoja i dala poruku obrazovnom sektoru što treba za sljedećih 5-10 godina.”
“Bez ovakvog strateškog i dugoročnog promišljanja i planiranja teško ćemo osigurati bolje gospodarske i društvene uvjete”, ocijenila je prorektorica za studente i studije Sveučilišta u Zagrebu.
Igor Kamočaji kaže da se problem nezaposlenosti visokoobrazovnog kadra i neodgovarajućih upisnih kvota na fakultetima ne može riješiti preko noći.
“Nedostatak radnih mjesta nije evidentan samo kod visokoobrazovnog kadra, radnih mjesta nema ni za one sa srednjom stručnom spremom, ali ni za one bez kvalifikacije.”
Iako neki stručnjaci idu toliko daleko da tvrde kako bi mnogi srednjoškolci trebali odustati od planova za studiranje i odmah posao potražiti nakon maturiranja, Kamočaji kaže da je to prejaka poruka.
“Veoma je teško nekome reći ‘nemoj da studiraš’ ako on to želi. Možda je neko alternativno rješenje raditi i obrazovati se uz rad. Ipak, mislim da je to odluka koju svako za sebe mora donijeti”, ocijenio je Kamočaji.
Prilagođavanje kadruProblem pri određivanju upisnih kvota na fakultete predstavlja i adekvatan kadar na tim institucijama te interes studenata.
“Fakulteti i općenito institucije visokog obrazovanja jednostavno obrazuju studente za ona zanimanja za koji imaju nastavnički kadar i za koji postoji interes studenata”, kazala je profesorica Blaženka Divjak.
“Nažalost, na razini Hrvatske interes za tehničke, biotehničke i prirodoslovne studije nije tako visok kao za društveno-humanističko područje. Pri tome valja napomenuti da se svi studiji na Sveučilištu u Zagrebu uglavnom popune još u ljetnom upisnom roku”.
Nedostatak posla
Novinar Miša Brkić dodaje da ni za srednjoškolce ne postoji mnogo slobodnih radnih mjesta. “To su uglavnom poslovi u industriji i tu postoji manjak radne snage. Na toj edukaciji morala bi da radi država.”
Profesorica Divjak smatra da bi se na državnom nivou trebalo raditi na promociji određenih nastavnih predmeta.
“Posebno bi na nacionalnoj razini trebalo raditi na podizanju interesa za prirodoslovlje i matematiku, počevši od osnovne škole, kako bi se maturanti više odlučivali na studije u gore spomenutim područjima.”
“Dakle, radi se o tome da ovo kao prioritet treba biti prepoznato na nacionalnoj razini, poduprto konkretnim projektima i financijskim sredstvima. Bez toga je svejedno koliko će više mjesta biti otvoreno na tehničkim fakultetima, ako neće postojati interes kompetentnih i motiviranih maturanata za upis”, ocijenila je Divjak.
“Jedan od ciljeva koje se Sveučilište obvezalo ostvariti je stavljanje većeg naglaska na studije u području prirodoslovlja, informatike, matematike, tehničkih, biotehničkih i biomedicinskih znanosti, te za tu namjenu izdvaja sredstva za projekte u tom području. Ipak, ta su sredstva daleko od potrebnih da bi došlo do značajnog pomaka.”
Izvor: Al Jazeera