Maria Ressa, novinarka koja se suprotstavila filipinskom predsjedniku

Wiese: Maria Ressa je srž demokratije i odnosu vlade prema medijima (Ustupljeno Al Jazeeri)

Otkako je u junu 2016. godine preuzeo vlast, Rodrigo Duterte je uz pomoć “odreda smrti”, a pod krinkom “rata protiv droge”, ubio skoro 30.000 hiljada ljudi. Ne obazirući se na međunarodne kritike i otvoreno priznajući ubistva koja je počinio, poručujući cijelom svijetu da ga ne zanima šta ko misli, Duterte je gotovo preko noći demokratski sistem pretvorio u diktaturu.

U takvom sistemu medijske slobode ne postoje, a bavljenje istraživačkim novinarstvom i prenošenje istinitih informacija javnosti postaje sve veći izazov. No, uprkos svakodnevnim prijetnjama po život i posao, novinarka Maria Ressa i njen tim s platforme Rappler na Filipinima ne odustaju od borbe za očuvanje demokratije.

Upravo je njihova borba za istinu i medijske slobode u fokusu filma Na liniji fronta njemačkog reditelja Marca Wiesea, koji će biti prikazan u petak, 11. septembra, sklopu Takmičarskog programa Trećeg AJB DOC-a.

  • Kako ste upoznali novinarsku Mariju Ressu i šta Vas je inspirisalo da dokumentujete njenu priču i borbu?

Iskreno, ja sam trebao raditi drugu priču – seriju dokumentaraca o propadajućim demokratijama. Prvu priču trebao sam snimati u Manilli, na Filipinima, drugu u Venecueli, a treću u Ekvadoru. Međutim, kada sam došao u Manillu tražio sam fotografa koji bi mi pomogao, a bilo je to vrijeme u kojem je Vlada shvatila da svjetska javnost prenosi grozote koje se događaju pod isprikom borbe protiv droge pa su, kako bi spriječili da fotografije pogubljenih mladića odlaze u svijet, zabrnaili novinarima pristup mjestima zločina. Tada sam upoznao Mariju, bila je veoma zauzeta i imali smo malo vremena za razgovor, ali dovoljno da shvatim da je to priča koju moram ispričati.

Maria je srž demokratije i odnosu Vlade prema medijima. Nazvao sam svog producenta i rekao mu da mu da mi treba više vremena i novca, jer u potpunosti mijenjamo priču. Maria predstavlja borbu Davida i Golijata.

Maria Ressa u filmu 'Na liniji fronta'

Ipak, treba biti iskren i reći da se ona ne bori sama, jer ona sa sobom ima cijel itim hrabrih ljudi, koji su također izloženi raznim prijetnjama i pritiscima. Veoma je čudno pričati s njima o tome, evo i mi smo novinari, ali njima su teme ubistva, silovanja i otmice, jednostavno svakodnevnost. Svjedočiti ubistvu na ulici usred dana za njih kao novinare, ali i stanovnike Manille je nešto sasvim normalno.

  • Prije nekoliko mjeseci Maria Ressa optužena je za ‘cyber klevetu’. Znate li šta je sa ovim slučajem, jeste li u kontaktu s njom?

Da, naravno, jako smo se zbližili. Vlada Filipina koristi svaku priliku da je osudi za bilo šta, tako je do sada osam puta morala platiti kauciju, jednom je provela noć u zatvoru, a kada je riječ konkretno u tom slučaju – proglašena je krivom za članak koji je objavljen prije nego je donesen zakon koji to zabranjuje. Zakon na osnovu kojeg je osuđena je donesen prije pet godina, a njen članak je objavljen prije sedam godina. Ona je, naravno, uložila žalbu na odluke nižih sudova i sada je taj slučaj na vrhovnom sudu. Konačna odluka tek treba biti donesena, ali bojim se da će i oni potvrditi krivicu, jer sumnjam u njihovu. Mene sada zanima koja će biti njena reakcija, znamo da je ona studirala u SAD-u i da, ako je puste, može pobjeći tamo. Ipak, mislim da Maria nije tip osobe koji će pobjeći. Ostaje nam da vidimo šta će biti nakon odluke vrhovnog suda.

  • Koliko dugo je nastajao ovaj dokumentarac i možete li nam ispričati kako je izgledao kreativni proces? Da li ste tokom snimanja ovog filma morali da se krijete? Da li ste morali preuzeti određeni rizik da snimite ovu priču i koja je granica do koje ste spremni ići da dobijete ono što želite?

Prije svega želim da kažem da je sigurno najteže ljudima koji žive tu, a radili su s nama, jer se mi u svakom trenutku možemo vratiti u svoju zemlju, dok oni moraju ostati tu. Fotograf New York Timesa je protjeran zajedno sa još nekoliko novinara, a neki su i uhapšeni. To je razlog zbog kojeg nikada nismo rekli vlastima šta radimo, odnosno kakvu priču ćemo ispričati. Njima smo rekli da snimamo dokumentarac o najljepšim otocima svijeta, što je, naravno, bila laž. Čak smo poslali scenarij kako bismo dobili dozvolu za snimanje. Zbog toga nismo imali problema, ali da su u bilo kojem trenutku shvatili šta radimo sigurno bi nas uhapsili i onda bismo imali velikih problema.

  • U prvoj sceni filma čujemo Dutertevo priznanje ubistva. Kako to komentirate i šta je prema Vašem mišljenju razlog zbog kojeg ljudi glasaju za takve osobe?

To je pitanje za milion dolara. Jednostavno, širom svijeta imate osobe koje su okorjeli rasisti, šovinisti i homofobi, a koje dolaze na vlast koristeći se populizmom. Ovo se ne događa samo na Filipinima, iste primjere vidimo i u drugim dijelovima svijeta i normalnim osobama je jednostavno nemoguće shvatiti kako su takve osobe na vlasti.

Tokom snimanja dokumentarca na Filipinima su održani parlamentarni izbori na kojima je opozicija izgubila sva mjesta u parlamentu te je Duterte postao apsolutni vladar. Možda je to jedan od razloga zbog kojih je iskonstruisao tu priču o ogromnom problemu s drogom koja hara Filipinima. U Beču djeluje UN-ova organizacija za opojne droge koju sam kontaktirao kako bih saznao da li je zaista droga najveći problem filipinskog društva. Kada pogledate brojeve, Filipini nisu ništa lošiji od drugih zemalja, a ono što je još interesantnije je podatak da je broj ovisnika i dilera bio u opadanju prije nego je Duterte došao na vlast. Tužna istina jeste da Duterte nije dio rješenja već da je i sam dio problema, odnosno da je i uključen u trgovinu drogom. On je jednostavno javnosti prodao lijepu laž da će se riješiti droge, slično kao što to Trump radi u Americi obećanjima da će učiniti da Amerika opet bude najbolja i najjača svjetska sila. Sve je to neki show u kojem šire narodne mase uživaju.

Vjerujem da na početku, kao što je bilo sa Hitlerom u Njemačkoj ili sa Trumpom u SAD-u, imamo partiju koja skonta da ima jednog šarlatana koji je duhovit i simpatičan narodu, a kojeg je lako kontrolisati. Međutim, nakon dolaska takve osobe na vlast jasno je da su stvorili čudovište koje je nemoguće kontrolisati. Trump je htio poslati vojsku na demonstrante, što je protivno bilo kojem obliku demokratskog načela, sama zamisao da se vojskom guše protesti više podsjeća na neku totalitarnu državu, nego na državu koja svoj imidž godinama gradi na demokratskim vrijednostima i slobodama. Mislim da je slična situacija i na Filipinima, gdje sada niko ne može kontrolisati Dutertea, pomahnitalog vođu kojeg nije briga šta bilo ko misli. Za posljedicu imamo desetke hiljada mrtvih koji su pogubljeni bez ikakvog suđenja i šanse da dokažu svoju nevinost.

  • Duterte se protiv droge bori metkom, no u isto vrijeme vidimo kako bi upravo njegov sin mogao biti ključna osoba u krijumčarenju droge. Da li pod izgovorom da rješava problem droge na ulici, Duterte sebi osigurava vlast i eliminiše konkurenciju?

I ja sam se to isto pitao. Nije mi bilo jasno kako je droga najveći problem Filipina ili zašto bi neko na televiziji rekao da je ubica. Mislim da je Duterte uz pomoć Facebooka dobro istražio i isplanirao svoju propagandu, jer je nakon prvog priznanja ubistva na televiziji postao jedina tema o kojoj se priča. Nažalost, sva ta ubistva i borba protiv droge su samo jedna predstava za javnost, kojom on zabavlja građane, sprečavajući ih da postavljaju prava pitanja. Isto to i Trump radi, izvali neku glupost na Twitteru i dok cijeli svijet bruji o njegovoj gluposti, niko ne obraća pažnju na ono što se zapravo dešava. Uvjeren sam da su neki od ovih skandala izmišljeni da bi se sakrile neke veće stvari. No, ipak, to je jako teško dokazati.

  • Koliko takvi lideri koriste politiku mržnje i straha i koju ulogu u zadržavanju njih na vlasti imaju lažne vijesti?

To je teška bitka sa mnogo protivnika, čak ovdje u Njemačkoj se organizuju protesti na kojim prisustvuje oko 20.000 ljudi koji tvrde da korona ne postoji. Upravo su takvi ljudi savršeni za manipulaciju i desničarske stranke ih i koriste kako bi došle nav last.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Mi se protiv toga moramo boriti činjenicama. Ja sam optimističan, jer njihova popularnost opada u Francuskoj i Britaniji, a i mislim da će Trump teško dobiti novi mandat.

Znate, to je isto ono što se događalo u BiH. Imate te neke lidere koji žele što više moći i teritorije za sebe, to nije pitanje religije, jer religija je samo oružje kojim oni osiguravaju sebi vlast. Oni su ljudima prodali laž o velikoj Srbiji, o nekom utopističkom životu gdje će Srbi živjeti u blagostanju i izobilju, ali na kraju se ispostavilo da to nije istina. Prema tome, obaveza nas novinara je da prenosimo istinu i činjenice i da se protiv ovoga borimo demokratskim sredstvima, što je ponekad zaista jako naporno.

Popularnost takvih lidera opada, jer ljude plaši ideja da im takvi političari vode zemlju u krizi kao što je ova pandemija, jer su na primjerima Amerike i Brazila vidjeli kako su se desničari ponijeli tokom ove krize.

  • Mislite li da njena priča može ohrabriti ljude koji živi u sličnim režimima da dignu svoj glas i bar pokušaju napraviti neku promjenu?

Naravno, Maria je primjer svima koji žele da se bore za ispravne vrijednosti. Pogledajmo historiju, ko je, naprimjer, mogao povjerovati da osoba poput Nelsona Mandele sama može srušiti aparthejd. Ovo nije prvi put da radim priču o zemlji koja ima unutrašnjih problema, ali je sigurno jedna od mojih najupečatljivijih priča, a to je dobrim dijelom zbog Marije. Jednostavno, ne mogu da pojmim kako jedno takvo malo stvorenje ima toliko volje energije i želje da se suprostavi takvom jednom nepravednom sistemu.

Izvor: Al Jazeera